Loš otac je, dakako, subjektivan pojam i svakome predstavlja nešto drugo. U ovaj sam listi htjela pokriti čim više primjera „lošeg“ očinstva, koje uključuje očeve koji su svjesni svoje zloće i onih koji je nisu svjesni, ali oboje, i svjesno i nesvjesno, ostavlja stvarne i trajne posljedice po njihovu djecu.
Očinstvo u filmovima može biti prikazano na vrlo različite načine, od idealiziranih slika ljubavi do kompleksnih, problematičnih odnosa koji razotkrivaju duboke ljudske slabosti i moralne dileme.
Kada se filmovi fokusiraju na loše očeve, oni često prikazuju likove koji ne ispunjavaju svoje temeljne roditeljske dužnosti. Ovi očevi mogu biti emocionalno distancirani, zanemarivati potrebe svoje djece, pa čak i fizički ili psihološki zlostavljati svoju djecu. Loši očevi u filmovima nisu nužno zli ljudi, već često likovi s vlastitim nesrećama, manama i problemima, što stvara prostor za istraživanje njihovih unutarnjih borbi i nesposobnosti da budu dobar uzor i podrška za svoju djecu.
U mnogim slučajevima, loši očevi postaju simboli dubljih društvenih problema, kao što su generacijska trauma, emocionalna nezrelost, nedostatak odgovornosti te kriza tradicionalnih obiteljskih vrijednosti. Takvi likovi služe kao podsjetnik na važnost odgovornosti, emocionalne zrelosti i osviještenosti u roditeljstvu, dok istovremeno izazivaju publiku da preispita ulogu koju roditelji igraju u formiranju života svoje djece.
BILL MAPLEWOOD (glumac: Dylan Baker) – SREĆA (Happiness, 1998)
Foto: Screenshot
Film Sreća redatelja Todda Solonda prikazuje živote nekoliko međusobno povezanih likova, čiji se sudbinski prepleteni odnosi bave temama seksualnosti, obiteljskih dinamika, moralnih dilema i potrage za smislom života. Glavna priča prati nekoliko članova jedne obitelji, a među njima je Bill Maplewood, bivši učitelj, koji se suočava s neispunjenim životom i vlastitom pedofilijom.
Bill je sredovječni, nesretni muž i otac, koji ima problem s emocionalnim ispunjenjem. Pedofilija, kao jedini način privremenog ispunjenja, ključni je dio njegove unutarnje borbe kroz film.
Bill je zbog neispunjenosti i nesretnosti vlastitim životom, emocionalno nedostupan svome
sinu i partnerici; film prikazuje njegovu nesposobnost da se poveže sa suprugom i djecom, što
stvara duboke rane u njihovim odnosima. On nije u stanju razumjeti emocionalne potrebe
svoga sina, niti mu pružiti podršku koja mu je potrebna u teškim trenucima.
Billova pedofilija, koja je centralni dio njegove moralne borbe, pokazuje njegovu
nesposobnost za ispunjavanje uloge kompetentnog roditelja. On, ne samo da je nesposoban
kontrolirati svoje impulse, nego ti impulsi ozbiljno ugrožavaju sigurnost i emocionalno
dobrostanje njegova sina.
Iako Bill voli svoga sina, njegovo ponašanje prema njemu ne pokazuje tu ljubav na način na
koji bi se očekivao od roditelja. On mu ne nudi emocionalnu stabilnost, a na nekim razinama
čak pokazuje i nerazumijevanje prema njegovim potrebama i osjećanjima.
Kroz film, Bill nije figura koja bi mogla služiti kao uzor svom djetetu. Njegova nesposobnost
da se nosi s vlastitim emocionalnim problemima i seksualnim sklonostima dovodi do
potpunog gubitka autoriteta u obitelji. Umjesto da bude oslonac za svoga sina, on mu pruža
negativan primjer kako se nositi s osobnim krizama i frustracijama.
Ukratko, Bill je loš otac jer njegova nesposobnost za emocionalnu povezanost, moralnu
odgovornost i ispunjavanje temeljnih roditeljskih dužnosti duboko narušava njegovu ulogu
unutar obitelji i odnos sa sinom.
