REDATELJ:Walter Hill
GLAVNE ULOGE:James Remar, Michael Beck, Dorsey Wright,David Patrick Kelly, Deborah Van Valken
burgh,Brin Tyler
TRAJANJE:90 minuta
GODINA:1979
NAZIV ORIGINALA: The Warriors
“Prije više od dva tisućljeća,vojska grčkih vojnika
našla se izolirana i opkoljena usred Perzijskog zaljeva
tisuću kilometara od sigurnosti
tisuću kilometara od mora
tisuću kilometara okruženi neprijateljima…
Bila je to priča o hrabrosti…
…ovo je također priča o hrabrosti.”
“Ratnici podzemlja” i grčka mitologija? Naravno – kao i mnoge stvari u današnjem, modernom društvu tako i ideja odnosno inspiracija za ovaj film vuče “korijene” iz grčke mitologije. Riječ je o “Anabazi” autobiografskoj priči antičkog pisca Ksenofonta u kojem je opisan pohod deset tisuća grčkih plaćenika na Artakserksa 401. godine prije Krista. Nakon pogibije grčkog vođe Kira (kao i “Warriorsi” u filmu i Grci vrlo rano ostaju bez vođe) zapovjedništvo preuzima Ksenofont koji Grke vodi natrag u domovinu probijajući se kroz obruče neprijateljskih vojnika. Neki povjesničari kažu da je Ksenofont taj put opisao dosta egoistično hvaleći i preuveličavajući sebe i svoje zasluge, a pomalo falsificirajući povijesne činjenice …
Inspiriran navedenim povijesnim događajem Saul Yurick napisao je roman “Warriors” koji je poslužio kao predložak za film. Scenarij su zajedničkim snagama napisali Yurick, David Shaber te Walter Hill koji je i redatelj filma. Hillu su “Ratnici podzemlja” bili početak uspješne serije. Nakon “Ratnika…” Hill je snimio “Južnjačku utjehu”, “Vatrene ulice”, “48 sati”, te “Lijepog Johnnyja”. Redatelj kasnije ponešto pada u formi (izdvojio bih podcijenjeni, ali vrlo dobri western “Divlji Bill” s Ellen Barkin i Jeff Bridgesom u glavnim ulogama).
Odabir glumaca za film nije bio previše stresan posao za redatelja i producente filma. Tadašnje velike filmske zvijezde nisu bile osobito zainteresirane za projekt. Mali budžet, relativno neafirmirani redatelj nisu bili preveliki mamac za njih. Jedini izuzetak su bile glasine oko angažmana slavom “Kuma” ovjenčanog Roberta De Nira.
No, ta kombinacija je brzo otpala. Glumačka ekipa sastavljena je od relativno nepoznatih glumaca. Ono što je iz današnjeg kuta gledanja (od premijere filma prošlo je skoro 33 godine) dosta iznenađujuće da osim Jamesa Remara (u filmu tumači Ajaxa; pravog no, lakomislenog i brzopletog “fightera” koji baš zbog tih svojih osobina bude uhićen; njega smo imali prilike ove godine gledati u Oscarima nagrađenom Tarantinovu “Odbjeglom Djangu“, a posljednjih je godina poznat kao otac “najhumanijeg serijskog ubojice” u povijesti – Dextera Morgana), te Davida Patricka Kellyja (u filmu glumi manijaka koji je “upucao” Cyrusa te složio “frku” Ratnicima; glumio kasnije i s Arniejem u “Commandu” te u “Vrani”,”K-Paxu”,”Malcolm-X…”) ostali glumci u filmu nisu uspjeli kapitalizirati uspjeh “Ratnika podzemlja”, te su se više-manje izgubili u filmovima B-produkcije i ne pretjerano kvalitetnim televizijskim serijama.
Kako bi se bolje objasnila popularnost, uvjerljivost i autentičnost “Ratnika…” treba spomenuti i neke zanimljivosti za vrijeme i oko snimanja samog filma. Hill je inzistirao na određenim lokacijama kako bi film bio što autentičniji, no neke od tih lokacija su bile na teritoriju određenih skupina. Uličnih “vojski mraka”. Nizom kompromisa i dogovora uspio je snimiti dijelove filma na spomenutim lokacijama što je rezultiralo i sudjelovanjem stvarnih pripadnika uličnih bandi u realizaciji filma. U jednom dijelu snimanja kamione s opremom te dijelove ekipe osiguravala je skupina građana pod imenom “The Mongrels“. Cijena? 500 dolara dnevno. Na Coney Islandu domu “Warriorsa” je također bilo zanimljivo; tamošnji teritorij je bio pod nadzorom bande imenom “The Homicide”. Pripadnici bande bili su protiv ideje da se tamo šetaju pripadnici drugih skupina. Bez obzira ne to što je riječ o filmskoj, dakle fiktivnoj ekipi. Kompromis je postignut tako da se oznake “Warriorsa” nose isključivo za vrijeme snimanja. Niti sekunde više. U uvodnoj sceni sastanka u Bronxu su angažirani pripadnici “vojske noći”. Navedeni detalji doprinijeli su uvjerljivosti filma, te su dio razloga zašto “Ratnici…” i danas imaju kultni status.
