CASABLANCA

REDATELJ:Michael Curtiz
GLAVNE ULOGE:Humphrey Bogart, Ingrid Bergman, Paul Henreid, Dooley Wilson, Peter Lorre
TRAJANJE:102 minute
GODINA PROIZVODNJE:1942

“Od svih lokala u svim gradovima cijelog svijeta….ona uđe u moj.” – Rick Blaine

Godina je 1942. Ljudska vrsta ratuje. U velikom ratu. Najvećem i najkrvavijem u povijesti. Veći dio Europe je okupiran od strane nacističke Njemačke. Velika Britanija trpi svakodnevne napade. U tijeku je i operacija “Barbarossa”; (ne)očekivano Hitler je napao i SSSR. Nakon što im se dogodio Pearl Harbour i SAD-e su ušle u rat. Žrtve, civilne i vojne, broje se u milijunima. U vrijeme globalnog ludila, sumraka čovječanstva u Hollywoodu počinje snimanje jedne od najslavnijih i najpopularnijih filmskih ljubavnih priča. Njeno ime je “Casablanca”….

Mnogi ljubitelji filmske umjetnosti voljeli su i vole filmove s pričom “većom od života”. Kada se takve priče dogode filmskim likovima s kojima se gledatelj može poistovjetiti i stvoriti prema njima snažnu empatiju onda su uspjeh i popularnost sigurni. Takav je slučaj s “Casablancom”. No, takvi filmovi se ne dogode često – potrebno je puno kockica u mozaiku kako bi konačni proizvod bio i danas jednako voljen i cijenjen od ljubitelja filma diljem svijeta kao i u vrijeme kada je nastao.

Priča o nastanku filma počinje 1938. godine. Pisac Murray Burnett je u posjeti Europi. Nacisti su nekoliko godina na vlasti, te je Murray bio svjedokom njihovih metoda. U južnoj Francuskoj pisac je bio gost noćnog kluba kojeg je kasnije iskoristio i nazvao “Rick’s Cafe”. Svoje doživljaje Murray je zajedno s Joan Allison opisao u kazališnoj predstavi “Everybody comes to Rick”. Producent Hal Wallis otkupio je, za tada rekordnih 20 tisuća dolara, prava na kazališnu predstavu i promijenio njeno ime u “Casablanca”. Scenarij za film napisali su braća Julius i Philip Epstein, Howard Koch i Casey Robinson. Priča je bila gotova -trebalo je pronaći glavne glumce. Glavna muška uloga je pripala u to vrijeme jednoj od najvećih Hollywoodskih zvijezda Humphreyju Bogartu. Bogart je iza sebe imao sjajne uloge u odličnim filmovima poput “High Sierra” i “Malteški sokol” i bio je pravi izbor za ulogu Ricka. Žensku glavnu ulogu je dobila mlada glumica rodom iz Švedske. Ime joj je Ingrid Bergman. Ingrid je do 1938. godine napravila uspješnu europsku karijeru.Nakon preseljenja u Hollywood a prije “Casablance” snimila je tri filma od kojih je najpoznatiji “Dr.Jekyll i Mr.Hyde” u kojem je glumica nastupila u društvu Spencer Tracyja i Lane Turner. Jedan od razloga zbog kojih je Ingrid dobila ulogu leži u činjenici da je lik kojeg tumači u filmu porijeklom iz Europe – cijeloj priči njeno je porijeklo dalo dodatnu autentičnost. Budžet filma je bio oko milijun dolara – snimanje je počelo 25.svibnja 1942 godine…

Casablanca. Grad je prepun izbjeglica koji bježeći pred nacistima pokušavaju stići do Amerike. Rick (Bogart) je vlasnik lokala i ilegalne kockarnice u kojem se okupljaju “sve zainteresirane strane” – kod njega su gosti i izbjeglice, politički emigranti, ali i nacistički časnici. Iako se u Španjolskom građanskom ratu borio na strani Republikanaca, a protiv Franca, Rick nastoji ostati neutralan. On je ciničan pomalo arogantan tip kojega muči prošlost…ali ne ratna. Igrom slučaja Rick dolazi u posjed propusnica koje omogućuju nositeljima da se slobodno kreću po okupiranim područjima. Uskoro nakon toga u njegov lokal ulazi razlog njegovog nemira; njegova bivša ljubav Ilsa Lund (Ingrid Bergman). Stigla je s Ilsa u Casablancu u društvu supruga Viktora Laszla vođe češkog pokreta otpora koji je u bijegu pred Gestapom. Ilsi i Viktoru trebaju propusnice kako bi se domogli Amerike….

Radnja filma odvija se u dva pravca; prvi je fatalna ljubavna priča Ricka i Ilse, te (ne)mogućnost pojedinca da ne odabere stranu u teškim, opasnim vremenima. Rick je stari, ogorčeni frajer razočaran u ljubav. Iako je nekada imao ideale i borio se za njih sada samo “želi gledati svoja posla”. Nastoji ostati neutralan. U vremenima kada je to zapravo puno kompliciranije nego izabrati stranu. Njegova uvjerenja se pomalo počinju buditi dolaskom voljene, nikad prežaljene Ilse. Žene koja je izabrala stranu. Iz uvjerenja ili lojalnosti prema suprugu potpuno je nevažno. Ono što je sigurno je da ona nije u braku s čovjekom kojeg voli. Barem ne na onaj način i onom snagom kao što voli Ricka. Redatelj vrlo vješto isprepliće navedene motive cijelim trajanjem filma. Iako je u trenutku dolaska Ilse i Viktora Rick odlučan da ne mijenja svoju neutralnost, događaji koji će uslijediti mijenjaju njegovo mišljenje. Rick odabire stranu, pomaže Ilsi i Viktoru, ali cijena koju će platiti je velika. Izgubit će ljubav svojeg života.

Bez obzira na to što je njihova ljubav nesretna Rick i Ilsa će “zauvijek imati Paris”. Mjesto gdje su bili zajedno. Uspomene. I to jedan od razloga velike popularnosti “Casablance” – svatko od nas ima neki svoj Pariz, uspomene na neku priču i osobu. Bez obzira završila ona sretno ili nesretno.
Završetak filma je i poruka. Svaki kraj je i novi početak. Početak novog života ili “jednog divnog prijateljstva”. Treba spomenuti i Dooleya Wilsona lojalnog Rickovog klavirista, autentičnu fotografiju filma, te mnogobrojne citate koje su i danas aktualni i nevjerojatno uvjerljivu kemiju između Bogarta i Ingrid Bergman….

“Casablanca” je velik film, jedan od najvećih u povijesti. Nominiran za nagradu u “Oscar” u osam kategorija (nagradu je dobio za najboljeg redatelja, film te scenarij). Bez obzira kakvi se filmovi snimali danas, i kakvi će se snimati u budućnosti ljubitelji filma uvijek će imati “Casablancu”.