MR. PERRY (Kurtwood Smith) – DRUŠTVO MRTVIH PJESNIKA (Dead Poets Society – 1989)
Foto: Screenshot
Film Društvo mrtvih pjesnika, redatelja Petera Weira, smješten je u prestižnu školu za
dječake, Welton Academy, u 1959. godinu. Glavni lik, John Keating (Robin Williams), novi je
učitelj engleskog jezika, koji donosi inovativne metode podučavanja i potiče svoje učenike da
razmišljaju kritički, postavljaju pitanja i žive autentične živote. Keating propovijeda filozofiju
Carpe Diem (iskoristi dan), naglašavajući važnost individualnosti i slobodnog izražavanja.
Film se fokusira na grupu učenika, među kojima je i Neil Perry, ambiciozni i talentirani
dječak pod strogim nadzorom svog oca, koji želi da njegov sin postane liječnik. Iako Neil
sanja o tome da postane glumac, suočava se s ogromnim pritiscima i nesuglasicama sa svojim
ocem, Mr. Perryjem. Ovaj konflikt kulminira tragedijom, koja pokazuje duboke posljedice
autoritarne roditeljske figure.
Mr. Perry je izrazito autoritaran otac koji ne priznaje vlastite želje i interese svog sina. Umjesto da potiče Neila da slijedi svoje strasti i talente, on mu nameće vlastite ambicije, vjerujući da je najbolje za njega da postane liječnik, ne obazirući se na Neilovu ljubav prema glumi. Ovo je ključni aspekt lošeg roditeljstva – Mr. Perry ne prepoznaje niti cijeni individualnost svog sina.
Mr. Perry je emocionalno hladan i zahtjevan, često koristi prijetnje i kažnjavanje kako bi održao kontrolu. On ne pokušava razumjeti unutarnje dileme svog sina, niti reagira na njegove emocionalne potrebe. Ovaj pristup stvara nepodnošljivu atmosferu u Neilovom životu, koji je pod stalnim stresom i pritiskom da zadovolji očeve zahtjeve, a ne potiskuje vlastite potrebe.
Umjesto emocionalne podrške sinu, Mr. Perry je figura koja potiče strah i robotsku poslušnost kod svoga sina. Neil ne može otvoreno razgovarati sa svojim ocem o svojim željama ili problemima. Mr. Perry, ne samo da ne omogućuje djetetu emocionalnu slobodu, već i sprječava njegovu sposobnost da se usmjeri prema vlastitim ciljevima i snovima, čime ugrožava Neilovi emocionalnu dobrobit.
Kada se Neil suočava s dubokim emocionalnim problemima, Mr. Perry nije svjestan njihove ozbiljnosti. On vidi Neilov pritisak kao izraz nesposobnosti da postigne ciljeve koje mu je postavio, umjesto da prepozna da bi njegov sin mogao biti emocionalno slomljen. Ovo ignoriranje sinovljevog mentalnog zdravlja čini Mr. Perryja izuzetno štetnim po njegova sina.
Mr. Perry inzistira na visokim standardima koje Neil nije u stanju ispuniti. Umjesto da prihvati da su pogreške i nesavršenost dio života, Mr. Perry pokušava formirati savršenog sina prema svojim rigidnim standardima, što dovodi do Neilovog osjećaja nesposobnosti, neshvaćenosti i bezizlaznosti. Ta stalna kritika i nemogućnost prihvaćanja sina kakav jest dovode do tragičnih posljedica.
Mr. Perry je loš otac jer se njegovo roditeljstvo temelji na kontroliranju i zanemarivanju želja i potreba svoga sina na emocionalnu slobodu i samostalnost. Umjesto da potiče Neila da bude autentičan i živi svoj život, on ga prisiljava da slijedi tuđe želje, čime ga emocionalno uništava. Film pokazuje koliko štetno može biti kada roditelj ne prepoznaje i priznaje stvarne potrebe i želje svog djeteta.
BERNARD BERKMAN (Jeff Daniels) – LIGNJA I KIT (The Squid and the Whale, 2005)
Foto: Screenshot
Film Lignja i kit redatelja Noaha Baumbacha smješten je u 1980-e i prati obitelj Berkman koja prolazi kroz razvod. Glavni likovi su Bernard (Jeff Daniels) i Joan (Laura Linney), intelektualni i umjetnički nastrojeni roditelji koji se nalaze na raskrižju u svom braku. Film se usmjerava na njihovo dvoje djece, 16-godišnjeg Walyja (Jesse Eisenberg) i 12-godišnjeg Franka (Owen Kline), koji se moraju nositi s emocionalnim posljedicama razvoda njihovih roditelja.
