REDATELJ: Richard Linklater
GLAVNE ULOGE: Ellar Coltrane, Ethan Hawke, Patricia Arquette, Lorelei Linklater
TRAJANJE: 165 minuta
Prije 12 godina redatelj Richard Linklater odlučio se na jedinstveni filmski projekt. Započeo je snimanje filma o odrastanju dječaka Masona. Naizgled ništa neobično; filmska povijest je prepuna filmova o djetinjstvu, odrastanju. Međutim, Masonovo odrastanje te starenje njegove obitelji i svih likova u filmu odigrava se u realnom vremenu. Snimanje filma je trajalo 12 godina i upravo toliko su pred kamerama likovi filma rasli odnosno starili. Nema maske, nema kompjuterskih efekata; likovi u filmu stare na prirodan način. Originalan, hrabar djelomično i rizičan filmski koncept. Dvanaest godina je dugačak životni, filmski period u kojem se stvari mogu zakomplicirati. Glavni glumac Ellar Colrane je u vrijeme početka snimanja bio dječak i bilo je upitno hoće li i na koji način završiti Linklaterovu srednju filmsku školu. U filmu glume i afirmirana glumačka imena Ethan Hawke i Patricia Arquette koji su cijelo vrijeme snimanja radili i na drugim projektima. Međutim, Linklater je strpljivo gradio “kockice” Masonovog odrastanja (zanimljivo bi bilo vidjeti redateljsku verziju filma ili izbačene scene; obzirom na dužinu trajanja snimanja sigurno ih je bio velik broj) i uspio projekt privesti kraju bez velikih stresova.
Zamislite razbacane fotografije iz kućnog albuma koje prikazuju različita životna razdoblja (u slučaju “Odrastanje” riječ je o djetinjstvu). Svaka fotografija ima svoju priču, uspomenu na koju nas podsjeti kada ju pogledamo. Onako razbacane nisu kronološki posložene, nemaju kraj i početak; svaka je komadić života. Na sličan način Linklater je snimio film. On je sastavljen od niza epizoda, djelića Masonovog (Ellar Coltrane) djetinjstva. Masonovi roditelji su rastavljeni (glume ih Patricia Arquette i Ethan Hawke), dječak živi sa majkom i sestrom Samanthom (Lorelei Linklater). Njihovo djetinjstvo je “osuđeno” na česte selidbe, privikavanja i odvikavanja na nove majčine partnere te vikende sa ocem….
Premijeta filma , ponajviše zbog dužine snimanja i redateljevog ugleda kojeg je stekao trilogijom “Prije….”, nestrpljivo iščekivana kod ljubitelja filma i kritike. Odmah nakon premijere zaredali su panegirici većine kritičara. “Epski”, “Najbolji film 21 stoljeća”, “Čudo od filma”, “Najbolji film o odrastanju” su neki od naslova kojima je dočekan Linklaterov projekt. Je li “Odrastanje” uistinu zaslužio takve hvalospjeve ?
Obzirom na trajanje od 165 minuta, film se gleda bez (pre)velikih problema. Ritam filma je ujednačen bez velikih uspona i padova. Najveći problem “Odrastanja” je upravo odrastanje malog Masona. Ono šta Linklater uspio u svojoj “Prije…” trilogiji (iznijansirani, uvjerljii prikaz odnosa muškarca i žene, njegove oscilacije i mijenje tijekom godina) nije uspio u “Odrastanju”. Cijelim trajanjem filma teško se oteti dojmu da je odrastanje glavnog lika prikazano kalkulantski i vrlo proračunato. Linklater dobro pazi da ne prelazi granicu provokativnosti u stvarima koje su dio odrastanja i koje se svima događaju. Ili su se dogodile. Buđenje seksualnosti, prva seksualna iskustva, droga, alkohol, cigarete, neslaganje sa roditeljima su u motivi koji su, u većoj ili manjoj mjeri, elementi odrastanja svakog ljudskog bića. Redatelj je navedene detalje dotaknuo na vrlo mlak i površan način kako ne bi uzbuđivao publiku (ili cenzore sasvim je svejedno). Film ne prikazuje “krvava koljena”, prve ozljede, svađe sa roditeljima i neslaganje sa okolinom. Nedostaju i idoli (sportski, filmski…) i uzori izvan obitelji (dečki i(li) cure iz “starije ekipe”). Nerazumijevanje, neprilagođenost ili buntovništvo klinaca su prilično “prigušeni”, vjerojatno kako bi se idealiziralo djetinjstvo. U redu, problemi vezani uz Masonov odrastanje su spomenuti (nasilje u obitelji) ali na sramežljiv, gotovo skriven način. Zašto gledati ono šta se baš i ne mora. Mada to “nešto” itekako postoji i dio je odrastanja mnogobrojnih klinaca. Jučer, danas, nažalost i sutra.
Zanimljiviji lik od malog Masona je njegova majka. Ona je opipljivo životni lik koji radi greške u životu, pokušava najbolje, pada, ali uvijek se diže. Zbog sebe i svoje djece. Za razliku od djece ona kod gledatelja može izazvati empatiju. Zbog proračunatog, uljepšanog prikaza djetinjstva Mason i njegova sestra ne izazivaju previše suosjećanja kod gledatelja.
Snažan autorski pečat Linkater, između ostalih, daje i kroz promicanje političke opcije. On je, prema viđenom u filmu, Demokrat i zazire od Republikanaca. Sasvim legitimno, ali govoriti djetetu od nekih šest, sedam godina da “nikada u životu ne glasa za Busha” je previše.
Glumačku ekipu filma predvodi Patricia Arquette u ulozi majke. Uz poneki, obzirom na zahtjevnu ulogu, zanemarivi glumački propust (npr. scena u kojoj viče iz auta ispred škole) jedna od najboljih uloga američke glumice. Glavni glumac Ellar Coltrane je puno bolji u ulozi dječaka. U tinejdžerskoj dobi njegov lik odnosno njegova gluma ponekad izgleda kao da sve što se događa u njegovom životu nije njegova briga. Bez previše emocija ili glumačkih transformacija. Treba istaknuti i redateljevog ljubimca Ethana Hawkea u ulozi oca.
“Odrastanje” intrigira, impresionira svojom idejom, dužinom snimanja. Međutim, priča filma je idealizirana, nastoji se pod svaku cijenu svidjeti gledatelju. Velika je vjerojatnost da će “Odrastanje” igrati važnu ulogu u ovogodišnjoj dodjeli “Oscara”. Akademijini članovi vole vidjeti filmove u kojima su životne epizode prikazane na romantičan način.
OCJENA: 8
Odgovori