REDATELJ: Ramin Bahrani
GLAVNE ULOGE: Michael Shannon, Andrew Garfield, Laura Dern, Randy Austin, Doug Griffin
TRAJANJE: 112 minuta
ORIGINALNI NAZIV: 99 Homes
“Amer
ika ne spašava gubitnike” – Rick Carver

Kada Vam na vrata pokuca čovjek poput Ricka Carvera (Michael Shannon) znači da niste uspjeli sačuvati dom. Carver preuzima nekretnine koje su građani (zbog nemogućnosti plaćanja hipoteke, uzrok je većinom gubitak posla odnosno prihoda) izgubili. Na lice mjesta dolazi s policijom i u trenutku Vas pretvara strancem u, sada bivšem, domu. On je proizvod sistema, noćna mora koja je postala svakodnevica. Rick je upravo pokucao na vrata Dennisa Nasha (Andrew Garfield). Nash živi s majkom (Laura Dern) i sinom Connorom (Noah Lomax). Šokirana obitelj napušta dom i odlazi živjeti na privremenu adresu, motel u kojem su utočište pronašli ljudi poput Dennisa i njegove obitelji. Deložirani, osiromašni, poniženi. Nash pokušava pronaći posao kako bi pokušao vratiti izgubljeni dom. Tržište rada je opustošeno, ali spletom okolnosti Nash dobiva ponudu koju je nemoguće odbiti. Sitan posao ponudio mu je Carver. Nash prihvaća, odrađuje posao. Uskoro dolazi nova Carverova poslovna ponuda i Nash postaje Carverov čovjek od povjerenja. Međutim, sa svakim novim poslom ulozi su sve veći. Ne samo poslovno nego i u privatnom životu….

 

“99 Homes” donosi nam prikaz posljednje ekonomske krize iz novog kuta. Filmske priče o recesiji koja je nastala u SADu a kasnije se prelila na većinu svjetskih ekonomija gledali smo kroz prizmu brokera, bankara osoba iz financijskog svijeta. “99 Homes” prikazuje posljedice krize na običnog čovjeka, pripadnika izumirajuće srednje klase. U redu, Carver (uz Nasha glavni protagonist filma) pripada maloj skupini ljudi koji su na posljedicama krize profitirali. Međutim, gledatelj je suočen s događajim koji su postali i ostali dio naše svakodnevice. Deložacije, nezaposlenost, radnici koji ne mogu naplatiti posao…. Sve navedeno možemo vidjeti u “99 Homes”. Bahrani posjeduje izuzetan osjećaj za ključne detalje filma. Scene deložacija snimljene su precizno, vrlo detaljno i sa emocijom. Kutevi kamere ostavljaju dojam gotovo dokumentarnih snimaka, gledatelj ima osjećaj kao da se nalazi na licu mjesta. Scene izbacivanja ljudi iz vlastitih domova prikazena su s puno empatije. Deložacije izgledaju kao i u stvarnosti. Šokantne, ponižavajuće za obitelji koje u nekoliko minuta postaju stranci u vlastitom domu. Životne priče, uspomene ostaju razbacane na livadama kasnije utovarene u dostavna vozila neizvjesnosti. Potresan, snažan i vrlo uvjerljiv prikaz kako se san o mirnom, sigurnom i boljem životu pretvara u noćnu moru.

 

Film pokušava (većim dijelom i uspijeva) objasniti i prikazati deložacije iz više kuteva (ekonomski, obiteljski, sudski….). Gledatelj dobiva potvrdu za činjenicu koja je ionako poznate; šanse običnog čovjek protiv sistema su vrlo male, gotovo nikakve. Takvu situaciju najbolje opisuje scena koja se odigravaju na sudu. Sudac nervozno određuje sudbinu obitelji Nash uz napomenu “da ga čeka još 40 000 slučajeva poput njegovog”. Da, problem sustava je, između ostalog, da ga ne zanimaju pojedinačne sudbine. Sudac i ljudi poput Carvera u pratnji policije rade svoj posao. Bez emocija.
Unatoč uvjerljivom, u trenucima potresnom prikazu ljudi u teškim životnim situacijama redatelj ne dopušta da film postane “jednosmjerna ulica”, jednostran prikaz problema. Bahrani je iznijansirao priču i pokazao da stvari nisu isključivo crno-bijele. Problemi s dugovima i gubitkom kuće povezani su i sa nepotrebnim, nekontroliranim trošenjem novca (u redu, takvi su u manjini ali nije da ne postoje i dobro je da ih se film dotaknuo). Moralno preispitivanje odnosno opravdanost postupaka glavnog protagonista dolazi u prvi plan u trenutku kada redatelj odbija film odvući u predvidljive vode. Jasno je napravljena podjela na dobrog i lošeg protagonista. Minute filma odmiču, Nash se pridružuje tamnoj strani (počinje raditi za svojeg “krvnika”) i redatelj isporučuje moralno-ekonomska pitanja na koje univerzalnih odgovora zapravo i nema. Gledatelju preostaje da sam prosudi o događajima prikazanima u filmu. Uz ono često, neizbježno: “Što bih ja uradio kada bi se našao u ovakvoj situaciji ?” pitanje kada nam se dogodi intenzivan, opipljivo životan, pomalo i provokativan film kao što je “99 Homes”.

 

Bahranijev film inspiriran je istinitim događajima. Ljudsku dramu točnije drame redatelj je prenio na filmsko platno s puno energije. Osjeća se redateljska težnja da priču Dennisa Nasha i Ricka Carvera ispriča na što snažniji, upečatljiviji način. Ponajviše zbog tisuća teških i(li) tragičnih sudbina koje je recesija zauvijek promijenila. Da, Bahrani uspijeva redateljsku energiju pretočiti u izvrstan film.
Kompleksnu priču filma nemoguće bi bilo ispričati bez doprinosa glumaca. Glumačke izvedbe doista su izvrsne. Michael Shannon dokazuje da voli glumačke izazove, interpretaciju zahtjevnih likova (prisjetimo se izvrsnih glumčevih nastupa u filmovima “Take Shelter”, “Iceman” i “Revolutionary Road”). Uloge koje glumac odrađjuje s primjetnim guštom. Shannonov Carver perfektan je prikaz nemilosrdnog financijskog predatora koji ne poznaje milost. Glumac je za ulogu nominiran za nagradu “Zlatni Globus”.
Andrew Garfield kao Dennis Nash odradio je najbolju ulogu u karijeri. Za razliku od Carvera lik kojeg tumači Garfield rastrgan je moralnim dvojbama koje donosi posao kod Carvera i želje da prehrani obitelj. Laura Dern korektna, maleni Noah Lomax izvrstan u ulozi Nasha juniora.
“99 Homes” prikazuje kako ekonomska kriza utječe na život običnog čovjeka. Film, između ostalog, tematizira sve veće razlike između bogate manjine i sve brojnije siromašne većine. Američki film koji prikazuje stvari koje su i naša svakodnevica.

OCJENA: 8

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)