REDATELJ: Danny Boyle
GLAVNE ULOGE: Jodie Comer, Ralph Fiennes, Aaron Taylor-Johnson
TRAJANJE: 115 minuta
NAZIV ORIGINALA: 28 Years Later
“Ne zaboravi da ćeš umrijeti”- dr. Kelson
Godinama prije serije Živi mrtvaci (i brojnih serija koje nastale na valovima popularnosti Ricka, Michonne, Daryla, Maggie, Negana i ostalih likova serije), vlakova za Busan, Zombielanda i ostalih, recentnih i manje recentnih zombi filmova, premijerno je prikazan jedan od najpoznatijih, najzanimljivijih može se napisati i najutjecajnijih zombi filmova. Inspiriran filmovima Georgea A. Romera, “28 dana kasnije” pamti se, između ostalih, zbog briljantno jezivih scena pustih ulica Londona – o radnji filma drugom prilikom no “28 dana kasnije” je film koji ima, čak i ako nije riječ o horor žanru, iznimno jaku udarnu trojku ili ključne igrače filma.
Redatelj filma je Danny Boyle – Boyle je i tada, u vrijeme premijere filma “28 dana kasnije”, bio poznato redateljsko ime – u njegovoj su filmografiji bili “Trainspotting”, “Sasvim malo ubojstvo”, “Žal”...međutim, scenarist i glavni glumac te 2002. godine bili su daleko od današnjeg statusa u filmskoj industriji. Scenaristu Alexu Garlandu “28 dana kasnije” bio je prvi pravi filmski posao – danas Garland u filmografiji ima, kao scenarist i redatelj, naslove poput Ex Machina i Građanski rat . Treća, ključna figura “28 dana…” glavni je glumac Cillian Murphy tada bio prilično nepoznat većini ljubitelja filma – danas je Murphy vlasnik “Oscara” (Oppenheimer) te u filmografiji ima niz zapaženih nastupa u filmovima i serijama (Peaky Blinders).
“28 dana kasnije” postao je veliki, neočekivani kino hit – publika je prigrlila Boyleovu i Garlandovu viziju postapokaliptičnog svijeta pod udarom bijesnih zombija. Godine 2007. snimljen je bitno slabiji nastavak (“28 tjedana kasnije”), ali bez ključnih ljudi prvog filma. Međutim, više od dva desetljeća nakon premijere “28 godina kasnije” najvažnije figure se vraćaju – u redu, Murphy nema glumačku ulogu već je potpisan kao producent filma, ali Garland i Boyle su ponovo scenarističko-redateljski dvojac trećeg filma serijala…
Film počinje zombi pokoljem uz “Teletubbiese” (!!!) – uvodne minute izgledaj kao da nisu povezane s glavnom radnjom, ali finale filma mijenja takav doživljaj. Nakon šokantnog uvoda radnja nas vodi u 2030. godinu – virus bjesnoće uništio je Veliku Britaniju koja je u karanteni, izolirana od ostatka svijeta. Preživjeli pripadnici ljudske vrste koji su uspjeli pobjeći od virusa uspjeli su organizirati život u malim zajednicama. U jednoj od takvih žive tinejdžer Spike i njegov otac Jamie te majka Isla. Isla je bolesna, ali liječnik u zajednici kojoj žive ne postoji i nemoguće je odrediti točnu dijagnozu. Obitelj živi na otoku Lindisfarneu i sigurnost od zaraženih daje im prirodna zaštita – more, odnosno plima i oseka. Ipak, Spike i Jamie kreću na kopnu zbog svojevrsne inicijacije – Spike, prema mišljenju oca, ima dovoljno godina za prvi susret sa zaraženima. Susret koji znači i prvo ubijanje bijesnih....
