REDATELJICA: Ava Duvernay
GLAVNE ULOGE: David Oyelowo, Carmen Ejogo, Tim Roth, Tom Wilkinson, Giovani Ribisi, Oprah Winfrey
TRAJANJE: 128 minuta
“Nisam drugačiji od drugih ljudi. Želim dugo živjeti. Biti sretan.” – Martin Luther King¸
Treću godinu zaredom u kategoriji najboljeg filma nominiran je film koji progovara o rasizmu. Nagrada je “Oscar”, rasizam se odnosi na odnos prema Afroamerikancima u Americi. Seriju je otvorio Quentin Tarantino koji je svoju verziju “jednog od tri svjetska holokausta” ispričao u “Odbjeglom Djangu”. Tarantino se, kao i u “Nemilosrdnim gadovima”, nije previše obazirao na povijesna rekonstrukciju povijesnih događanja, stvorio je svoju priču, ali je vrlo uvjerljivo pokazao brutalnost robovlasnika i stradanje Afroamerikanaca. “Django” je Tarantinu donio drugog “Oscara” za scenarij a Chris Waltz je ponovo trijumfirao u ulozi pozitivnog Nijemca dr. Schultza. Prošle godine najboljim filmom proglašena je biografska drama “12 godina ropstva”. Film je temeljen na priči Solomuna Northupa koji je otet i zadržan u višegodišnjem zatočeništvu zbog krive boje kože. Osim nagrade za najbolji film, “12 godina ropstva” osvojih je “zlatnog kipića” za scenarij (John Ridley) i najbolju žensku sporednu ulogu (Lupita Nyong’o). Ove godine nomininacije je izborila “Selma” film redateljice Ave DuVernay. Film je nominiran u dvije kategorije; najbolji film i pjesma. Čudan i neobičajan izbor; rijetko se događa da film koji je nominiran za najbolji film ne dobije priliku u glumačkim kategorijama, scenariju ili režiji. “Selma” je zakinuta u pojedinima kategorijama (glavna muška uloga), ali to nikako ne umanjuje činjenicu da je riječ o zanimljivom,emotivnom, dijelom i potresnom filmu koji prikazuje važan dio američke povijesti.
Za razliku od “12 godina ropstva” koji nas je odveo u davnu prošlost, “Selma” je film koji nas vraća tek pedesetak godina unazad. Početak filma prikazuje dodjelu Nobelove nagrade za mir 1964 godine. Dobitnik je Martin Luther King, svećenik i jedan od vodećih boraca za prava Afroamerikanaca. Redateljica je priču o Martinu Lutheru Kingu ispričala na sličan način kao što je Spielberg “progovorio” o Lincolnu. Lincolnov lik i djelo su prikazani kroz priču o ukidanju ropstva. Martin Luther King je glavni akter, pokretač događaja koji su “natjerali” američkog predsjednika Lyndona Johnsona da potpiše Zakon o glasačkom pravu. Martin Luther King je prikazan kao intelektualac, briljantni orator i vješt taktičar kada su u pitanju političke igre. Redateljica je puno pažnje posvetila Kingovim govorima koji su uistinu snažni i vrlo precizno razotkrivaju probleme te detektiraju krivce (završni govor filma). Privatni život nobelovca također je dotaknut; ponajviše kroz odnos sa suprugom Corretom (Carmen Ejogo). Očekivano, privatni život Martina Luthera Kinga nije bio najsretniji, napetosti u braku su posljedica njegove borbe. Zahtjevnu interpretaciju Martina Luthera Kinga izvrsno je odradio David Oyelowo. Glumac je izvrstan, posebno u dijelovima koji su iznimno važni za prikaz Kingove borbe i ideja. To se odnosi na govore (primjetna je i fizička sličnost, pogledati Kingove govore na youtubeu) i odnos sa predsjednikom Johnsonom. Da, Oyelowo je trebao naći mjesto među nominiranima za najboljeg glumca….
Redateljica je osim Kinga i protestnog marša (odnosno marševa) od Selme do Montgomerya izvrsno prikazala stanje američkog društva šezdesetih godina prošloga stoljeća i glavne političke protagoniste tog vremena. Predsjednik Johnson je imao puno problema; Vijetnamski rat je eskalirao a na unutarnjem planu jača aktivizam za prava Afroamerikanaca. Ubojstva i nemiri motivirani rasizmom su svakodnevica. Johnson je prikazan kao pravi političar; pragmatičan, bez suvišnih emocija učinit će ono šta smatra da je najbolje za njegov rejting. Njegova desna ruka je najdugovječniji šef FBIja J.Edgar Hoover (Dylan Baker) koji je i ovdje prikazan kao čovjek za prljave poslove. Dojmljiva je epizoda Tima Rotha u ulozi rasističkog, mržnjom natopljenog, guvernera Georgea Wallacea, čovjeka koji bi ukinio sva prava građanima krive boje kože iz vrlo jednostavnog razloga; “koliko god daš Crncima oni traže još”. Treba spomenuti i Malcoma Xa čovjeka koji je imao slične ciljeve kao King, ali je do njih mislio doći drugačijim metodama. Navedene osobe redateljica je znalački “posložila”, svakome je dala dovoljno minuta filma te prikazala njihovu ulogu u događajima koji su prethodili donošenju Zakona.
“Zašto predsjednik može poslati vojsku u Vijetnam a ne može u Selmu, država Alabama?” izjavio je jedan od vođe prvog, policijskom intervencijom razbijenog, marša. Da, “Selma” nije film ugodan za gledanje. On je, u dijelovima, nasilan i vrlo šokantan. Redateljica je vrlo izravna, eksplicitna u prikazu nasilja. Iako scene razbijanja prvog marša i ubojstva svećenika nisu lagano, lagodno filmsko iskustvo one su izvrsno režirane i potpuno opravdane. Posebno se to odnosi na brutalno policijsko iživljavanje nad ženama i starcima kod pokušaja prvog marša. Redateljica je, ponajprije uporabom slow motiona, detaljno i vrlo vjerno prikazala nasilje kako bi naglasila mržnju. Policijska intervencija prikazana u filmu nije obavljanje posla; ona je izraz nagomilane netrepeljivosti i rasizma. Sve uz odobravanje publike…..
Uz spomenutog Oyelowoa treba istaknuti i Toma Wilkinsona te Tima Rotha u ulozi predsjednika Johnsona i guvernera Georgea Wallacea. U jednoj od uloga pojavljuje se i Oprah Winfrey što je čisti marketing. Oprah je (slično kao i u “Batleru”) inzistirala na ulozi u filmu (potpisana je kao producentica). Iako nije razočarala teško se oteti dojmu da je njena uloga rezultat njene važnosti u svijetu show businessa nego glumačkog umijeća. Treba spomenuti da su pojedine scene filma previše “zašećerene” i naginju patetici no one ne umanjuju vrijednost cjeline.
“Selma” je film koji govori o Martinu Lutheru Kingu i njegovoj borbi za prava Afroamerikanaca i protiv rasizma. Iako su događaji opisani u filmu povezani sa SADom tema je univerzalna; rasizam je bolest koja se, nažalost, može pronaći u svakom kutu zemaljske kugle.
OCJENA: 8
Odgovori