RECENZIJA: SURFER – Tko ovdje ne živi, ovdje ne surfa

REDATELJ: Lorcan Finnegan
GLAVNE ULOGE: Nicolas Cage, Finn Litle, Rahel Romahn, Julian McMahon, Alexander Bertrand
TRAJANJE: 100 minuta
NAZIV ORIGINALA: The Surfer

 

 

Bilo kuda – Nicolas Cage svuda. Tako izgleda glumčeva karijera posljednjih godina. Pritisnut financijskim problemima Cage je, u posljednjih desetak i više godina, nastupio u velikom broju filmova od kojih je većina daleko od glumčevih najboljih dana. Kvantiteta ne znači kvalitetu, ali u inflaciji Cage filmova tijekom posljednjih desetak (i više) godina postoje i naslovi koje ne treba izbjegavati. JOE, “Svinja”, “Sakupljač duša … takvi su primjeri…kojima treba dodati i (psihološki) triler/dramu “Surfer”.

Glavni je protagonist filma čovjek kojeg upoznajemo i čitavim filmom znamo pod jednostavnim imenom – Surfer. Nakon više godina Surfer se vraća loviti valove na plažu na kojoj je proveo veliki dio djetinjstva. Surfer nije sam – na plažu je poveo i sina (The Kid) kojeg želi naučiti surfati, ali i uloviti dašak uspomena na dane djetinjstva – Surfer je u pregovorima za kupnju kuće u blizini plaže i planira povratak kući. U Australiju. Stvari se kompliciraju u trenutku kada otac i sin na plaži sretnu skupinu lokalnih surfera poznatu pod imenom “Bay Boysi” koji će učiniti sve kako bi Surferu i sinu onemogućili korištenje plaže. Jer….ovo je njihova plaža. Surfer pokušava na miran način riješiti…hm…problem, ali kako vrijeme odmiče i temperatura raste tako i Surfer postaje nervozniji i nestrpljiviji…

“Surfer” je uvršten u službenu konkurenciju prošlogodišnjeg filmskog festivala u Cannesu što zapravo i nije iznenađenje. Riječ je o filmu koji je, najblaže rečeno, neobičan i Cage nastup u filmu redatelja Lorcana Finnegana nije odabrao zbog velikog honorara već izazova kojeg nosi interpretacija glavnog protagonista…

…čiji život, u uvodnim minutama filma, izgleda….idealno. Surfer vodi sina na plažu i, istovremeno, završava kupnju kuću kako bi se vratio živjeti tamo gdje je odrastao (u redu, postoje određeni problemi s kupnjom, ali čini se kako nisu nepremostivi za Surfera). Surfer nema financijskih problema i čini se kako je njegov život idealan – pogrešno –  susret s lokalnom sektom (bandom s plaže) i zabrana korištenja valova počinje razotkrivati Surfera odnosno njegove životne probleme i demone iz prošlosti.

Povratak Surfera svojevrstan je bijeg od sadašnjosti i potraga za iskupljenjem, katarzom, ali i trenucima sreće iz djetinjstva. Životna situacija u kojoj se trenutno nalazi je…teška i ostavlja ožiljke. Trenutne i trajne.

Foto: Courtesy of Roadside Attractions – © Roadside Attractions

Nismo li, zapravo, svi mi Surferi, ljudi u potrazi za valovima koji će nas odvesti u bolju budućnost ili nas, barem na trenutak, podsjetiti na neka prošla vremena, ljude i događaje kada smo bili iskreno i beskrajno sretni? Naravno, svatko od nas ima mjesto (ili mjesta), ljude ili…običaje, navike poput glavnog protagonista filma. Surferu je plaža, valovi i nova, prilično luksuzna kuća kao simbol djetinjstva te druženje sa sinom potraga za spomenutim trenucima istovremeno i potraga za Staklenim gradom Željka Malnara. Potraga za vlastitim životom, povratak korijenima, ali i pronalazak samog sebe. Međutim, Surferu na put stala je lokalna ekipa koja ne dopušta dolazak na plažu strancima, onima koji nisu stanovnici gradića.

Od tog trenutka film polako klizi u trilerske vode, postaje film o psihofizičkoj izdržljivosti Surfera i otkriva, u većoj ili manjoj mjeri, redateljeve filmske uzore i(li) inspiraciju koje je ugradio u “Surfera”. Film najviše podsjeća na “Dan Ludila”, Surfer na D-Fensa (Michael Douglas), čovjeka kojem se život raspada i sve što radi ispadne…pogrešno. U tim minutama filma redatelj se vješto (pomalo i okrutno) poigrava sa Surferom, ali i gledateljem filma – što se ovdje uopće događa – pitanje je od kojeg je nemoguće pobjeći.

I onda, iznenada, stiže završni obrat koji, baš poput čitavog filma, može imati više interpretacija, različito se doživjeti. Ovisno o gledateljici ili gledatelju filma. Sudbine na plaži odredit će netko…tko izgleda nevažan za čitavu priču, netko tko više nije mogao izdržati….

Bez obzira na to što “Surfer” ima više likova, film je u potpunosti….Cage show. Kao što je ranije spomenuto u tekstu glumac je pristao nastupiti u filmu, prije svega, zbog glumačkog izazova – “Surfer” je niskobudžetni film u kojem Cage nije mogao zaraditi veliki honorar, ali je ponovo pokazao koliko nijansi ludila može iznijeti njegova glumačka izvedba.

Ljepota plaže i prirode, sunce i vrijeme Božića u potpunoj su suprotnosti s događajima u “Surferu” – riječ je o paranoičnom, suludom, nasilnom filmu ispunjenom psihološkim igrama i igricama u kojem dominira raspoloženi Nicolas Cage. Više nego dovoljno za gledanje priče o čovjeku koji je želio surfati…

 

OCJENA: 7 možda i pola ocjene više…