“28 godina kasnije” ne nudi nikakva rješenja odnosno način na koji uništiti virus i zaustaviti uništenje ljudske vrste. Nema sretnog obrata i nade. Film, između ostalih, prikazuje posljedice višegodišnjeg djelovanja virusa te način na koji preživjeli, oni koji nisu zaraženi, žive u uništenoj zemlji. S obzirom na to da je riječ o desetljećima od pojave prvih zaraženih na svijet su došli pripadnici generacija koje ne znaju kako je izgledao svijet prije prvog ugriza ljudskog bijesa. Jedan od njih je i Spike – dječak čije je odrastanje u svijetu krvi, znoja i suza zapravo i glavna priča filma. On mora naučiti ubijati – u svijetu u kojem živi ubijanje je potreba i način obrane. Preživljavanja. Međutim, zaraženi i opasnost od njihovog ugriza dio je njegovog odrastanja. Spike teško podnosi bolest majke i želi pomoći. Pronaći doktora i izliječiti majku…da, Spike mora (pre)rano odrasti. Drugog izbora nema…
Foto: Sony Pictures Entertainment
…i baš u tom svijetu kaosa, krvi i ludila iznenada gledamo dio filma posvećen bezgraničnoj i neupitnoj ljubavi majke i sina. Spike je pomogao majci, ali ne može spasiti nesretnu Islu. Nevjerojatna, nekonvencionalna, iznenađujuća – potresno, šokantna i emotivna scena ispunjena simbolikom prikazuje značenje majčinske ljubavi (ali i ljubavi sina prema majci) u ljudskom krugu života…čak ako je on potpuno razoren i promijenjen zbog virusa koji od ljudi stvara….bijesne zvijeri.
“28 godina kasnije” sadržajno je bogat film – može se reći i prebogat odnosno previše je tema dotaknuto i nisu sve na jednako detaljan način obrađene. Boyle i Garland su (ponovno) postapokaliptičan svijet iskoristili kako bi duboko zarezali ispod površine ljudske prirode i ljudskog postojanja. Spomenuta je simbolika prisutna u nizu detalja – poderana zastava na vjetru tek je podsjetnik na nekada moćni Imperij koji je, u filmu, u odnosu na ostatak svijeta stoljećima zaostao, s pročelja napuštene benzinske pumpe otpalo je slovo – “Shell” je postao “Hell” (pakao) – niz je spomenutih detalja koji imaju simbolično značenje, ali mogu se i različito interpretirati. Ovisno o gledatelju i gledateljici i njihovom (našem) doživljaju filma.
Ljubitelji horora odnosno obračuna zaraženih s ljudima nemaju razloga za brigu – u redu, možda je krvavih, brutalnih scena nešto manje od očekivanog, ali one i dalje imaju žestinu i bijes. Baš kao i ljudi, zaraženi su se prilagodili novom okruženju – postoje nove vrste…neke su na dnu hranidbenog lanca dok su neki evoluirali u…ALFA zaražene…
Glumačka ekipa je izvrsna – predvodi je maleni Alfie Williams (Spike) i Jodie Comer (Isla, dječakova majka). Aaron Taylor- Johnson dobar je u ulozi oca – Ralph Fiennes izvrstan je u ulozi doktora Kelsona. Simbolika ili posveta ili tek interpretacija pisca ovih redaka – lik doktora Kelsona podsjeća na Waltera E. Kurtza iz “Apokalipse danas”. Također, Jimmy i njegova ekipa (pojavljuju se u finalu filma) podsjećaju na Alexa i kolege iz “Paklene naranče”.
Impresivne, jezivo puste ulice Londona zamijenili su jednako impresivni prizori šuma, prirode koja je postala najmanje sigurna za ljude. One koje nisu zaraženi – “28 godina kasnije” izvrstan je povratak redatelja Boylea i scenarista Garlanda zombi serijalu koji je počeo davne 2002. godine. Film je, istovremeno, horor o ljudima zaraženim bijesom i malobrojnim preživjelima koji pokušavaju organizirati normalan život, ali i drama o odrastanju, obitelji i neizmjernoj ljubavi majke i sina (u najtežim mogućim okolnostima). Film koji tematizira vječne teme (značenje života, smrt…) i prikazuje ljudsku prirodu koja je, ponekad, surovo nepromjenjiva. Bez obzira na zombije..
OCJENA: 8
