RECENZIJA: JURSKI SVIJET: PREPOROD – ovo se ne viđa svaki dan

REDATELJ: Gareth Edwards
GLAVNE ULOGE: Scarlett Johansson, Mahershala Ali, Jonathan Bailey, Rupert Friend, Luna Blaise
TRAJANJE: 134 minute
NAZIV ORIGINALA: Jurrasic World: Rebirth 

 

 

Jedan od najvećih hitova filmske, danas davne, 1993. godine bio je “Jurski park”. Steven Spielberg (ponovo) je potvrdio gotovo nepogrešivu lakoću stvaranja blockbustera oživljavanje dinosaura pokazala se kao izvrsna ideja za film koji je u vrijeme premijere bio doista filmski spektakl, ali je i prilično dobro ostario. S obzirom na izvrsne rezultate na svjetskim kino blagajnama (“Jurski park” je svojevremeno držao i vrh kada je riječ o filmovima s najvećom zaradom svih vremena) te činjenicom kako je “Jurski park” bio (i ostao) film za sve uzraste – nastavak, kasnije i nastavci, bili su očekivani. Neizbježni.

Međutim, uz izuzetak drugog filma u kojem je Spielberg djelomično okrenuo priču i dinosaura doveo u urbano okruženje, ostali filmovi serijala odnosno franšize izgubili su, u odnosu na film iz 1993. godine, energiju, stil i razigranost. Nakon dvojke filmovi su sve više postajali generički i predvidljivi – dinosauri i čudovišta (čitaj: efekti svih vrsta) često su važniji od ljudskih junaka pa i radnja filma. U redu, pojavile su se i nove ideje koje baš i nisu najuvjerljivije (suživot ljudi i dinosaura), ali kako broj “Jurrasic” filmova raste tako je i njihova zanimljivost u padu i postaju… sve predvidljiviji. Dinosauri različitih vrsta i namjera sve su veći, mijenjaju se redatelji i glumci, ali daleko od sjaja prvog filma. Ionako je sve podređeno zaradi na kino blagajnama. Takav je, u većini minuta, slučaj i sa sedmim “Jurrasic” filmom simboličnog naslova….. “Preporod”.

Nakon uvoda iz ne tako daleke prošlosti, radnja filma vodi nas u….sadašnjost.  Nakon događaja u Carstvu, dinosauri žive daleko od ljudi – njihova su staništa izolirana mjesta u ekvatorijalnom pojasu u kojima dinosauri održavaju vrstu. Zbog bolesti i nepovoljne klime njihov je broj drastično smanjen – mjesta na kojem žive su napuštena i međunarodnim sporazumima dogovor je izbjegavati teritorije na kojima dinosauri i dalje žive. Međutim, šefovi korporacije “Parker-Genix” pokreću tajnu operaciju prikupljanja uzorka DNK tri vrste dinosaura. DNK dinosaura može pomoći u liječenju srčanih bolesti kod ljudi. Operaciju predvodi Martin Krebs, korporativni čovjek koji za pronalazak DNK-a angažira Zoru Bennett i njene suradnike – pilota Duncana Kincaida te paleontologa Henryja Loomisa. Ubrzo nakon početka misije ekipa nailazi na probleme i misija kreće (zar ste sumnjali?) u neočekivanom i neizvjesnom smjeru….

Obećavajuća je redateljsko-scenaristička filma – Gareth Edwards ima iskustva s čudovištima različitih filmskih vrsta (Godzilla) dok je scenarij filma napisao David Koepp koji je isti posao odradio na prvom filmu iz 1993. godine. Ako dodamo i nekoliko poznatih glumačkih imena izgledalo je kako “Preporod” može biti (barem) solidna kino zabava. Nažalost, nije – “Preporod” je, najblaže rečeno, slabašan film, vjerojatno i najlošije što je “Jurski park” filmska franšiza ponudila.

