RECENZIJA: RIZIČAN LET – trebate pilota?

REDATELJ: Mel Gibson
GLAVNE ULOGE: Mark Wahlberg, Michelle Dockery, Topher Grace, Leah Remini, Monib Abhat
TRAJANJE: 91 minuta
NAZIV ORIGINAL: Flight Risk

 

Prošlog je vikenda na vrhu top liste filmova s najvećom zaradom na američkim kino blagajnama pomalo iznenađujuće osvanuo akcijski triler “Rizičan let”. Film u koji je uloženo otprilike 25 milijuna dolara uspio je zaraditi više od puno skupljih projekata (istina, “Rizičan let” je tijekom prošlog vikenda premijerno prikazan dok su ostali teškaši duže vrijeme vrijeme u distribuciji, ali rezultat “Rizičnog leta” je i više nego solidan za prvi vikend prikazivanja) koji su trenutačno u ponudi američkih kino dvorana.

Vjerojatno najveći razlog zbog kojeg će se ljubitelji filma odlučiti za gledanje “Rizičnog leta” je redatelj. Iako Mark Wahlberg nije komercijalno neatraktivan, Mel Gibson je, bez obzira na, većinom, loše i(li) vrlo loše projekte koje je, kao glumac, birao u posljednje vrijeme glavno ime filma. “Rizičan let” je povratak Gibsona redateljskom poslu nakon gotovo devet godina i ratne drame Greben spašenih. Gibsonova je redateljska karijera vrlo zanimljiva (uz spomenuti “Greben spašenih” tu su i “Pasija”, “Apocalypto” i “Hrabro srce”), ali “Rizičan let” je uvjerljivo najslabiji film redateljske karijere slavnog često i kontroverznog Australca.

Priča filma počinje uhićenjem – negdje na Aljasci uhićen je Winston, mafijaški knjigovođa koji se, nakon uhićenja, želi nagoditi. Znate ono, on svjedoči, država Winstona amnestira i daje mu novi identitet. Međutim, prije nego Winston otkrije tajne poslodavca za kojeg je radio treba stići u civilizaciju. Knjigovođa je uhićen negdje u bespućima Aljaske i treba ga dovesti u neki od većih gradova – za početak u Anchorage. Kao pratnja Winstonu određena je agentica Madolyn – ona i Winston kreću na put avionom čiji je vlasnik i vozač Daryl. No, ubrzo nakon polijetanja počinju problemi i izručenje postaje opasna igra…

Foto: Lionsgate

Svaki smisao filma polako, ali sigurno nestaje već nakon nekoliko minuta filma – nakon spomenutog uhićenja mafijaškog svjedoka pokajnika (ne bilo koga, već čovjeka koji može srušiti mafijašku hobotnicu koja je svoje krakove pustila u obavještajnoj službi) slijedi njegovo izručenje u avionu za kojeg je i “Piper” Mister Noa vrhunska letjelica. S obzirom na to da je mjesto radnje Aljaska možda se gledatelja i moglo uvjeriti kako je riječ o jedinom mogućem prijevozu, ali negdje u finalu filma kao pratnja se pojavljuje vojni avion. Mafijaški pokajnik je u pratnji tek jednog agenta odnosno agentice – agonija filma se nastavlja (i ne prestaje do zadnjih trenutaka) u trenucima kada se pojavljuje i pilot Daryl u interpretaciji nepodnošljivo iritantnog Marka Wahlberga. Tada film, uz neuvjerljivost, postaje i predvidljiv…

Dok minute filma odmiču gledatelj pomisli kako se Gibson možda i namjerno zafrkava gledatelja s redateljskim rješenjima temeljnim na čudnovatom scenariju, ali ubrzo se otkriva kako redatelj misli ozbiljno – tijekom klaustrofobičnog fizičkog i psihičkog nadmetanja u avionu (nekoliko scena unutar aviona odnosno uvjerljiv, anksiozni prikaz unutrašnjosti aviona među rijetkim su zanimljivim detaljima filma) slušamo ispovijed agentice Madolyn kao i svojevrsnu katarzu koju prolazi pokajnik Winston. Dakle, nije riječ ni o nikakvom parodiranju i zabavi – Gibson je bio ozbiljan stvarajući “Rizičan let”. Možda je i najveća tragedija što je ovo trebao biti… ozbiljan akcijski triler.

Tijekom leta upoznajemo likove – malo akcije, malo priče…malo suosjećanja koje protagonisti traže jedan od drugoga (i od gledatelja) i, na kraju priče, očekivani završetak. Daryl odnosno Wahlberg se nakon iritantnog uvoda pretvara u još iritantnijeg i teško gledljivog negativca. Svega ima u avionu, svakakve ideje se mogu  tijekom leta, ali Gibson te, posebno, scenarist film Jared Rosenberg (prvi scenarij za igrani film) daleko su od prave forme, bez ideja.

Glumačka ekipa je na razini priče – nastup Marka Wahlberga je opisan u prethodnim rečenicama. U nešto boljem izdanju su Michelle Dockery i Topher Grace.

Što napisati na kraju o novom redateljskom projektu Mela Gibsona? Uvjerljivo najgori redateljski pokušaj australskog neće postati komercijalni promašaj, ali riječ o filmu kod kojeg je teško dočekati kraj. Neuvjerljivo, predvidljivo, bez stila i smisla…tek uz nekoliko atraktivnih zračnih scena. Premalo za (barem) podnošljivu kino zabavu.

 

OCJENA: 3