Got a black magic woman…
Peta priča iz videoteke počinje…tamo negdje 2001. godine…
Dolazila je u videoteku petkom – rano poslijepodne, nekada ujutro, baš na otvaranju kada je počinjao radni videotekarski dan (ranog ustajanja kada je o videotekama riječ nije bilo – u slučaju pisca ovih redaka radni je dan počinjao u 10.00 ujutro).
Prvi puta kada je ušla u videoteku lokalni su komentatori iz kafića smještenog blizu videoteke ostali bez teksta – rijetko lijepa žena. Crna kosa, pogled koji ubija, ali ne zbog oštrine ili ljutnje koje isijava već zbog nevjerojatno prodornih zelenih očiju. Imala je nastup i stav – u mjesecima koji slijede i druženju s njom saznao sam i shvatio kako je riječ o izuzetno pametnoj, obrazovanoj i duhovitoj ženi.
Došla je, učlanila se (podaci poznati redakciji – tada je bila u ranim tridesetim godinama) i nekako blago upitala _ “Oprostite gdje stoje pornići?” (na moje inzistiranje prešli smo odmah na “ti” jer tako je bilo lakše i jednostavnije raditi i imati kontakt s članovima i članicama). Pokazao sam Crnoj ženi put do polica, birala je dvadesetak minuta, uzela je 4-5 filmova, platila posudbu preko vikenda i otišla. Vratila je filmove na vrijeme u ponedjeljak, pozdravila, dvije-tri usputne rečenice i… otišla.
Novi je petak došao i evo je ponovo, ulazi – očekujem kako će krenuti prema polici gdje su pornići kad’ dođe do pulta i kaže – “Oprosti, možeš mi preporučiti nekoliko filmova – onako malo drame, malo akcije može i fantastike. Za vikend. Ako ti nije problem. Gledala sam puno filmova pa ako ti nije problem da mi pomogneš”.
Naravno, pomogao sam, uzela je filmove – više njih, četiri možda i pet, zahvalila se i otišla. Sjećam se da su prvi filmovi koje je posudila bili “Čekajući smrt u Denveru”, “Zastrašivači” i “Slomljena strijela” – ne pamtim one poslije, ali prva sam zapamtio i bez prigovora je uzela spomenute naslove na preporuku autora ovih redaka.
U ponedjeljak se vratila, oduševljena. “Hvala ti, odlični su filmovi vidimo se u petak”. Došao je petak i eto nje ponovo – ponovo polica gdje su erotski filmovi, izabrala, platila i otišla ozbiljna i ne pretjerano raspoložena za priču. Sljedeći tjedan u petak opet drugačija priča – traži da joj izaberem nešto od filmova, pričljiva, vesela. I tako, nakon nekoliko mjeseci tijekom kojih smo se malo bolje upoznali, više nisam mogao izdržati i pitam:
– “Daj mi molim te reci u čemu je stvar? Jedan vikend pornići, drugi filmovi? Mislim ne moraš mi odgovoriti, ali baš me zanima. “. Zamislila se, pogledala me i kaže “Jedan vikend sam s mužem, drugi s ljubavnikom. Na tebi je da procijeniš koji je vikend s mužem a koji s ljubavnikom”. Nasmije se i ode.
Dolazila je više od godinu dana, dobro smo se upoznali – o mužu i ljubavniku više nikada nije pričala – nisam više ni pitao ionako je bilo puno zanimljivijih tema za razgovor. Tek jednog vikenda se nije pojavila – ubrzo sam sam zatvorio videoteku i nikada je više vidio nisam. Znam da je voljela Willisa, Gibsona odnosno Mad Maxa, Branda, Sharon Stone i Avu Gardner i još neke stvari.…..
Tko zna gdje je danas…kakve filmove gleda. Priča, uspomena iz, za filmofile drugačijeg vremena… Uspomena na videoteku, ali i Crnu Ženu koja je birala. Nadam se da je, na kraju priče, dobro izabrala…
VIŠE PRIČA IZ VIDEOTEKE MOŽETE PROČITATI OVDJE, OVDJE, OVDJE, OVDJE i OVDJE