REDATELJ: Lenny Abrahamson
GLAVNE ULOGE: Brie Larson, Jacob Tremblay, Sean Bridgers, Joan Allen, William H.Macy
TRAJANJE: 118 minuta
ORIGINALNI NAZIV: Room
“Jack nije ničiji. Samo moj.” – Ma
Kako pronaći svjetlo u tami? Kako filmskoj priči koja govori o teškim, mračnim temama udahnuti nadu i optimizam? Malo je filmova odnosno filmaša koji su uspjeli pomiriti teške teme i probuditi nadu, donijeti optimizam (poput Roberta Benignija i filma “Život je lijep” u kojem je očinska ljubavi snažnija od strahota holokausta). Potrebno je mnogo redateljskog nerva i vještine kako se ne bi umanjile patnje žrtve a da se istodobno ispiše poruka o ljubavi (i)li boljoj budućnosti. Upravo to je uspio redatelj irski redatelj Lenny Abrahamson (“Frank”) u film “Soba” temeljenom na romanu irske spisateljice Emme Donoghue koja je i scenaristica filma.
Uvodni kadrovi filma upoznaju nas s dječakom Jackom (Jacob Tremblay) i njegovom majkom Ma (Brie Larson). Majka i sin smješteni su u prostoriju u kojoj spavaju, jedu, druže se, pričaju. Jack slavi peti rođendan, majka je napravila tortu. Malenu, siromašnu, bez svjećica. Minute filma prolaze ali Ma i Jack ne izlaze iz prostorije. Jedini dodir s vanjskim svijetom su televizija i povremeni dolasci Starog Nicka (Sean Bridgers). Njegovi dolasci otkrivaju strašnu istinu o Mainoj sudbini….
“Soba” je podijeljena u dva dijela. Prvi dio (klaustrofobičan, mračan i potresan) temeljen je na interakciji majke i sina koju remeti povremeni dolazak predatora u liku Starog Nicka. Kroz pripovijedanje petogodišnjeg dječaka saznajemo na koji način percipira, doživljava okolinu i uvjete u kojima živi. Jedinu stvarnost koju poznaje. Za gledatelja uvjeti života su nemogući, teški za gledanje. No dječak od rođenja poznaje i zna samo za Sobu i majku pa iz svakodnevice, na onaj iskren dječji način, nastoji izvući najbolje. Radoznalost i nedoumice, te neizbježne elemente svakog odrastanja, Ma pokušava objasniti na, za Jacka, što bezbolniji i maštovitiji način. Ovdje dolazimo do najveće vrijednosti filma; prikaza iskonske majčinske ljubavi koja iz svake životne situacije (čak i ovako teške u kakvoj se Ma i Jack nalaze) nastoji izvući najbolje za svoje dijete. Ma je žrtva, ali nastoji pružiti Jacku najbolje. Majčinska ljubav u najsnažnijem izdanju. U trenutku kada Ma osjeti da bi mogla okončati agoniju ona će učiniti sve da Jack napusti Sobu. No bijeg iz zatočeništva donosi nova životna iskušenja….
Trenutak kada Ma i Jack izlaze iz Sobe označava kraj zatočeništva. Proračunat i(li) manje talentirani filmaš u tom trenutku pretvorio bi “Sobu” u vatromet patetike. Abrahamson nije taj; emocije i empatija prema protagonistima filma i dalje je prisutna, ali Ma i Jack se nalaze pred novim izazovima. Dječak upoznaje svijet izvan Sobe, baku i djeda. Pred majkom su ponovo veliki izazovi. Posljedice njenog nestanka vidljive su na obitelji, vremena su se promijenila mlada djevojka je na najteži mogući način i u strašnim uvjetima postala žena. Majka. Posljedice događanja u sobi izlaze na površinu i Ma je psihički slomljena….
Priča filma (posebno nakon izlaska iz Sobe) propitkuje današnji histerični, ubrzani način života. Kako dijete pripremiti na iskušenja koje ga očekuju izvan doma, roditeljske pažnje? Pitanje koje se provlači kroz lik Jacka ali i njegove majke.
Redatelj nije zaboravio medije. Priča o zatočeništvu majke i sina dolazi do medija i oni žele intervju, razgovor koji bi rekonstruirao događaje u sobi. Pred kamerama, ali i pred članovima obitelji Ma mora ponovo dokazivati da je Jack središte njenog svemira. Sada kada su najteži trenuci prošlost postoje ljudi koji preispituju ispravnost njenih postupaka….
Abrahamson (su)osjeća s likovima. Senzibiliziranost i empatija pojačana je vrlo dobrom fotografijom i sitnim detaljima kojima redatelj nastoji približiti raspoloženja Ma i Jacka. Detalji koji su posebno izraženi u prvom dijelu filma.
Duboko intiman i potresan film poput “Sobe” nemoguće je uspješno realizirati bez (barem) vrlo dobrih glumačkih izvedbi. Jacob Tremblay i Brie Larson izvrsni su u glavnim ulogama. Interakcija između Brie i Jacoba snažna je, emotivna i vrlo uvjerljiva. Brie Larson nominirana je za “Oscara” u kategoriji najbolje glavne glumice, nominiran je trebao biti i Jacob Tremblay. Dječak je u vrijeme snimanja imao samo sedam godina. Uloga u filmu kojega Jacob, obzirom na dob, ne smio gledati. Treba spomenuti i vrlo dobre nastupe William H. Macyja i Joan Allen.
“Soba” je potresna i emotivna priča o bezgraničnoj majčinskoj ljubavi u teškoj, najtežoj životnoj situaciji. Film koji nadu i ljubav pronalazi u maloj, skromnoj teškim tonovima obojenoj sobi. Riječi koje najbolje opisuje Abrahamsonov film glase: “Soba je film koji možda neće dobiti filmske nagrade ali će osvojiti Vaša srca. Zauvijek.”
OCJENA: 9
Odgovori