REDATELJ:David O.Russell
GLAVNE ULOGE:Bradley Cooper,Jennifer Lawrence,Robert De Niro,Julia Stiles,Chris Tucker,Jacki Weaver
TRAJANJE:122 minute
Priču,recenziju o ovome filmu je nemoguće potpuno ispričati, a da se ne spomenu braća Bob i Harvey Weinstein. Ovaj producentski dvojac je prve uspjehe postigao 1993 sa “Pravom romansom” te angažiranjem na producentskom poslu oko “Paklenog šunda”. Duže vrijeme su djelovali u sklopu Miramaxa, a danas su vlasnici producentske kuće “The Weinstein company”. Raspon njihovog producentskog interesa je stvarno širok; od trilogije “Gospodari prstenova” do “Mrak filma”. Poseban dio njihove karijere se odnosi na “rad” sa Oscarima, odnosno na filmove koji imaju njihov producentski “blagoslov”, a koji su postali Oscarovski laureati mimo svih očekivanja. Priča je krenula 1999 gdje je “Zaljubljeni Shakespeare” porazio “Spašavanje vojnika Ryana” te Benignijev “Život je lijep”, zatim je “Chicago” 2003 godine trijumfirao u konkurenciji drugog dijela “Gospodara prstenova” (u kojem je spomenuti dvojac također sudjelovao) ,”Sata” te “Pijanista” zatim je 2011 “Kraljev govor” “potukao” Fincherovu “Društvenu mrežu”,”Crnog labuda” te sjajnu braću Coen i njihov film “Čovjek zvan hrabrost”, te je na kraju njihov proračunati “Umjetnik” prošle godine “sredio” i Spielberga (“Put rata”) i Allena (“Ponoć u Parizu”), te odlične “Nasljednike”. Braća imaju sjajan “nos” za filmove koji bi se mogli svidjeti glasačima te znaju lobirati i briljantno izreklamirati “svoje” naslove. Shvatili su da na dodjeli Oscara ne pobjeđuju uvijek najbolji filmovi već su u igri i druge stvari (interesi,politički timing,propaganda….itd itd). Slična stvar se ponavlja i ove godine; iznenađenje je izostavljanje francuskog filma “Nedodirljivi” u konkurenciji za strani film (da, i u “Nedodirljivima” Weinsteini imaju svoje “interese”). Mislim da su braća “žrtvovala” Nedodirljive predviđajući da će “Ljubav” u toj kategoriji uzeti “kipić” te su sve karte bacili na film “U dobru i zlu”. I nisu pogriješili. Film je nominiran za Oscara u osam kategorija.
Pat Solatano je “puko”; uhvatio je ženu u preljubu,pretukao ljubavnika, ostao bez posla,kuće i žene….završio je u psihijatrijskoj klinici. Osam mjeseci liječenja i evo ga natrag; vraća se živjeti kod roditelja (Robert De Niro i Jackie Weaver) odlučio je “vratiti” stari život i pomiriti se sa nevjernom suprugom. Na večeri kod prijatelja upoznaje Tiffany (Jennifer Lawrence) ženu sa “bolnom” prošlošću. Ubrzo Tiffany i Pat sklapaju dogovor; ona će njemu pomoći da “vrati” Nicky, a on će njoj biti partner na plesnom natjecanju….
Moram odmah napomenuti; većinu od osam nominacija film je zaslužio.Možda je neka od nominacija malo i “pogurana” od spomenutog producentskog dvojca, ali to se nikako ne odnosi na glavne kategorije (najbolji film te najbolji glumac i glumica). Prvi dio filma je sjajan; Pat se nakon liječenja vraća kući i pokušava početi iznova. Ponovni susreti sa obitelji i starim znancima i prijateljima ocrtavaju osnovni problem osobe sa emotivnim,duševnim problemima; reakcije većine su (baš kao i u stvarnom životu) kao da je Pat “gubavac” ljudi, ili bježe od njega ili im je neugodno u njegovom društvu.Njegov povratak izaziva i komične situacije; scena u kojoj budi roditelje usred noći zato što je nezadovoljan završetkom romana “Zbogom oružje” je urnebesna. Pat odbija piti lijekove; govori da ga oni “umrtvljuju”. Ovdje imamo još jedno temu koja se može sresti u svakodnevnom životu; suludo,prekomjerno davanje lijekova bolesnicima (posebno duševnim) kako da bi se smirilo njihov stanje. Vrlo često bez iskrene želje da se stvarno pomogne. Patov otac (briljantni De Niro) je kladioničar kojeg na prvi pogled zanimaju samo utakmice a majka….majka želi pomoći ali ne zna kako. Njegovi prijatelji kod kojih odlazi na večeru su također u problemima; brak im se iznutra urušava a oni su dvoje ljudi opterećeni materijalnim. Zapravo, teško je definirati normalno u cijelom Patovom okruženju. Pat je sam sa svojim problemima…i onda dolazi ONA… Tiffany. Prokleto iskrena, emotivno povrijeđena…kao i Pat. Da, osuđeni su jedno na drugo i mi to znamo. Sa velikom sigurnošću smo sigurni da će, unatoč Patovoj “patnji” za bivšom suprugom, ostati zajedno. Predvidljivost raspleta u filmu ne smeta. Happy end nije patetičan,pretjerano sladunjav. U ovom filmu on je jedini moguć. Zašto? Pat i Tiffany jedini mogu razumijeti jedno drugo. Oboje su prošli kroz teške životne situacije, oboje osuđivani od okoline a oboje dovoljno mladi da ponovo nađu svoju sreću. U drugom dijelu film ponešto pada i gubi na originalnosti i britkosti. Priča lagano klizi prema sretnom završetku. Glumačka ekipa je sjajna; Cooper je uvjerljiv u naslovnoj ulozi, De Niro se ovom ulogom vratio u formu, Jackie Weaver je prava,brižna ali zbunjena majka dok su odlične uloge ostvarili i Chris Tucker kao Patov “kolega” sa liječenja te Julia Stiles. Ne, nisam zaboravio Jennifer Lawrence, šećer dolazi na kraju. Ako je i bilo sumnje sada je više nema; ova mlada(1990 godište) umjetnica se definitvno nametnula kao vodeća glumica novog hollywodskog vala. Njena uloga u ovom filmu je briljantna dominira svakom scenom i upečatljivo tumači emotivno “ranjenu” mladu ženu.
“U dobru i u zlu” je prokleto iskren i aktualan film. Danas je sve više ljudi sa emocionalnim traumama koji traže razumijevanje i solidarnost. Pat i Tiffany su našli jedno drugo, a mi smo gledajući njih pronašli sjajan film…
OCJENA:8
Odgovori