Photo: Screenshot
“Što znaš o Cyrusu ?”
“On je jedan jedini. Najveći.”
Cyrus je poslao glasnika. Devet ljudi. Bez oružja. Mjesto sastanka: Bronx. Razlog? Okupljanje predstavnika svih relevantnih uličnih bandi (postoje i oni koji poziv nisu dobili npr.”Siročići” s kojima “Warriorsi” imaju bliski susret na početku povratka kući). Cyrus ima plan. Subverzivan i anarhistički. Želi da se pripadnici “vojske noći” ujedine i preuzmu kontrolu nad gradom. “CAN YOU DIG IT ?”
Ali kao što svaka revolucija “jede” svoju djecu tako je i s ovom; Cyrus je ubijen, za ubojstvo su okrivljeni Warriorsi….
Redatelj nas u film uvodi fenomenalnom glazbom i prikazom djela bandi koje dolaze na sastanak. Nakon sastanka u fokusu su “Warriorsi” koji postaju lovina kako za kolege tako i za policiju. Njih osmero (deveti, Cleon vođa pada odmah nakon ubojstva Cyrusa) kreću u pustolovinu života. Često se taj njihov put spominje kao svojevrsna metafora odrastanja. Djelomično, ali samo djelomično to je točno. Većim dijelom ovo je priča o preživljavanju na ulici. U filmu je to preživljavanje prikazano dosta ekstremno (neki članovi “Warriorsa” ginu na putu kući), no bit stvari je pogođena i dojmljivo prikazana. Ulica, njen kodeks i pravila ponašanja su velika, najveća škola za naše junake. Redatelj je likovima iz filma pristupio, te ih “ocrtao” na objektivan i realan način; u redu dečki, (da ne zaboravimo tijekom povratka kući”Warriorsima” se pridružuje i jedna djevojka) jesu članovi bande i nisu bezgrešni (ha, tko je bez grijeha nek baci kamen prvi), no on ne moralizira niti ga zanimaju razlozi zbog kojih su se članovi skupine odlučili na ovakav način života. Kao članovi “Warriorsa” imaju jedni druge te je njihova uzajamna lojalnost te pripadnost grupi čvršća nego odnosi i veze u nekim obiteljima.
Svijet koji je prikazan u “Ratnicima podzemlja” običnom je (iako je vrlo diskutabilno što je danas, ali i u vrijeme nastanka filma znači izraz “običan čovjek”) čovjeku nevidljiv i nepoznat. No, on postoji i ima svoja pravila. Ikonografija i dizajn “vojske mraka” su sjajno napravljeni. Od odjeće od fizičkog izgleda članovi bandi izgledaju vrlo živopisno i autentično (piscu ovih redova najupečatljiviji su “Baseball furies”; redatelj Hill ih je prema vlastitoj izjavi kreirao nadahnut ljubavlju prama baseballu i rock grupi “Kiss”).
Film je ispunjen scenama koje se pamte. Ulični obračuni spadaju u sam vrh akcijskih scena. No, jedna od najdojmljivijih scena je ona kojom je redatelj prikazao i dotaknuo samu esenciju filma. Ta scena nije akcijska. Novi vođa “Warriorsa” Swan i njegova slučajna družica Mercy sjede u vagonu podzemne željeznice koji juri prema Coney Islandu. Na stanici ulaze dva ušminkana para, te sjedaju nasuprot našim junacima. S prezirom, nelagodom i strahom gledaju na Swana i Mercy te ubrzo silaze. Oni ne znaju, ali gledatelj zna; naši premoreni i prljavi junaci su u jednoj noći doživjeli i preživjeli više nego što parovi koji su izašli u cijelom životu.
Napetost u filmu je prisutna cijelim trajanjem, scene obračuna “Warriorsa” sa ostalim bandama su briljantne (tuča u wc-u podzemne željeznice je snimana pet dana), a soundtrack filma nezaboravan. Svaki njegov dio ostaje vječni podsjetnik na izvrsne scene filma. “Ratnici podzemlja” su film redatelja koji ima ideju, stil i viziju kako tu ideju provesti u odličan film. I to uspijeva. Cijelim trajanjem pustolovine zvane “Ratnici podzemlja”.
“Kada vidimo ocean, mi “Warriorsi” smo kod kuće…Na sigurnom.”
Odgovori