REDATELJ: Kristijan Milić
GLAVNE ULOGE: Ivo Krešić, Dejan Ačimović, Marinko Prga, Marko Cindrić, Domagoj Mrkonjić, Vinko Kraljević, Slaven Knezović, Dragan Despot
TRAJANJE: 110 minuta
“Jel’ neko tvoj bio tamo?” – Džafer
Godina je 1993. Sukob u Srednjoj Bosni, rat između pripadnika HVO-a i Armije Bih bjesni puno žestinom. Posljednje vijesti govore o devetorici pripadnika HVO-a koji su poginuli iza crte bojišnice u akciji koja nije odobrena odnosno pokrenuta je bez znanja zapovjedništva. Među poginulima je i Goran brat Ilijin koji je, također, sudionik sukoba. Nakon identifikacije i smrti Ilija počinje istraživati bratovu smrt – Goranov prijatelj i suborac ispunio je njegovu posljednju želju. Iliji je brat ostavio 4900 dolara i pištolj. Ubrzo nakon početka istrage Ilija otkriva kako je svaki ubijeni vojnik imao isti iznos novca – kako istraga odmiče tako Ilija otkriva kako je smrt Gorana i njegovih suboraca posljedica operacije koja se dogodila bez znanja direktnog zapovjedništva. Akcije u kojoj su vojnici postali plaćenici…
“Božji gnjev” prikazan je na prošlogodišnjem festivalu u Puli (dakle, prilično kasni kada je o ponudi kino dvorana riječ) – na spomenutom festivalu film je osvojio nagrade u kategorijama specijalnih efekata i šminke. No, “Božji gnjev” je interesantan (može se napisati i važniji) zbog redatelja Kristijana Milića. Dosadašnja redateljeva filmografija potvrdila je Milića kao jednog od redatelja koji ima nerv i viziju za stvaranje ratnih filmova koji tematiziraju Domovinski rat odnosno ratna događanja u Bosni i Hercegovini devedesetih godina prošlog stoljeća. U ratnoj drami (uz dodatak misterije i blagi dodir horora) “Živi i mrtvi” iz 2007. godine (radnja filma smještena je, poput “Gnjeva božjeg”, u BIH), Milić je spojio prošlost i sadašnjost (1943. i 1993. godinu) te prikazao ratne priče na prostorima gdje se (pre)često ratuje. “Živi i mrtvi” prva je suradnja Milića i pisca, scenarista Josipa Mlakića koja je nastavljena na “Božjem gnjevu”. Nakon “Živih i mrtvih”, Milić je snimio vrlo dobar “Broj 55” – ratna filmska priča temeljena na stvarnim događajima punokrvni je akcijski film u kojem ratna stradanja niti u jednom trenutku nisu u drugom planu. Milić se spomenutim filmovima pokazao kao jedan od rijetkih (jedini?) domaćih redatelja koji znaju i mogu isporučiti intrigantan i uvjerljivo snimljen ratni film.
Iako je radnja “Božjeg gnjeva” smještena u srce (ratne) tame i čitava je priča posljedica rata, riječ je o filmu kojem ratni nije jedina žanrovska odrednica. Film je trilerska, detektivska priča kao i film osvete – kombiniranje žanrova “Božjem gnjevu” daje dodatnu vrijednost odnosno zanimljivost. Radnja se odigrava na dvije lokacije – istraga o smrti brata i njegovih suboraca počinje (i većinu filma traje) u Srednjoj Bosni dok je dio radnje (u kojem se otkriva istina) odigrava u Zagrebu. Redatelj je, baš kao u prethodnim filmovima, stvorio poseban ugođaj čitave priče – fotografija i vizualni doživljaj filma je dojmljiv i doživljaj filma je prilično tjeskoban i siv s malo dijaloga. Baš u duhu radnje odnosno priče…

Foto: Božji gnjev Promo
“Gnjev božji” je pomalo neujednačen film – prvi je dio sporiji dok je rasplet pomalo ubrzan i gubi se dio početne napetosti koju je redatelj ranije sagradio. Radnja filma je intrigantna iz više razloga – film prikazuje one ratne situacije koje nisu neuobičajene i strane kada je riječ o ratnim događajima. Preko dana neprijatelji, tijekom noći pregovaraju i razmjenjuju sve što je potrebno (stvari ili informacije). U potrazi za istinom Ilija dogovara susret sa zapovjednikom neprijateljske strane. Njegovo ime je Džafer i otkriva djelić mozaika kojeg Iliju vodi prema istini – razgovor vojnika koji završava….taj dio draga čitateljice i poštovani čitatelju otkrit ćete sami…
Rasplet filma i otkriće razloga zbog kojih su Goran i njegovi suborci poginuli (kao i više vojnika na suprotnoj strani) izgleda pomalo nevjerojatno, čak i bizarno. Međutim, kada se stvari stave u ratni kontekst priča (unatoč spomenutom ubrzanom raspletu) ima smisla. Vojnici na prvoj crti pristaju na opasnu misiju zbog novca – oni ne razmišljaju o misiji već žele zaraditi. Nalogodavac odnosno onaj koji je od vojnika stvorio vlastite plaćenike jedan je od onih bogatih koji novcem želi zadovoljiti svoje prohtjeve bez obzira koliko oni bizarni i opasni bili. Oni plaćaju, životi nisu važni…važno je njihov ego. Njihove uspomene.
Glumačku ekipu predvodi Ivo Krešić u ulozi Ilije. Glumac je uvjerljiv u interpretaciji čovjeka, vojnika koji istražuje smrt brata, vojnika koji je na rubu … zapravo smrt Gorana je Iliju gurnula preko ruba. Vrlo dobra je i epizoda Marija Knezovića koji interpretira Džafera.
“Božji gnjev” nije najbolji film redatelja Kristijana Milića, ali je i takav bolje i zanimljivije kino iskustvo od većine domaćih filmova. Detektivsko-ratna priča o vojniku koji traži istinu i osvetu za smrt brata progovara, između ostalog, o stradanju vojnika koji postaju plaćenici zbog prohtjeva i bizarno-suludih ideja bogatih staraca s poznanstvima i vezama na svim razinama. Sirov i sirov, “Božji gnjev” je, kako i naslov sugerira, prikazuje gnjev čovjeka koji pod svaku cijenu želi otkriti istinu i osvetiti se….
OCJENA: 7