Bernard Berkman je oštar, narcisoidni književni kritičar koji ne pokazuje razumijevanje ili empatiju prema potrebama svoje djece. Film prikazuje kako svaki od roditelja, suočen s osobnim neuspjesima, oblikuje živote svoje djece na načine koji im dugoročno nanose emocionalne rane. Kit i lignja istražuje složenost obiteljskih odnosa, s naglaskom na prikaz posljedica roditeljskih postupaka i odluka koje oblikuju identitet i emocionalno stanje djece.
Bernard je izuzetno emocionalno distanciran te je često više usmjeren na vlastite intelektualne interese i osobne probleme nego na potrebe svoje djece. Hladne je naravi te kritičan prema svemu i svakome, tako i prema svojoj djeci. Bernard nije prisutan kada je to najpotrebnije, jer su njegov ego i vlastita samo opsjednutost uvijek na prvom mjestu.
Bernard, tijekom razvoda, manipulira djecu kako bi ih postavio na svoju stranu u odnosu na svoju (uskoro bivšu) ženu Joan. On koristi Walyja kao nekog tko će potvrditi njegovu intelektualnu superiornost, dok istovremeno pokušava skrenuti Frankovu pažnju od majke. Umjesto da pruža emocionalnu stabilnost i pomaže djeci da se nose s promjenama koje razvod donosi, Bernard ih koristi kako bi podržali njegovu verziju stvarnosti i validirali njegove životne odluke zbog kojih se on kaje.
Bernard je često kritičan prema svemu, uključujući vlastitu djecu. Njegovo ponašanje prema Walyju, koji pokušava razumjeti svoj identitet, i prema Franku, koji je još premlad da bi shvatio dubinu obiteljskih problema, pokazuje da Bernard ne pruža podršku ili razumijevanje. Njegova kritika i sarkastični komentari čine njegovu već emocionalno nestabilnu djecu još nestabilnijom.
Bernard se isključivo koncentrira samo na svoje intelektualne sposobnosti i ne priznaje da djeca, u trenutnim okolnostima, trebaju više od njega nego njegova intelektualna nadmudrivanja, savjete i igrice.
Bernard Berkman je loš otac jer je emocionalno distanciran, sebičan i nedostupan za svoju djecu u najkritičnijim trenucima njihovih života. Umjesto da bude podrška, on ih koristi kao sredstvo za potvrdu vlastite intelektualne superiornosti i jačanju svoga ega, čime im nanosi emocionalnu štetu.
DENETHOR (John Noble) – GOSPODAR PRSTENOVA: POVRATAK KRALJA (2003)
Foto: New Line Cinema
Gospodar prstenova filmska je trilogija temeljena na knjigama J.R.R. Tolkiena, u režiji Petera Jacksona. Priča prati putovanje Froda Bagginsa, hobita koji je izabran da uništi Jedinstveni prsten, moćan artefakt koji može pokoriti čitav svijet ako padne u ruke zlog Gospodara tame, Saurona.
U drugom dijelu trilogije, Dvije kule, i trećem, Povratak kralja, priča se uspinje k svom vrhuncu te uključuje bitke za opstanak, političke intrige i osobne tragedije. Jedan od ključnih likova koji se pojavljuje u posljednjem dijelu je Denethor, vladar Gondora.
Denethor je emocionalno distanciran od svojih sinova, Boromira i Faramira. Iako je Boromir hrabar i odan, Denethor ga nedovoljno cijeni i stalno na njega vrši neizdrživ pritisak te očekuje nemoguće stvari, dok Faramira izravno ignorira i smatra slabićem te se ne suspreže dati mu to do znanja. Denethorova nesposobnost da pokaže bilo kakvu roditeljsku nježnost ili emocionalnu podršku stvara duboku udaljenost između njega i njegovih sinova.
