Naslovnica Drama MASTER

MASTER

306
0
Photo: Weinstein Company

REDATELJ:Paul Thomas Anderson
GLAVNE ULOGE: Joaquin Phoenix, Phillipe Seymour Hoffman,Amy Adams, Rami Malek
TRAJANJE:137 minuta

“I do many, many things” – Lancaster Dodd

Godine 1997. je u domaćim videotekama (ne današnjim “virtualnim” videotekama nego nekadašnjim s pultom i policama) izašao prvijenac Paula Thomasa Andersona “Teška osmica”. Film je privukao veliku pažnju publike zbog sjajne priče (riječ je o kockaru koji se nađe u problemima;glumi ga odlični John C.Reilly) i odlične glumačke ekipe (Samuel L.Jackson, Gwyneth Paltrow, Philip Baker Hall te redateljev ljubimac Phillipe Seymour Hoffman). Od tada Anderson reda vrijedne filmove koji se redovito “šuljaju” oko “Oscar”; od “Kralja pornića” i “Magnolie” preko komedije/drame “Punch-drunk love” (gdje je Adam Sandler pokazao da zna glumiti; samo mu treba dobar scenarij i redatelj,film nije nominiran za Oscara, ali jest za “Zlatni Globus”) do “Bit će krvi” koji je 2008 godine imao osam nominacija (potvrdio dvije), ali su braća Coen sa filmom “Nema zemlje za starce” bili prejaki. Ove godine je Anderson sa “Masterom” ponovo u igri za najprestižniju filmsku nagradu; film je nominiran za najbolju glavnu i sporednu mušku ulogu, te u kategoriji najbolje sporedne ženske uloge (Amy Adams). Puno odličnih filmova i nagrada za filmaša koji ima samo 43 godine…

Photo: Weinstein Company

Drugi svjetski rat je završen. Freddie Quell (Joaquin Phoenix) je demobiliziran, te se pokušava prilagoditi civilnom životu. Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja zaposlenja, Freddie susreće  Lancaster Dodda (Hoffman) osnivačem pokreta,kulta zvanog “Cilj”. Nakon nekoliko ubitačnih koktela Lancaster zapošljava Freddija te ga nastoji izvesti na “pravi” put….
Odmah nakon premijer “Mastera” počela su uspoređivanja glavnog junaka samoproglašenog karizmatika i njegovog vjerovanja sa scijentologijom i njenim osnivačem piscem L.Ronom Hubbardom. Scijentologija je, unatoč nekim kontroverznim metodama njenih sljedbenika, priznata kao vjerska zajednica u Americi pa tako i u Hollywoodu ima nekoliko poznatih pristaša (Tom Cruise,John Travolta,Will Smith). Iako se mogu pronaći neke poveznice Doddovog “Cilja” sa scijentologijom mišljenja sam da je Anderson prikazao “unutrašnjost” bilo kojeg pokreta gdje se njeguje kult ličnosti.

Photo: Weinstein Company

Anderson je, kao i uvijek, zanimljiv i  provokativan. Prikaz Amerike nakon najvećeg svjetskog ratnog sukoba u povijesti ima sličnosti s današnjom situacijom; recesija “nagriza” društvo dok se demobilizirani vojnici (danas iz Iraka) vraćaju kući. Freddie je služio u mornarici i nakon demobilizacije on je “izgubljena duša”; ne zna što i kako dalje. Nakon njegovog susreta sa Doddom, Anderson je radnju filma fokusirao na ova dva lika. Dva različita karakterna “pola”; Freddie je kaotičan, neprilagođen i nesiguran za razliku od lukavog, proračunatog manipulatora Lancastera. Sjajna studija psihe dvojice glavnih likova ne bi bila moguća bez briljantnih glumačkih ostvarenja. Obojica su zasluženo nominirani za Oscara. Hoffman je odličan u ulozi “karizmatika” vođe pokreta. Smiren i dominantan pred svojim “podanicima” brzo gubi živce kada netko (provokator ili neutralan pratitelj zbivanja teško je reći) počinje propitkivati moralnost i opravdanost njegovog “Cilja”(briljantan “dvoboj” Hoffmana i Christophera Evana Welcha na zabavi). Onoga trenutka kada Lancaster izgubi živce stvari preuzima Freddie. Bijesan i agresivan. Phoenix je interpretirao Freddija s puno emocija i kreativnosti.  Njegova gluma odnosno “govor tijela” je svojevrsna kombinacija Forrest Gumpa i Raymonda “Kišnog čovjeka” Babbita. On je u Lancasteru pronašao nadu…novu obitelj i želi je očuvati pod svaku cijenu. Osim ovog glumačkog dvoboja (u kojem je lik kojeg tumači Phoenix najčešće inferioran Hoffmanovu liku; no glumačka izvedba je “neriješena” – obojica su sjajni), Anderson vrlo suptilno prikazuje život u zajednici. Njegova kamera jest sugestivna i prikazuje “pokret” onakvim kakvim jest. Ne želi osuđivati nijednog člana zajednice. Sam redatelj je svjestan da je pitanje vjere odnosno vjerovanja osoban izbor. Pa tako ono što je nekome sveto drugome može biti bizarno i obratno. Ovisno o izboru.
Naracija odnosno pripovijedanje priče filma nije uobičajeno. Redatelj niže događaje pritom ne dajući važnost kada su se oni odigrali. Puno mu je bitnije da je svaki  temeljito i uvjerljivo ispričan. Poetika nekih dijelova filma je uistinu impresivna (jurnjava u pustinji, Freddie na plaži s marincima….). P.T. Anderson je potvrdio svoju reputaciju. Snimio je staromodan (sa svim superlativima koje ta riječ nosi), upečatljiv ponekad i uznemirujući film s briljantnim glumačkim ostvarenjima.

OCJENA:9

 

 

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime