REDATELJ: Jia Zhangke
GLAVNE ULOGE: Qiao Zhao Tao, Bin Liao Fan
TRAJANJE: 141 minuta
NAZIV ORIGINALA: (Jiang hu er nv, Ash is The Purest White)
GODINA PROIZVODNJE: 2018
Čekaj, žena ne mora bit u odjavnoj špici kao „gangsterova djevojka“ već može bit svoja osoba i imat integritet te razrađeni karakterni luk kroz film? Ček, ček, ček…
For people like us it’s always kill or be killed. Poprilično naivni, izmišljeni gangsterski etos kojeg izjavljuje lokalni gangster Bin, svojoj lojalnoj djevojci Qiao te tako zadaje ton i premisu filma. Premisu koja ne ostaje očekivana i neistražena poput problematičnog, gangster-patnika koji je sam protiv svijeta, samo treba nekog da ga voli kako bi preokrenuo svoju tragičnu sudbinu ili herojski poginuo trudeći se ispraviti pogreške iz prošlosti. Ovaj film kreće drugom rutom te zamjenjuje uloge, gdje gangsterova djevojka ima ime- Qiao, i sama postaje gangster, još žešći od svog partnera pa ga naposljetku i preskače te se izdiže iznad onoga na što je bila naučena i čemu je cijelo vrijeme težila – živjeti kao jianghu. Jianghu je pojam koji se odnosi na odmetničke sekte ili društva, nešto poput yakuza u Japanu, ali za Qiao on predstavlja način života i određeni etički kodeks.
Ash Is Purest White, prikazuje turbulentnu vezu koja se proteže više od dva desetljeća između Qiaoa (Zhao Tao) i mafijaša Guo Bina (Liao Fan).
U industrijskom gradu u Kini, plesačica Qiao svoje dane provodi posvećujući se svom dečku Binu, lokalnom mafijašu i njegovoj gangsterskoj zajednici. Kad izbije tučnjava između suparničkih bandi, Qiao koristi pištolj kako bi zaštitila Bina te završava u zatvoru gdje služi zatvorsku kaznu od pet godina.
Film skače pet godina unaprijed gdje Qiao upravo završava odsluženu kaznu i u potrazi je za Binom koji je naizgled nestao bez traga. Ubrzo saznajemo kako Bin ima novu djevojku i živi potpuno drugačiji život te izbjegava Qiao. Jiaova česta tema muškosti i razarajuće sile koju ona donosi, spretno se očitava u odnosu dvaju protagonista koji posljedično biva narušen zbog Binove nemogućnosti da tu muškost nadiđe. Qiao, gubitkom Bina, gubi i određeni način života u koji je vjerovala i na koji je bila naviknuta, što ju naposljetku tjera da prihvati svoju verziju jianghu kodeksa te je živi sama. Taj čin ističe Qiao kao samodostatnu, punokrvnu osobu koja se bori za svoje mjesto na ovom svijetu. Ondje gdje je Bin kukavički zakazao i dopustio svoj društveni pad te odbacio poredak kojem je nekoć pripadao, Qiao je beskompromisno izgradila mjesto i život za sebe.

Foto: Screenshot
U filmovima Jia Zhangke uočavamo stalne motive i teme, tako i u ovom filmu nastavlja studiju društvenih i ekonomskih promjena u Kini u 21. stoljeću. Kroz živote protagonista vidimo Kinu u tranzicijskom periodu. Uz industrijsku Kinu i njezino socio-ekonomsko stanje, Jia također opetovano zadire u istraživanje muškosti i njezinih destruktivnih posljedica.
Usprkos Binovoj emocionalnoj manipulaciji nad Qiao, njegovoj sebičnosti i narcisoidnosti, Qiao je kroz sve to zadržala svoj integritet i svoje ja. Ne dopušta da je vidimo kao žrtvu, na svakom nas uglu podsjeća da nije žrtva; od toga da na prvu spasi ženu na ulici od batina, a onda je sama počne tuči jer joj ova duguje lovu, do toga da optuži bespomoćnog ljigavca za silovanje kako bi dobila što želi. Ona ima kontrolu i kad je nema, traži je dok je ne dobije, traži načine da je dobije. Ona je dio bande, nije još jedna gangsterova djevojka bez imena i osobnosti, već jednakovrijedan, poštovani dio bande, dok postupno ne postane i vrjednija. Ona raste kroz svoj život u filmu, uči na svom putovanju, ima mnoštvo mana zbog kojih postupno biva jačom.
Ash is the purest white, iako daleko od savršenog filma s mnogo nedorečenih dijelova i propuštenih prilika, vidim kao film o ženskom integritetu, samodostatnosti, borbi i izdržljivosti. Qiao (u izvedbi nevjerojatne Tao Zhao) doživljava mnogobrojne metamorfoze, od nepromišljene, tvrdoglave gangsterove djevojke, rezignirane zatvorenice, plašljive žene bez pravca pri izlasku iz zatvora do razborite, impozantne, samodostatne i refleksivne žene.
Tekst napisala: Kristina Košutić