REDATELJ: Antoine Fuqua
GLAVNE ULOGE: Jake Gyllenhaal, Rachel McAdams, Forest Whitaker, Oona Laurence, Naomie Harris
TRAJANJE: 120 minuta
NAZIV ORIGINALA: Southpaw
“Ring je tvoj. Ti si jebeni prvak.”
Boks nije najpopularniji sport. Međutim, filmovi koji se bave plemenitom vještinom i životnim pričama boksača (stvarnim ili fiktivnim sasvim je svejedno) uvjerljivo su najpopularniji i najnagrađivaniji kada se uzmu u obzir filmovi sportske tematike. “Razjareni bik”, “Prvak”, “Uragan”, serijal o Rockyju i “Djevojka od milijun dolara” samo su neki od boksačkih filmova koji su ostvarili izvrstan komercijalan i(li) kreativan uspjeh. Popularnost boksačkih filmova leži i u činjenici da gledatelj razvija empatiju s glavnim junakom. Likovi su često, iz različitih razloga, programirani kao gubitnici kojima je boks ljubav, strast te izlaz iz teške životne situacije. Način da život učine boljim. Tim filmskim tragom ove godine krenuo je Antoine Fuqua, redatelj poznat po projektima kao što su “Dan obuke”, “Pad Olimpa” i “Pravednik”. Fuqua je za glavnu ulogu odabrao Jake Gyllenhaala kojega su prošle godine nepravedno zaobišle nominacije za ulogu u filmu “Noćne kronike”. Kako su ponekad čudni putevi filmski ne bi bilo iznenađenje da Gyllenhaal ove godine zaradi nominaciju za slabiju ulogu u lošijem filmu od “Noćnih kronika”.
Billy Hope četvrti je puta obranio titulu svjetskog boksačkog prvaka u poluteškoj kategoriji. On je prvak, popularan i bogat. Nad njegovom sudbinom bdije supruga Maureen (Rachel McAdams) koja mu nakon obrane titule savjetuje da napravi pauzu. Billy je psihofizički potrošen i supruga odbija višemilijunsku borbu za iduće tri borbe. Želi da se Billy više posveti njoj i kćerkici Leili. Billyja konstantno provocira izazivač živopisnog imena. Escobar tvrdi da je bolji od prvaka i želi borbu pod svaku cijenu. Provokacije ne prestaju ni nakon Billyjevog govora na dobrotvornoj akciji. Sukob boksača izvan ringa dovest će do tragičnih posljedica koje će prvaka baciti na koljena. Privatno i poslovno.
Billyja upoznajemo na vrhuncu karijere. Dečko odrastao u “Hell’s Kitchenu” dotaknuo je zvijezde. Redatelj je promijenio redoslijed događanja; u boksačkim filmovima glavni junak, najčešće, kreće od trnja do zvijezda. Početak Billyjeve karijere pratimo kada je već uspješan tako da je “Southpaw” priča koja ide od zvijezde do trnja pa ponovo nazad. Šteta je što film ne prikazuje pokoji detalj Billiyjevog prvog uzleta. Možda bi gledatelj dobio objašnjenje za nekontrolirane izljeve bijesa i potpuno neracionalne odluke glavnog junaka. Tako prikazan glavni lik potpuno ubija gledateljevo suosjećanje prema Billyju.
Junaci boksačkih (i ne samo boksačkih filmova) često su sputani i osuđeni na borbu zbog razloga na kojih ne mogu utjecati. Okruženje u kojem su odrasli (u redu, Billy je odrastao u vražjem kvartu ali o tom periodu ne saznajemo apsolutno ništa), siromaštvo, nepravda koja im je nanesena samo su neki od detalja zbog kojih gledatelj navija za glavnog junaka, stvara prema njemu empatiju (prisjetimo se “Rockyja” i “Uragana”). Međutim s Billyjem je teško suosjećati. U redu, pretrpio je težak gubitak, ali Billyevo propadanje je, posredno ili neposredno, uzrokovano njegovim ponašanjem i (ne)djelima. Teško je razumjeti silinu Billyjeve autodestrukcije. Ostaje tek snažan dojam nedorečenosti glavnog lika.
Antoine Fuqua redatelj je koji zna snimiti i orkestrirati akcijske scene. No, kada treba oblikovati filmsku priču dolazi do problema. Fuqua inzistira na ne toliko važnim dijelovima filma dok detalje koje bi trebalo objasniti obrađuje površno. Dojam je da redatelj ne može dočekati borbe u ringu. Tu se osjeća siguran, u prirodnom okruženju. Boksačke borbe korektno su odrađene, kamera je živahna, slow motion naglašava napetost.
Usporeni snimak tijekom mečeva jedan je od detalja koje je Fuqua posudio iz nekih prošlih, boljih boksačkih filmova. Osim slow motiona tu je i trener koji nije samo boksački znalac nego i mudrac, pokvareni menadžer s kojim se ipak treba surađivati, prijatelji koji napuštaju Billyja kada nastanu problemi da bi se kasnije vratili…..
“Southpaw” želi isprovocirati gledateljevu reakciju i emociju. Nažalost rijetki su trenuci kada to istinski uspijeva. Cjelina izgleda proračunato, podilazi gledateljima. Posebno se to odnosi na finale filma u kojem Fuqua “moli” za emociju. Neuvjerljivo i neiskreno.
Glumačka ekipa odnosno njihove interpretacije najveći su adut filma. Gyllenhaal je vrlo dobar u glavnoj ulozi mada je lik Billyja nedorečen. Forest Whitaker rutinski, vrlo dobra je Oona Laurence u ulozi Leile Hope.
“Southpaw” je proračunat i površan projekt koji, uglavnom bezuspješno, pokušava privući emocije gledatelja. Pisca ovih redaka ostavio je prilično ravnodušnim dok ćemo za dojmove članova Akademije saznati krajem godine.
OCJENA: 6
Odgovori