Iako Boromir nije uvijek najbolji primjer vođe, Denethor ga nepravedno favorizira i ignorira Faramira, koji je vrlo hrabar i sposoban te želi udovoljiti ocu na bilo koji način. Denethor je opsjednut idejom da Boromir bude spasitelj Gondora i nije sposoban vidjeti ili vrednovati Faramirove kvalitete, što dovodi do osjećaja nezadovoljstva i nesreće kod Faramira te duboke nesigurnosti i opasne želje za dokazivanjem ocu (i sebi) koja na kraju ima tragične posljedice.
Denethor od Faramira traži nemoguće stvari, previše očekujući od njega, ali nikada ga ne podupirući, ni emocionalno ni strategijski. Iako Faramir donosi vrlo važne odluke za Gondor, Denethor ga smatra neadekvatnim i ne vjeruje mu, čime Faramiru uskraćuje priliku da pokaže svoju sposobnost i vrijednost.
Denethor svojim ponašanjem pokazuje ozbiljan nedostatak poštovanja prema sinovima. Umjesto da bude uzor i pruža im podršku, on ih koristi za svoje političke ambicije, bez obzira na njihove osjećaje ili potrebe. Ovo stvoreno okruženje manipulacije i kontrole ima dugoročne negativne učinke na njegove sinove.
Denethor je toliko zaokupljen očajem zbog ratne situacije i vlastite pozicije da potpuno zanemaruje emocionalnu povezanost s obitelji. Iako bi kao otac trebao biti emocionalna potpora, Denethor je više koncentriran na vlastitu bol i osjećaj gubitka, posebno nakon Boromirove smrti, što ga odvaja od stvarnosti i njegovih odgovornosti kao roditelja i kao čovjeka.
Denethor je loš otac jer je emocionalno distanciran, manipulativan i neosjetljiv prema svojim sinovima. Njegova nesposobnost da pruži ljubav, povjerenje i podršku ima tragične posljedice za oba sina.
OTAC (Christos Stergioglou) – OČNJAK (Kynodontas) – (2009)
Foto: Screenshot
Očnjak, grčki film redatelja Yorgosa Lanthimosa, priča je o obitelji koja živi u potpunoj izolaciji od vanjskog svijeta, gdje roditelji podučavaju svoju djecu lažnim informacijama i potpuno iskrivljenim razumijevanjem stvarnosti. Roditelji koriste rigoroznu kontrolu kako bi oblikovali živote svojih djece, učestalo koristeći fizičko i psihološko nasilje kako bi ih držali pod svojom kontrolom. Djeca, koja vjeruju u sve što im govore, ne poznaju osnovne činjenice o svijetu, poput značenja riječi zrakoplov ili plaža.
Otac je figura koja, uz majku, nadzire sve aspekte života djece, uključujući obrazovanje, seksualnost i fizičke aktivnosti. Oni ih drže u potpunom nepoznavanju stvarnog svijeta, vjerujući da će tako zaštititi njihovu čistoću i nevinost.
Film prikazuje kako djeca pokušavaju doći do vlastite slobode i postepeno shvaćaju stvarnost, što dovodi do tragičnih i grotesknih događaja. Očnjak istražuje teme autoritarnog roditeljstva, manipulacije, potisnute seksualnosti i psiholoških trauma.
Otac u filmu koristi krajnje manipulativne metode kako bi kontrolirao život svoje djece. On im nameće iskrivljene informacije o svijetu, učeći ih lažnim definicijama i zabranjujući im bilo kakav kontakt sa stvarnim svijetom. Ovaj pristup nije samo oblik roditeljstva, već psihološka kontrola koja ograničava dječje osnovne ljudske slobode, što ih ostavlja emocionalno i intelektualno paralizirane.
Otac koristi fizičko nasilje kao sredstvo discipliniranja djece. On ih fizički kažnjava kada ne slijede njegova pravila i kada prekrše njegove nametnute zakone, bez obzira na to koliko je to emocionalno štetno za njih. Ovaj nedostatak empatije prema vlastitoj djeci čini ga lošim roditeljem jer ne vidi vlastitu odgovornost za emocionalnu dobrobit svoje djece.
Otac ne samo da fizički kontrolira djecu, već ih i psihološki ponižava. On ih drži u potpunom ne znanju o vlastitim potrebama i osnovnim životnim vrijednostima te ih stavlja u poziciju u kojoj su nesposobni razumjeti vlastite potrebe, želje i osjećaje.
