REDATELJ: Fede Alvarez
GLAVNE ULOGE: Cailee Spaeny, David Jonsson, Aileen Wu, Isabela Merced, Archie Reanaux
TRAJANJE: 119 minuta
Iako je imao izlete u druge žanrove (Što nas ne ubije), znak raspoznavanja iliti pogonsko gorivo redateljske karijere urugvajskog filmaša Fedea Alvareza je horor. Godine 2013. Alvarez je snimio dugometražni prvijenac – riječ je o remakeu kultnog horora “Zla smrt”. Nova je verzija ostvarila dobre komercijalne rezultate i solidan prijem kod kritike. Nakon filma Alvarez je napravio izlet u svijet serija (epizoda “Od sumraka do zore”) da bi 2016. godine stigao najveći hit dosadašnje redateljeve karijere – Ne diši je postigao ogroman komercijalan uspjeh (10 milijuna uloženih u film donijelo skoro 160 milijuna zarade na svjetskim kino blagajnama). “Ne diši” je kombinacija trilera i horora i riječ je o uspjelom filmu kojem su glavne vrline napetost i vrlo uvjerljiv prikaz klaustrofobičnog ugođaja. Nakon “Ne diši” uslijedio je spomenuti “Što nas ne ubije” te devet epizoda serije “Calls”. Nakon toga redatelj se okrenuo najvećom izazovu karijere – “Alien” filmu kojeg je potpisao kao redatelj i jedan od scenarista (pod budnim okom producenta Ridleyja Scotta).
Radnja filma “Alien: Romulus” smještena je u razdoblje između događaja u Alienu i Aliensima. U želji za boljim životom mlađahna Rain i njen pratitelj, prijatelj ili nešto poput brata (“poput” zbog činjenice kako je riječ o umjetnoj inteligenciji) Andy postaju dio ekipe koja želi ukrasti prijevozno sredstvo i krenuti na put kojem je cilj planet gdje se, navodno, nude bolji uvjeti života (“Romulus” daje društveno-socijalni komentar). Rain i ekipa stižu na svemirsku postaju, ali tamo, pogađate, stvari nisu onakve kakvim se isprva čine niti je postaja napuštena. Na postaji se nalaze oblici nepoznatog oblika života koji nisu prijateljski raspoloženi. Da, riječ je o ksenomorfima…
Za razliku od nekoliko prethodnih filmova franšize (Prometej, Alien: Savez) koji nisu oduševili filmsku publiku odnosno ljubitelje alien filmova, Fede Alvarez je inspiraciju za “Romulus” u potpunosti pronašao u uvodnim, istovremeno i najboljim filmovima serijala. “Alien i Aliens snaga su, inspiracija i uzor “Romulusu”. Redatelj kombinira motive spomenutih filmova – postoje detalji filma koji podsjećaju na prvi film (klaustrofobično, jezivo okruženje u kojem se nalaze glavni, ljudski, protagonisti “Romulusa”), ali i na “Aliens” (nije riječ o jednom, skrivenom ksenofmorfu koji eliminira pripadnike ljudske vrste već je riječ o… čitavoj postrojbi ksenomorfa). Alvarez je, također, dodao i neke nove ideje koje nisu do kraja objašnjene i razrađene – nema sumnje kako je ambicija “Romulusa” nastavak (ili nastavci). Hoće li se dogoditi? Saznat ćemo uskoro…
Koliko je uspjela vizija alien filma redatelja i scenarista Fedea Alvareza?
Foto: 20th Century Studios
“Romulus” je intenzivniji i zanimljiviji film od “Prometeja” i “Saveza”. U redu, superiornost spomenutim filmovima nije redateljsko-scenaristički domet koji će promijeniti povijest sedme umjetnosti, ali film, unatoč u trenucima kaotičnoj i zbunjujućoj, priči solidno funkcionira. Alvarez kombinira horor i akciju, ne zaboravlja pozadinsku priču odnosno korporativnu zavjeru važnu za filmove o ksenomorfu. Kada je riječ o napetosti i neizvjesnosti “Romulus” je inferioran “Alienu” i “Aliensu” – redatelj pokušava nadoknaditi nedostatak napetosti i iznenađenja novim rješenjima (bestežinski obračun…) i krvavijim scenama. U potpunosti nije uspio, ali barem nije reciklirao stare ideje već je Alien filmskoj priči donio nešto novo.
Film vizualno izvrsno izgleda – scenografija je, većinom, vrlo detaljno i uvjerljivo izrađena (u mnogim je trenucima inspirirana prethodnim, u tekstu spomenutim, Alien filmovima). Puno je pažnje posvećeno izgledu ksenomorfa – od odraslog primjerka do scena kada je ksenomorf na početku postojanja. “Romulus” je film u kojem su računalni efekti korišteni u, za današnje blockbuster standarde, vrlo malo trenutaka. Pristup koji treba pozdraviti jer čitavoj priči daje dozu autentičnosti i uvjerljivosti.
Protagonisti filma pripadaju mlađoj generaciji. Riječ o dvadesetogodišnjacima – Alvarez je i kroz mladost likova priču o ksenomorfu želio približiti novim, mlađim generacijama te pokazati kako se i mlađa ekipa može suočiti s nevjerojatnim užasom i smrtnom prijetnjom. Dio filma koji ne funkcionira na pravi način, zapravo funkcionira u rijetkim trenucima. Nije problem u godinama, problem je u nedostatku karizme i osobnosti kod većine likova (time je i empatija gledatelja prema protagonistima bitno smanjena). Likovi su prilično bezlični – uz izuzetak Rain (programirana kao nova Ripley – kod nje se mogu pronaći tragovi karizme) ostali likovi zaboravljaju se u trenutku izlaska iz kino dvorane. Za razliku od ratnice Vasquez; Bishopa ili Hicksa.
U odnosu na filmove “Prometej” i “Alien: Savez”, “Romulus” je korak naprijed kada je o riječ o filmovima Alien franšize. Fede Alvarez vraća se na početak priče – inspiraciju za film pronalazi u najboljim filmovima serijala i stvara pristojan alien film. “Alien” i “Aliens” ostaju nedostižni, ali “Romulus”, unatoč problemima, ima dovoljno razloga za gledanje na velikom ekranu. Posljednji trenuci filma sugeriraju nastavak o kojem će odlučiti rezultati na svjetskim kino blagajnama…
