REDATELJ: Tim Burton
GLAVNE ULOGE: Amy Adams, Christoph Waltz, Terence Stamp, Danny Huston, Krysten Ritter
TRAJANJE: 106 minuta
NAZIV ORIGINALA: Big Eyes
“Tvoje srce je u tvojem radu” – Walter Keane
Pedesete godine 20. stoljeća. Margaret (Amy Adams) je napustila muža i s kćerkom Jane (Delaney Raye) životnu sreću pokušava pronaći u San Franciscu. Margaret je slikarica, pokušava preživjeti prodajom svojih radova. Margaret upoznaje Waltera Keanea (Christoph Waltz) slatkorječivog umjetnika. Par se počinje intenzivno družiti i vrlo brzo započinju romantičnu vezu. U strahu od gubitka skrbništva nad Jane, Margaret prihvaća prosidbu i ubrzo postaje gospođa Keane. Nakon vjenčanja počinje i poslovno-umjetnički uspon obitelji Keane. Spletom okolnosti Margaretine slike postaju tražena roba. Postoji “mali” problem koji je ranio njenu umjetničku dušu; prodajući slike zasluge za Margaretin rad preuzeo je Walter. On se predstavlja kao autor platna koja ljubitelje umjetnosti gledaju velikim očima……
“Velike oči” su, nakon izvrsnog “Ed Wooda” iz 1994 godine, drugi biografski film Tima Burtona. “Velike oči” su drugačiji, za Burtona netipični projekt. Nema Johnnyja Deppa, tema filma jest umjetnost, ali ovoga puta riječ je o slikarstvu. Burton je odlučio ispričati priču o bračnom paru Keane, jednoj od najvećih krađa autorskih prava u povijesti slikarstva. “Velike oči” jedan je od konvencionalnijih, “normalnijih” filmova Tima Burtona. Stiliziranost, osebujni redateljski izričaj Tima Burtona izlazi na površinu samo u nekoliko scena filma. Dojam je da Burton “pospremio” stil kako bi se gledatelji u potpunosti posvetili priči, temi filma. Zanimljivo je da se Burton ponovo prihvatio biografije umjetnika odnosno umjetnice koji su strastveni u kreiranju radova, ali osporavani od kritike. Ed Wood, “najgori redatelj svih vremena” fanatizmom je u stvaranju filmova stvorio kultni status kod publike (pogledati npr.”Plan 9 from Outer Space”), ali njegova djela su dobila pažnju tek nakon autorove smrti. Publika je voljela i slike sa velikim očima; radovi Margaret Keane su postigle ogroman komercijalni uspjeh, ali kritičari, na čelu sa Johnom Canadayom su njene radove proglašavali “smećem”. Burton voli priče koje se poigravaju sa značenjem i komercijalizacijom umjetnosti. Sličnosti između “Ed Wooda” i “Velikih očiju” tu ne prestaju; riječ je o filmovima koji su imali skromnu zaradu na kino blagajnama. Zarada manja od 25 milijuna dolara u svjetskoj distribuciji ne odgovara vrijednosti filma. Burton je snimio zanimljivu, slojevitu biografsku priču.
Slučaj obitelji Keane, Burton je iskoristio kako bi prikazao vječnu borbu između kreativaca, ljudi koji stvaraju i mediokriteta koji iskorištavaju tuđi talent i predanost. “Velike oči” govore o slikarstvu, ali tema se može “preslikati” na bilo koju vrstu umjetnosti i(li) kreativnog rada. Margaret je emotivno povezana sa svojim radom, “velike oči” su rezultata njene inspiracije i osjećaja jer kako sama kaže “oči su ogledalo duše”. Za Margaret slike nisu samo posao i način zarade nego ljubav i strast. Margaret ima svojeg Salierija (u redu, njeno stvaralaštvo nije u rangu Mozartovog ali….), proračunatog Waltera koji parazitira na supruginom talentu i radu. Ne samo financijski; on potpuno prisvaja zasluge za tuđe stvaralaštvo. Njegov ego raste proporcionalno sve većem uspjehu Margaretinih slika. Walteru se ne može osporiti zasluge za marketing; nametljiv i teatralan on zna ponuditi i prodati. Redatelj cijelim trajanjem filma vrlo dobro nijansira odnos između Margaret i Waltera, različitosti njihova karaktera i senzibiliteta. Walter je razotkriven, ogoljen do kostiju; njegova samodopadnost poprima i psihotične elemente. Gospodin Keane, unatoč neoborivim dokazima, do kraja života nije priznao da je djecu s velikim očima naslikala Margaret.
Burton je izvrsno “pogodio” duh, atmosferu vremena u kojem se radnja filma odigrava. Redatelj se, poput glavne junakinje filma, poigrava bojama i njihovom snagom naglašava važne detalje priče (trenuci kada Walter u nazočnosti supruge govori da je on autor slike, Margaretin bijeg od supruga….).
Glumačku ekipu predvodi izvrsna Amy Adams. Glumica je, prije snimanja filma, provela nekoliko tjedana u druženju sa Margaret kako bi bolje upoznala slikaricu. Iskustva je pretočila u iznimno nadahnutu i uvjerljivu glumačku izvedbu. Margaret izgleda nesigurno i bojažljivo , posebno kada uzmemo u obzir činjenicu da je godinama šutjela. Međutim, kada njenu šutnju stavimo u kontekst godina u kojima se radnja odvija te da joj je brak sa Walterom drugi po redu i da vodi brigu za kćer, gledateljeva percepija Margaretinog života izgleda drugačije. Kroz film se nenametljivo provlači feministička crta. Emociju kojom stvara Margaret, Amy Adams je vrlo uvjerljivo prenijela na filmsko platno i zasluženo osvojila “Zlatni Globus”. Njen glumački partner Christoph Waltz je dobar, ali ne i odličan. Njegova interpretacija Waltera Keanea ponekad je karikirana, glavni muški lik graniči s komičnim. U redu, Walter je bio proračunat i slatkorječiv, ali ostaje dojam da je Waltz svojom interpretacijom ublažio Walterov lik i djelo. On je ipak bio nepopravljivi lažljivac i falsifikator. Treba istaknuti i vrlo efektnu epizodu Terenca Stampa u ulozi kritičara Johna Canadaya. Lik Johna Canadaya progovara o komercijalizaciji umjetnosti odnosno važnosti kritičara kod (pr)ocjenjivanja umjetničkog djela.
“Velike oči” nije tipičan film Tima Burtona; nema Johnnya Deppa i Helen Bonham Carter, nema fantastike niti mračne atmosfere. Nema veze, redatelj je snimio vrlo dobar biografski film koji, unatoč prevari, ima sretan kraj. Margaret ga je zaslužila.
OCJENA: 7
Odgovori