Otac ne dopušta svojim odraslim kćerima i sinu da dožive i razumiju svoje prirodne seksualne želje. Djeca su odrasla u potpunom ignoriranju svojih seksualnih impulsa, što je direktan rezultat autoritarnog i zlostavljačkog ponašanja oca.
Otac ne prepoznaje svoju djecu kao neovisne osobe sa vlastitim željama i potrebama. On ih vidi isključivo kao produžetke svog vlastitog života i svog autoriteta, zanemarujući njihovu sposobnost da donose vlastite odluke ili da razvijaju vlastitu osobnost. Umjesto da ih pripremi za suočavanje s vanjskim svijetom, on ih drži zatočene u svojoj iskrivljenoj verziji stvarnosti.
Otac u Očnjaku je loš otac jer ne pokazuje ni ljubav ni razumijevanje prema svojoj djeci. On je isključivo fokusiran na vlastitu kontrolu i vlastite norme, zanemarujući osnovne ljudske potrebe svojih potomaka. Njegovo ponašanje rezultira dubokim emocionalnim ožiljcima kod djece, čime pokazuje kako ekstremno autoritarno roditeljstvo može dovesti do ozbiljnih psiholoških problema i duhovne izolacije.
FRITZ VON ERICH (Holt McCallany) – Čelična kandža (The Iron Claw) – (2023)
Foto: Screenshot
Čelična kandža je biografski film koji prati život legendarne hrvačke obitelji Von Erich, poznate po velikim uspjesima, ali i tragičnim gubicima koji su opisani kao obiteljska kletva. Film se usredotočuje na braću Von Erich, posebno na Kevina, Kerryja, Mikea i Davida, koji su postali profesionalni hrvači, te na njihove teškoće s obiteljskom dinamikom i osobnim tragedijama. Obitelj je doživjela ogroman uspjeh u hrvačkoj industriji, ali su njihovi životi bili obilježeni brojnim tragedijama, uključujući preranu smrt nekoliko braće, ovisnosti, mentalne probleme i nezdravu očevu kontrolu.
Fritz von Erich bio je ključna figura u životima svojih sinova, pokušavajući ih oblikovati u zvijezde profesionalnog hrvanja. Film prikazuje kako je obitelj prošla kroz mnoge osobne i profesionalne tragedije, te kako je Fritz pokušao upravljati životima svojih sinova beskompromisno im namećući vlastita očekivanja i ambicije.
Fritz von Erich je imao vrlo autoritarni pristup prema svojoj djeci. Nije dopuštao da njegovi sinovi imaju vlastitu slobodu, već je nametao svoje želje i ambicije, prisiljavajući ih da postanu profesionalni hrvači, iako su neki od njih imali druge želje ili interese. Umjesto da podrži njihove individualne izbore, Fritz ih je forsirao da slijede njegov put, često pod velikim stresom i pritiscima.
Fritz je svoje sinove smatrao alatima za obiteljski uspjeh u hrvačkoj industriji. Njegovo ponašanje sugerira da su mu karijera i status u industriji bili važniji od dobrobiti njegove djece. Djeca su bila tretirana kao proizvodi koje treba oblikovati i plasirati u javnost, a ne kao samostalne osobe s vlastitim potrebama i željama.
Iako je Fritz bio prisutan u životima svojih sinova, emocionalna povezanost s njima bila je oslabljena njegovom potrebom za kontrolom i usmjerenošću na uspjeh. On nije bio dobar u pružanju emocionalne podrške svojoj djeci, niti im je pomagao da se nose s osobnim tragedijama, poput smrću svoje braće.
Fritz von Erich nije dovoljno obraćao pozornost na emocionalne i mentalne potrebe svojih sinova. Obitelj je doživjela velike tragedije, uključujući suicid i smrt nekoliko članova, no Fritz nije bio u stanju pomoći svojoj djeci da se nose s tim traumama.
Fritz je stalno stavljao uspjeh u hrvanju iznad svega, uključujući obiteljske odnose i osobnu sreću. Postavio je obiteljsku karijeru kao središnji cilj, ne uzimajući u obzir cijenu koju će djeca platiti kako bi taj cilj ostvarila. To je stvorilo okruženje u kojem su braća bila prisiljena žrtvovati svoje osobne živote i emocionalnu dobrobit kako bi ispnula očeve neostvarene ambicije.
