REDATELJI: Zach Lipovsky, Adam B. Stein
GLAVNE ULOGE: Tony Todd, Brec Bassinger, April Telek, Richard Harmon, Anna Lore, Teo Briones, Owen Patrick Joyner
TRAJANJE: 110 minuta
NAZIV ORIGINALA: Final Destination: Bloodlines
Smrt iliti završetak život jedina je izvjesnost koja nas sve, prije ili kasnije, očekuje. Bez iznimke. Godine 2000. godine pojavio se horor koji je inspiraciju pronašao upravo u izbjegavanju smrti. Barem privremeno.
“Put bez povratka” (u originalu “Final Destination”) redatelja Jamesa Wonga priča je o Alexu i njegovim prijateljima koji putuju u Europu – nekoliko minuta prije polijetanja aviona Alex doživi viziju, pogled u blisku budućnost prema kojoj avion eksplodira i putnici umiru. Alex i njegova ekipa izlazi iz aviona nekoliko trenutaka prije polijetanja – nesreća se dogodila i smrt je, čini se, prevarena ili izbjegnuta. Ne zadugo – nekoliko mjeseci nakon avionske nesreće preživjeli počinju umirati…smrt dolazi završiti posao…
Spomenuti zaplet postao je početak komercijalno uspješnog horor serijala – prvi je film postao jedno od najvećih kino iznenađenja 2000. godine i, očekivano, stigli su nastavci (posebno se pamti drugi film serijala i sjajno režirane minute na autoputu). Serijal je stigao do petog filma koji je premijerno prikazan 2011. godine i…nestao. Iako komercijalni rezultati petog filma nisu bili loši čini se kako je došlo do zamora materijala i nedostatka ideja – činilo se kako je serijal otišao u povijest. Sve do ove godine kada “Warner” odlučio oživjeti priču o smrti…
“Nasljeđa” počinje snom. Točnije noćnom morom – Stefani je studentica koju mjesecima progoni noćna mora u kojoj je glavna protagonistica mlađahna Iris. Ona, u društvu dečka, dolazi na večeru u restoran koji se nalazi na vrhu “Sky View Towera” u Las Vegasu – vrijeme radnje su šezdesete godine prošlog stoljeća (uz taktove Johnnyja Casha njegove “Ring of Fire”). Večera u restoranu poseban je doživljaj, ali i mogućnost velike katastrofe (ipak je riječ o horor filmu) – tijekom večere koja bi trebala postati noć velikih odluka kada je o mladom paru riječ, Iris predosjeća katastrofu i spašava prisutne…san je uvijek isti i Stefani mora pronaći odgovore na snove, saznati tko je Iris i koliko u njenim snovima ima…stvarnih događaja. Istine.
S obzirom na to da je od zadnjeg filma prošlo četrnaest godina “Nasljeđa” je, u najavama, izgledao kao jednostavan remake, ponovno pokretanje popularnog horor serijala, film koji je komercijalnu ambiciju gradio na popularnosti prethodnih filma. Pogrešno – “Nasljeđa” je više reboot odnosno uspješan pokušaj ponovnog pokretanja serijala nego recikliranje odnosno pokušaj filmskog, horor životarenja na recikliranju starih ideja. U redu – uvodna scena u restoranu u tradiciji je prethodnih filmova (i najbolja uz ranije spomenuti masakr na autoputu), film ne može izaći iz zadanih okvira borbe protiv protivnika kojeg je pobijediti nemoguće no, prije svega, “Nasljeđa” je….obiteljska priča koja donosi neke nove ideje.
Foto: Screenshot
Obitelj Campbell je na meti Smrti – naravno, Smrt ne odustaje i nitko je izbjeći neće, ali članovi obitelji se pokušavaju boriti odnosno odgoditi sudbinu za vrijeme kada je umiranje normalnije. Smrt je prevarena i teško je pobjeći – kroz borbu protiv Smrti odnosno sudbine, redatelji uspijevaju prikazati odnose u obitelji i, barem djelomično, karakterizirati likove te otkriti tajne. Karakterizacija likova (iako nije duboka i pretjerano detaljna – logično, ipak je riječ o horor filmu) približava protagoniste gledateljima i oni nisu tek hororsko topovsko meso već žrtve koje žele pobjeći od sudbine za koju nisu odgovorni. Njihova je krivnja tek porijeklo, odnosno nasljeđe događaja iz prošlosti…
Film sadrži emotivnu žilu koja najsnažnije kuca u trenutku pojavljivanja Williama Bludwortha u interpretaciji teško bolesnog, danas pokojnog Tonyja Todda (Candyman). Glumac nije doživio premijeru filma – s obzirom na radnju filma i trenutak u kojem se pojavljuje njegove riječi i lik kojeg interpretiraju imaju metafilmsku snagu. Film je život, život je film…a svaki život ima samo jedan završetak….
Ljubitelji napetosti, horora i krvavih scena nemaju razloga za brigu – redatelji se izvrsno poigravaju sa sudbinama protagonista (“tko je idući?”) izazivaju nesigurnost i anksioznost gledatelja (posebno u scenama masovnog umiranja u početku filma). Perverzno je jeziva maštovitost (ali neophodna za žanr filma) načina na koji umiru protagonisti filma – pojedine scene filma su istovremeno iznenađujuće i šokantne. Film je ispunjen simbolikom (“novčić u fontani”) te sadrži posvete prethodnim filmovima (između ostalih i autoput sceni).
“Nasljeđa” je ugodno (horor) iznenađenje godine. Iako je serijal “Put bez povratka” mirovao dugih četrnaest godina, “Nasljeđa” pokazuje kako nova priča ne mora biti tek recikliranje poznatih ideja i generički nastavak. Film redateljskog dvojca Lipovsky/Stein obiteljska je priča koja ima emotivnih trenutaka, ali, istovremeno, horor u kojem nema milosti prema protagonistima. Smrt dolazi i ne oprašta….čak i kada neki misle kako je mogu prevariti..
