Ne postoji puno filmaša koji se mogu pohvaliti raznovrsnom karijerom poput Taike Waititija. Ona se proteže od niskobudžetnih filmova preko spektakala koji su dio “Marvel” i “Star Wars” svijeta sve do uloge u satiričnoj komediji u kojoj interpretira jednoga od najomraženijih ljudi u povijesti. Waititi je uspješan na svim spomenutim filmskim izazovima, ali zadržava svoj osobni stil i slobodni novozelandski duh koji mu daje toliko karizmu i osvaja simpatije gledatelja.
Redateljev najpopularniji film vjerojatno je THOR: RAGNAROK, s kojim je osvježio karakter Thora. “Ragnarok” je, većina, obožavatelja i kritičara opisala vrlo jednostavnim riječima – smiješan i zabavan. “Marvelova” odluka da Waititiju povjere lik bila je iznenađenje za mnoge, s obzirom na to da je redatelj većinom radio na skromnijim projektima, niskobudžetnim filmovima.
Waititi je rođen u malom mjestu na Novom Zelandu, porijeklom je i Maor . Redateljeva ozbiljna filmska karijera počinje kratkim filmom “Two Cars, One Night” (2004) koji je bio nominiran za Oscara. Riječ je o prelijepoj prezentaciji njegovog odrastanja u Maori okruženju. Dirljiv, sentimentalan i smiješan, s mladim glumcima koji jako podsjećaju na redateljev stil govora i humora, “Two Cars, One Night” ipak nije osvojio Oscara, ali je Waititiju, tu sumnje nema, otvorio mnoga vrata Hollywooda.
Mnogo puta je bio kritiziran da neke teme ne uzima za ozbiljno i da se smije situacijama koje možda i nisu toliko smiješne. To je najviše bilo evidentno u njegovom najnovijem filmu ( JOJO RABBIT ) za kojeg je osvojio Oscara za najbolji adaptirani scenarij. Snimiti film o dječaku čiji je najbolji (izmišljeni) prijatelj Adolf Hitler ne izgleda jednostavno, ali Waititi je uspio pronaći savršenu ravnotežu između ozbiljnog, dirljivog i humora koji, u osnovi, ismijava naciste, njihovu ideologiju i sve sto oni predstavljaju. Waititi koristi humor, koji može biti veoma snažan način da se ljudima pokaže nešto novo, da im se otvore oči i na drugačiji način podsjeti da se neki događaji ne smiju nikada zaboraviti. No, to ne znači da se u prikazu istih događaja ne smije koristiti humor…
Waititijev glavni talent lezi u njegovoj sposobnosti da s velikom lakoćom balansira komediju i ozbiljne elemente filma. Kada ga novinari pitaju kako mu to uspijeva, on odgovara – nas je život sličan filmu, nitko od nas nije uvijek sretan i veseo, ali niti tužan. Naši životi balansiraju između različitih emocija i osjećaja, i svi imamo dobre i lose dane, sretne trenutke, ali i one tužne. Waititijeva sposobnost da prethodni citat pretoči u scenarij je razlog zašto je toliko uspješan i zašto toliko ljudi voli njegov poseban stil. Kroz svu bol i tugu kroz koju prolazimo kao ljudi, ipak ima mjesta i za smijeh.
Waititi nam nudi jedinstven pogled na svijet kroz filmski medij. Njegovi se filmovi većinom fokusiraju na ekstremne ili neobične karaktere, koji su često i ekscentrični – vjerojatno kao i redatelj. Predstavljajući takve likove na običan i ljudski način je ono sto njegove filmove čini originalnima i duhovitima. To je posebno vidljivo u njegovom “mocumentary” filmu iz 2016 godine “What we do in the shadows”. Grupa vampira živi u kući u Wellingtonu – čiste, peru suđe, izlaze u klubove i žive normalan život, ali i piju krv žrtvama. Priča o vampirima iz susjedstva je neobično obična – istovremeno i zabavna, smiješna.
Photo: Twentieth Century Fox
Waititi voli raditi s djecom – od sedam filmova koje je režirao u četiri glavnu ulogu imaju djeca. U glavnim ulogama su djeca s malo ili bez glumačkog iskustva – Waititi uspijeva na vrlo originalan i prirodan izvući glumački najbolje iz njih i kroz priče predstavlja surove aspekte života kroz dječje oči. U filmu “Boy” (2010) radnja se vrti oko dječaka koji dolazi iz disfunkcionalne obitelji – mama mu je umrla, oca nije vidio godinama iako ima samo deset godina i dječak se mora se brinuti o svojoj velikoj obitelji. Film istražuje djetinjstvo, nevinost i život u zajednici na rubu društva i odlično kombinira ozbiljnost, fikcionalne elemente, i ,naravno, humor. LOV NA DIVLJAKE (2016) predstavlja još jednog glavnog protagonista koji dolazi iz disfunkcionalne obitelji. Ricky Baker je desetogodišnjak koji skače po različitim udomiteljskim obiteljima, ima problema sa ponašanjem, ali je ispod površine običan dječak kojem želi ljubav i obiteljski dom. Fokus na obiteljske drame vjerojatno dolazi iz Waititijevog djetinjstva i uspomene na razvod roditelja. Predstavljajući priču kroz oči djeteta Waititi nam pokazuje malo drugačiji svijet. Svijet u kojem neke stvari možda nemaju smisla jer dolaze iz dječje maste, ali nas ipak mogu naučiti mnoge stvari koje odrasli ponekad zaboravljamo.
Ako bi njegovi filmovi morali ispunjavati jednu funkciju, to bi bila bijeg iz stvarnosti. Waititi je rekao – sve sto nam treba ponekad je dva sata smijeha i podsjećanje kako život ipak i nije toliko los. Važno je snimati ozbiljne filmove koji govore o važnim temama, na ozbiljan način, ali treba unijeti humor u naše živote i vidjeti ozbiljne teme i događaje s druge strane. Taika Waititi je jedan od rijetkih redatelja kojemu to uspijeva.
U posljednjih par tjedana na internetu kruže glasine da bi upravo Waititi mogao režirati sljedeći “Star Wars” film – ako bi se suradnja realizirala sigurno je kako bi “Star Wars” priča (baš kao i “Thor”) otišla u novom, drugačijem smjeru. Kako god bilo čini se da za Taiku Waititija nema zaustavljanja….
Tekst napisala: Jelena Filipović
Odgovori