Fritz von Erich je bio loš otac jer je bio previše autoritativan, emocionalno distanciran i zanemario stvarne potrebe svojih sinova. Iako je imao dobre namjere u pogledu obiteljske karijere, njegov autoritarni pristup i zanemarivanje emocionalnih i mentalnih potreba djece doveli su do brojnih tragedija u obitelji.
DANIEL PLAINVIEW (Daniel Day Lewis) – Bit će krvi (There Will Be Blood, 2007)
Foto: Paramount
Bit će krvi je drama redatelja Paula Thomasa Andersona, temeljena na romanu Oil! Upton Sinclaira. Radnja filma smještena je na početak 20. stoljeća i prati ambicioznog i nemilosrdnog naftnog magnata, Daniela Plainviewa (Daniel Day-Lewis), koji se bori za kontrolu nad naftnim poljima u Kaliforniji. Početak njegove karijere pokazuje njegovu sposobnost za preživljavanje usprkos svemu i nevjerojatan uspjeh, no istovremeno je to priča o njegovoj moralnoj korupciji i uništenju svega što ga okružuje, uključujući destrukciju i sabotažu vlastite sreće i obiteljskog života.
Daniel posvaja sina H.W.-a, kojeg vodi sa sobom na posao i od kojeg se na početku ne odvaja. Međutim, njegova potraga za bogatstvom i moći postaje sve destruktivnija, kako u poslovnom svijetu, tako i u obiteljskom životu, gdje je Daniel sposoban manipulirati i zlostavljati svakog tko mu stane na put, uključujući i svog sina. Film prati Danielovu evoluciju kroz različite faze, uključujući njegov odnos s obitelji, njegovu pohlepu i postepen pad te otuđenje od svijeta.
Daniel Plainview nije sposoban stvoriti emocionalnu povezanost s vlastitim sinom, H.W.-om. Iako ga je posvojio, to je bio uglavnom pragmatičan potez koji mu je služio kao sredstvo za stvaranje imidža obiteljskog čovjeka, što je pomagalo njegovim poslovnim ambicijama. On ne pokazuje nikakvu stvarnu ljubav ili brižnost prema H.W.-u, već ga koristi za vlastitu dobit.
Daniel koristi H.W.-a kako bi stvorio sliku obiteljske idile, dok ga zapravo zanemaruje kao osobu. Posljedično, H.W. odrasta u okruženju gdje je Danielova ljubav uvjetovana njegovim interesima i koristi, umjesto stvarnog osjećaja obiteljske povezanosti.
Daniel nije u mogućnosti prepoznati ili uzeti u obzir emocionalne i fizičke potrebe svoga sina. H.W. biva ozbiljno povrijeđen u eksploziji na naftnom polju koja ga ostavlja gluhonijemim, a Daniel umjesto da pruži ljubav, podršku i razumijevanje, gotovo potpuno ignorira njegovu emocionalnu patnju. H.W.-ova povreda nije samo fizička; ona simbolizira duboko zanemarivanje od strane oca koji nije sposoban suočiti se sa stvarnim sinovljevim potrebama.
Danielova pohlepa za novcem i moći toliko je destruktivna da svi ostali odnosi, uključujući onaj s H.W.-om, postaju podređeni njegovim osobnim interesima. On se ne odvaja od svoga sina samo emocionalno, nego i fizički, kada ga predaje drugima na odgoj, nakon što su mu briga za sina i sinovljeve emocionalne potrebe postale previše i kosile su se s njegovim ambicijama i poslovnim strategijama. Njegova nesposobnost da razluči između poslovnog interesa i obiteljske odgovornosti čini ga lošim ocem jer nije u mogućnosti uravnotežiti osobnu ambiciju i odgovornost prema djetetu.
Daniel Plainview je loš otac jer je emocionalno distanciran, manipulativan i sebičan. Njegova pohlepa i ambicija nadmašuju sve druge vrijednosti, uključujući odgovornost prema sinu. Umjesto da bude izvor emocionalne podrške, Daniel koristi H.W.-a kao sredstvo za ostvarenje svojih ciljeva, zanemarujući njegove stvarne potrebe. Kroz cijeli film, Daniel pokazuje da njegova obitelj nije nešto što treba voljeti i poštovati, već alat koji se može iskoristiti u vlastitoj potrazi za moći i bogatstvom.