Najveći, ne i jedini, problem nalazi se upravo u scenariju. U redu, Koepp nije scenaristički virtuoz, ali u dosadašnjoj karijeri autor je pokazao kako može kreirati korektnu blockbustersku priču. Međutim, “Preporod” je nevjerojatno loše napisan film u kojem priča, često, više podsjeća na radnju (većinom nezanimljive) videoigre nego na film. 

Foto: Jasin Boland/Universal Pictures – © Universal Studios

Nabrojati sve nelogičnosti i scenarističke rupe filma ovaj bi tekst učinilo predugim za čitanje –  likovi odnosno ekipa koju gledamo složena je prema već viđenom obrascu što film čini predvidljivim ne samo kada je riječ o završetku već i tijekom svake scene. Karakterizacija glavnih protagonista natopljena je klišejima – predstavnik moćne farmaceutske korporacije koji želi doći do uzoraka krvi kako bi razvio lijek (već od uvodnih scena predvidljive su njegove dvostruke namjere, također – za posao koji može donijeti milijarde dolara Krebs angažira tek nekoliko ljudi).  U redu, on ne želi privući pozornost, ali za resurse kojima raspolaže može na otok poslati privatnu vojsku. Naravno, on igra dvostruku igru i njegov je kraj očekivan. Tu je i plemeniti, dobri znanstvenik koji se užasava ubijanja dinosaura, Zora koja pati zbog prošlosti i želi puno zaraditi, ali tijekom filma doživjet će katarzu i novac više nije u prvom planu….protagonisti sličnih osobina nebrojeno su puta viđeni na filmu – neki od njih u ranijim filmovima serijala.

Nered i potpuno zbrku u priči donosi usporedna radnja na istoj lokaciji koja prati obitelj Delgado – oca Reubena, kćeri Teresu i Isabellu te Teresinog dečka, lijenog i lakim drogama sklonog Xaviera. Teško je otkriti motive zbog kojih je obitelj u filmu – možda zbog određene doze korektnosti, obiteljskih odnosa te odnosa Reuebena i Xaviera koji se događaju tijekom pauza između okršaja s dinosaurima. Ili je bilo potrebno dodati likove koji će produžiti trajanje filma jer ideja baš i nije bilo previše?

Zaplet radnje – uzimanje uzoraka krvi od dinosaura ima i jedan detalj koji otežava misiju protagonistima filma. Naime, oni uzorke moraju uzeti od dinosaura najvećih u svojoj vrsti (kopneni, vodeni, zračni). Takav pristup i odgovara većini nastavaka odnosno franšiza sličnih “Jurskom svijetu” – nastavak mora biti veći, raskošniji, impresivniji u svojoj formi. Sadržaj je manje bitan. U redu, jedine impresivne i uistinu zanimljive scene “Preporoda” pripadaju dinosaurima, ali i tamo postoji problem. Veliki problem. Glavni, najveći mutirani pripadnik vrste koji je sačuvan za finale filma ne izgleda previše originalno i spektakularno. Prije kao neka čudnovata kombinacija zombija iz videoigre “Resident Evil” i “Aliena”. Zapravo, kome trebaju dinosauri nastali genetskim manipulacijama i mutanti kada je ionako dovoljno pripadnika vrste koji su postojali i nisu nastali znanstvenim manipulacijama čovjeka?

O zanimljivoj glumačkoj ekipi filma koju predvode Mahershala Ali i Scarlett Johansson ne može se nešto detaljnije napisati – u redu, Scarlett je uvijek dobro vidjeti u interpretaciji junakinja poput Zore, ali i ona kao i ostali članovi ekipe ovdje su nastupili kako bi bez (pre)velikih problema i truda zaradili honorar.

“Preporod” je vjerojatno najslabiji film čitave “Jurski park (svijet)” franšize. Predvidljiv, lišen napetosti i nabijen nevjerojatnim scenarističkim propustima i nedorečenostima film redatelja Garetha Edwardsa možda i pronađe poklonike među mlađim ljubiteljima dinosaura. Nešto zahtjevnijim (ali ne prezahtjevnim) ljubiteljima filma “Preporod” može postati teško probavljiva filmska (hm!) kino zabava….

 

OCJENA: 3