REDATELJ: Brad Peyton
GLAVNE ULOGE: Dwayne Johnson, Carla Gugino, Paul Giammati, Alexandra Daddario, Art Parkinson, Hugo Johnstone-Burt
TRAJANJE: 114 minuta
“Samo radim svoj posao” – Ray
Statistike kažu da Zemlja zadrhti više od milijun puta godišnje. Većina tih potresa su slabašni, neprimjetni registriraju se tek kao statistički podatak. No kada površina Zemlje potpuno podivlja događuju se elementarne nepogode sa stotinama, tisućama poginulih i ozlijeđenih i neprocjenjivom materijalnom štetom. Obzirom da hollywoodski studiji vole apokaliptične teme koje donose zaradu na kino blagajnama pravo je čudo da potres nije i ranije dobio glavnu filmsku ulogu. Vulkani, požari, olujni vjetrovi, epidemije, nova ledena doba i ostale opasnosti koje prijete jedinoj nam planeti više puta su iskorišteni u filmovima. Kada je riječ o hollywoodskoj A produkciji potres nije dobio visokobudžetni film još od 1974 kada su se sa posljedicama elementarne nepogode borili Ava Gardner i Charlton Heston (jedan od scenarista filma bio je Mario Puzo). Četrdesetak godina kasnije, “Warner” i “New Line Cinema” odlučili su uložiti više od 100 milijuna dolara kako bi potresom pokušali protresti kino blagajne. Nešto manje od 500 milijuna dolara zarade u svjetskim kinima opravdalo je investiciju. Unatoč komercijalnom uspjehu “San Andreas” gledatelju ne donosi ništa više od zujanja u ušima, neuvjerljivih specijalnih efekata i neoprostivo veliki broj klišeja.
Film počinje spektakularnom akcijom spašavanja. Djevojka je zarobljena u automobilu koji je sletio u provaliju. U pomoć stiže spasilačka služba predvođena Rayom (Dwayne Johnson). Ray je vođa ekipe koja je zajedno služila u Afganistanu. Tijekom akcije spašavanja u helikopteru se našla i televizijska ekipa u potrazi za dobrom pričom. Akcija spašavanja je, uz manje probleme uspjela ,i Ray, nakon uspješno obavljenog zadatka odlazi kući. Privatni život bivšeg, samozatajnoj vojnika, danas vođe spasilačke ekipe, koji “samo radi svoj posao” je u krizi. Raspada mu se brak, jedino veselje mu je kći jedinica Blake (Alexandra Diddario). Međutim pravi problemi tek dolaze; Kaliforniju je pogodio prvi od nekoliko razornih potresa i Ray će morati pronaći način da zaštiti živote svoje obitelji….
Radnja filma odvija se na dvije, u filmovima katastrofe često viđene, razine. Imamo “mišiće” i akciju koju predstavlja Ray i njegova potraga. Na drugoj strani je “mozak”, znanstvenik Lawrence (Paul Giammati) koji je sa suradnicima uspio napraviti uređaj koji predviđa potres. Naravno, Lawrenceu isprva nitko ne vjeruje, ali kada počinje serija potresa on, zajedno sa svojom ekipom, postaje glas nade. Ne, nisu samo znanstvenik i spasitelj već viđeni, klišeizirani likovi. Imamo i ljepoticu u nevolji koja pomoć dobija od hrabrih mlađahnih Engleza punih altruizma. Tu negdje se naslućuje i romansa koja je na razini djece u vrtiću. Ne treba pretjerivati sa lijepom djevojkom kada je tata Rock u blizini. Emma (Carla Gugino) Rayova supruga, ima novu ljubav. Njegovo ime je Daniel, bogat je i kada je najteže pokaže se kao kukavica i gad koji zaslužuje najgoru sudbinu. Ako gledatelj i zažmiri na klišeiziranu karakterizaciju uz opravdanje “da je to takav film” sreće opet nema; likovi su loše napisani, neduhoviti i često ukočeni. Čini se da redatelju Paytonu ljudi previše nisu važni. Glavnu ulogu filma ima potresi, destrukcija i demonstracija specijalnih efekata. No i u tom segmentu “San Andreas” ne izgleda najbolje….
Spomenuta akcija spašavanja te nekoliko uvodnih scena koje prikazuju posljedice potresa izgledaju pristojno. Međutim, kako film (teško je ne primjetiti utjecaj Rolanda Emmericha i njegovih filmova katastrofe na “San Andreas”) i potresi postaju sve razorniji uništavanje postaje sve monotonije i zamornije. Peytonova destrukcija je agresivna, “napada” gledateljeva čula kako bi impresionirala, ali stvar upravo suprotan efekt. Kako se film bliži završetku, uništavanje postaje sve perverznije , proporcionalno veličini destrukcije pojavljuje se sve više “rupa” i nedostataka u izvedbi specijalnih efekata. U cijelom kaosu, nabrijanoj mješavini betona, stakla, željeza i vode, redatelj i ne mari previše za ljudske sudbine, likove. Važno je rasturiti Kaliforniju, posebno je na meti San Francisco.
Uz Emmericha u “San Andreasu” možemo pronaći još nekoliko filmskih posveta. Njihovo otkrivanje prepuštam budućim gledateljima filma, ipak je to jedan od (rijetkih) zabavnih detalja filma. Neke scene izgledaju kao podsjećanje na, ne tako davne prirodne katastrofe (tsunami u Aziji, uragan Katrina…)
“San Andreas” je “blockbuster”, više katastrofalan nego film katastrofe kojega ne uspijevaju spasiti mišići Dwaynea Johnsnona i ljepota Alexandre Daddario. Od prve do zadnje minute film je “utopljen” u klišeje koji kulminiraju patetičnim, “zašećernim” finalom filma.
OCJENA: 4
Odgovori