JACK TORRANCE (Jack Nicholson) – Isijavanje (The Shining, 1980)
Foto: Screenshot
Isijavanje je horor redatelja Stanleya Kubricka, temeljen na istoimenom romanu Stephena Kinga. Radnja se fokusira na obitelj Torrance koja se preseljava u udaljeni hotel Overlook na zimu, gdje Jack Torrance (Jack Nicholson), dobiva posao čuvara hotela kroz zimsku sezonu. Sa sobom dovodi svoju ženu Wendy (Shelley Duvall) i sina Dannyja (Danny Lloyd), koji ima telepatske sposobnosti, tzv. shining, što mu omogućava da vidi stvari koje drugi ne mogu.
Kako vrijeme prolazi, Jack počinje gubiti razum pod utjecajem paranormalnih sila koje nastanjuju hotel, kao i zbog vlastite borbe s alkoholizmom i nasilničkim tendencijama. Danny se suočava s vlastitim strahovima, dok Wendy pokušava zaštititi sina od Jackove sve veće agresivnosti i mentalnog sloma.
Jack Torrance ima povijest nasilničkog ponašanja. U prošlosti je planuo na sina i fizički nasrnuo na njega te ga ozlijedio, što je prikazano kroz flashbackove. Jack nije u stanju potpuno kontrolirati svoje postupke, a njegova sklonost nasilju prema obitelji, uključujući prijetnje nasiljem i vikanje na Wendy i Dannyja, čini ga nestabilnom osobom i lošim suprugom i ocem. Ove epizode naglašavaju njegovu nesposobnost da bude staložen, pouzdan i siguran otac.
Jack je emocionalno distanciran od svoje obitelji. On je više usmjeren na vlastitu potragu za profesionalnim uspjehom i ambicijama, nego na pružanje emocionalne podrške svojoj ženi i sinu. Jack se pokazuje nesposobnim u shvaćanju Dannyjevih potreba i strahova, ignorirajući znakove koje Danny pokazuje u pogledu straha i nesigurnosti, čak i nakon što se počnu događati paranormalni incidenti.
Njegova psihološka degeneracija pokazuje da nije u stanju štititi svoju obitelj već im predstavlja prijetnju.
Jackova prošlost ovisnosti o alkoholu ima snažan utjecaj na njegov odnos s obitelji. Iako pokušava započeti novi život i rehabilitirati se, alkoholizam ostaje duboko ukorijenjen u njegovoj prirodi, čineći ga nesigurnim i nesposobnim za stabilno roditeljstvo. Njegovo ponašanje prema Wendy i Dannyju postaje nepredvidivo, a alkoholizam samo pogoršava njegovu sposobnost kontroliranja štetnih impulsa.
Iako se Jack ponekad pokušava opravdati i pokazivati da se brine za svoju obitelj, njegova potpuna nesposobnost da prepozna stvarne suprugine i sinovljeve potrebe i osjećaje pokazuje njegovu duboku emocionalnu nesposobnost za roditeljstvo. On ne razumije ozbiljnost situacije u kojoj se obitelj nalazi, niti pokazuje ikakvu brigu za njihovu sigurnost dok gubi vlastitu kontrolu.
U konačnici, Jack se sve više gubi u svijetu svojih halucinacija i utjecaju zlih sila hotela. Umjesto da bude zaštitnik svoje obitelji, on postaje prijetnja, što kulminira scenama u kojima pokušava ubiti Wendy i Dannyja. Ovaj dramatičan trenutak ilustrira njegov potpuni pad kao oca, jer se ne uspijeva (iz)boriti za sigurnost svoje obitelji već simbolično i stvarno pada pred vlastitim slabostima te se predaje zlu.
Jack Torrance je loš otac jer je emocionalno udaljen, nesposoban pružiti sigurnost i podršku svojoj obitelji te iskazuje nasilničko ponašanje. Njegov alkoholizam, nasilje, emocionalna distanca i sve dublje psihološke poteškoće čine ga prijetnjom za svoju obitelj, umjesto da im pruža oslonac.
