Naslovnica Animirani IZVRNUTO OBRNUTO

IZVRNUTO OBRNUTO

258
0

REDATELJI: Pete Docter, Ronaldo Del Carmen
GLASOVI: Diane Lane, Kyle MacLachlan, Amy Poehler, Phyllis Smith, Mindy Kaling, Bill Hader, Lewis Black, Kaitlyn Dias
TRAJANJE: 94 minute
NAZIV ORIGINALA: Inside Out

Inside Out ili zašto smo (ne)normalni
Sklanjajući san s očnih kapaka kako bi pridobili mogućnost
koračanja u novi dan mnogima se od nas, pod nekim vidom surovog automatizma,
nameće pitanje o vlastitoj normalnosti, odnosno nenormalnosti. Prirodno stanje
čovjekove egzistencije nameće situaciju u kojoj se naš prostor između dvije
ušne rese doima kao, blago rečeno, bojište Waterloo-a. Uhvaćenost u mrežu
rastrganosti između onoga što mislim, želim učiniti i činim lijepi nam
pljusku  na rumeni obraz oronule desne
strane lica. Zašto smo razdjeljeni kao talon karata, na dvije, tri, četiri ili
pet strana, odnosno zašto funkcioniramo i živimo tako kako živimo te izgleda li
u našoj glavi uistinu sve bolje dati će nam odgovor Inside Out.
Inside Out prati zgode i nezgode kako pet ljudskih emocija,
odnosno karakteristika (Sreća, Tuga, Strah, Ljutnja, Gadljivost) unutar glave
djevojčice Riley tako i njenu životnu avanturu u javi povezanu s preseljenjem
iz rodne Minnesote u San Francisco.

Radnja samog filma podjeljena je na dvije razine, bolje
rečeno, dvije priče koje teku paralelnim tokom. Navedene su oličenje onoga što
se u filmskoj industriji iskristaliziralo kao dva najučestalija načina
pripovijedanja radnje. Redatelji su, s jedne strane, koristeći formu presjeka ,
odnosno svojevrsnog zrcala, ekranizirali život djevojčice Riley. Karakteristika
ovakve forme leži u linearnom toku i prikazu nečijeg života ili društvene
situacije u umjetnost koja ništa ne uljepšava niti oduzima izvornom predlošku
već ga pretačuje u neku od umjetničkih formi onakvog kakav on uistinu jest u
svojoj biti . Nešto slično možemo vidjeti u filmu Winter’s Bone ili književnim
uratcima Fjodora Dostojevskog. S druge se strane, za pričanje daća i nedaća o
„petorici veličanstvenih“ koristi format akcija-reakcija u kojima jedno
zbivanje izaziva akciju drugog kako bi se dobilo na dinamici filma i pridobilo
što veću pažnju gledatelja. Iznimno je interesantno vidjeti kako film odmiče
ispreplitanje ova dva formata i utjecanje jednog na drugi te zajednički kick
razvoju radnje. Redatelji su u svakom pogledu uspjeli izbalansirati između ove
dvije krajnosti, svakoj su pridali jednaku pažnju, a samim time nisu upali u
zamku preferiranja i prenaglašavanja.

 

 

U svojoj suštini film sadrži vrlo zanimljivu premisu.
Prikazuje cjelokupnu ljudsku psihu i sve ono od čega se ona sastoji u
materijalnoj formi. Tako primjerice emocije, zaborav, imaginarni prijatelji iz
djetinjstva bivaju okarakterizirani antropomorfno sa svime što ta
karakteristika nosi u sebi. Kratkoročna i dugoročna memorija (sjećanja) biva
transformirana u neki oblik industrije kojom upravljaju emocije,  one ih bojaju prikladnim bojama te ih na taj
način karakteriziraju kao pozitivne ili negativne ,a zatim ih u  formi sfere
skladnište. Načini razmišljanja (logika, mašta…) upriličeni su u
određenim prostorima (parkovima). Uz spomenuto, u filmu su prikazane neke od
temeljnih odrednica čovjeka kao takvog kao što su npr. obitelj, prijateljstvo,
hobij u obliku tvrđava koje se na neki način hrane ranije spomenutim
sjećanjima. Inside Out je vrlo lijepo prikazao evoluciju/razvoj ovih elemenata.
Na početku se predstavlja samo sreća dok joj se ostale emocije naknadno
pridružuju, zatim se uz spomenute početne tvrđave rastom Riley grade nove kao
što su tvrđava za društvene mreže,
kontrolna ploča unutar Rileyine glave s godinama poprima sve više
naredbi i tome slično.

 

Redatelji filma uputili su snažnu poruku konzumentu ovog
filma. Sreći su dodjelili primat pored svih emocija i događaja unutar ljudske
psihe. Na početku filma postavili su je kao nešto jedinstveno i unikatno, tokom
cijelog filma oko sebe ima neku vrstu aure koja ju ističe pored ostalih likova
u filmu, jedina se uspijeva spasiti iz bezdana koji to nije i tako dalje. Na navedeno su
nadodali mnogo suptilno smiješnih elemenata; naslovi novina koje čita Ljutnja
povezani su sa događajima iz jave, referenca na Prohujali s vihorom, melodija
koja nam uđe u uho te nas opetovano maltretira u određenom vremenskom razdoblju
i sl.

Inside Out je vrlo inteligentno režiran i napravljen film
koji igra na kartu dvodimenzionalnog gledanja. Uspio je u jednom podosta
inovativnom prikazu cjelokupne ljudske psihe i njenog funkcioniranja izgraditi
prisnosti s gledateljem, kako s onim malo starijim tako i s onim najmlađim.
Stariji će ga gledati kroz možda malo ozbiljnije oči, opisane u ovoj recenziji,
koje su ukomponirane u inteligentan i vrlo suptilno doziran humor te će im
zasigurno biti zanimljivo vidjeti koketiranje s određenim stereotipima o
poimanju muško-ženske psihe,  dok je kod
mlađih uspio probuditi emociju empatije/suosjećanja prema glavnim
protagonistima. Drugim riječima, film je uspio proizvesti „aha trenutak“ ili
momenat u kojem suputnika tokom projekcije filma koji sjedi pored nas udaramo
podno rebara te mu šapćemo na uho:“Tako je i mojem slučaju.“ kod obje generacije
gledatelja, a svaka navedeni „aha trenutak“ doživljava i proživljava kroz svoj
emotivno-doživljajni dalekozor. Inside Out je univerzalni animirani film za
svačije zjene koji će svoju univerzalnost oživotvoriti u francuskoj poslovici
koja kaže kako je ljepota u očima promatrača.

Autor recenzije: Nikola Fabijanić

OCJENA: 8

 

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime