REDATELJICA: Vlatka Vorkapić
GLAVNE ULOGE: Nikola Đuričko, Luna Pilić, Ivan Čuić, Judita Franković, Aleksandar Cvjetković, Sandra Lončarić, Anita Matić Delić
TRAJANJE: 115 minuta
“Lip je ovo život, šteta je projuriti kroz njega…”
Godine 2012. film “Sonja i bik” postao je domaći blockbuster – zabavnu, duhovitu i aktualnu priču o sudaru urbanog (lik Sonje Sterle, Zagrepčanke aktivistice koja se bavi zaštitom prava životinja) i ruralnog (Ante Kevo, prodavač osiguranja iz Dalmatinske zagore) režirala je Vlatka Vorkapić. Redateljica i scenaristica filma pogodila je izborom glavnih glumaca – interakcija između Judite Franković i Gorana Bogdana bila je ključna za uspjeh filma, uspjeh koji treba dodatno istaknuti jer riječ je o komediji, žanru u kojem domaća kinematografija nije pretjerano uspješna. Uz zabavne i duhovite trenutke “Sonja i bik” komentirao je i društvene pojave. Tadašnje, ali i neke koje su uvijek aktualne. Od “Sonje i bika” prošlo je više od desetljeća – redateljica Vorkapić ponovo ima film na programu domaćih kino dvorana. Nema komedije, radnja filma se odigrava u prošlosti ali tema (ili teme) koje gledamo u “Svetoj obitelji” aktualne su i danas…
Radnja “Svete obitelji” vraća nas u šezdesete godine prošlog stoljeća. Gazda Marko neslužbeni je gospodar sela – bogati veleposlanik u braku je s Anom i ima neoženjenog, vječno neraspoloženog (s razlogom) sina Ivu. Obitelj izvana izgleda idealno, ali tajne i laži razdiru odnose unutar zajednice. Tijekom ljetnih radova na imanje gazde Marka dolaze radnici, nadničari među kojima je i Janja. Janja je Bosanka, koja kako i sama govori, nema nikoga svoga . Radišna i lijepa Janja idealan je, prema izboru gazde Marka, izbor za sina Ivu. Iako Iva nije raspoložen za ženidbu, Janja ostaje na imanju, ali tek njenim ostankom odnosi u obitelji se dodatno kompliciraju…..
U uvodnim minutama čak i nešto duže čini se kako je “Sveta obitelj” tek rutinski film o ljubavi siromašne djevojke i sina bogatog seoskog moćnika. Radovi na zemlji, nadničari, mještani koji često vole popiti čašicu-dvije (neki u lokalnoj krčmi, drugi ispred dućana kojeg drži komunistički dužnosnik – vlasnik dućana je i jedan od nekoliko detalja koji komentiraju razdoblje u koje je radnja smještena ), odnosi između stanovnika sela, žene odane tračevima….izgleda onako, već viđeno, pomalo predvidljivo. Međutim, kako minute filma odmiču tako će radnja filma sve snažnije zagrepsti ispod površine života u selu, žanrovski se promijeniti i, na kraju priče, završiti tragedijom.
Iako je priča o sudbinama slavonskog sela smještena u prošlost ona je na neki način svevremenska. Zajednica (obitelj prije svih, zatim čitavo selo) čiji se članovi trude svakodnevicu prikazati skladnom i sretnom (mada je ona daleko od bilo kakve harmonije – često baš suprotno) može se, uz varijacije na temu, pronaći u različitim oblicima i na različitim mjestima u današnje vrijeme. Posljedice života u svetim obiteljima poput one u kojoj gazduje gazda Marko nisu većinom tragedija poput one iz filma, ali toksičnost života u zajednici koja razara živote njihovih članova (jer što će ljudi reći? što će misliti?) ostavlja trajne posljedice, frustracije i(li) ožiljke na ljudima.
Gazda Marko naizgled je dobroćudan i pravedan lokalni moćnik. Međutim, njegove tajne i laži kako iz prošlosti tako i iz vremena kojeg prati radnja filma okidač su za obiteljsku nesreću i tragediju. Lik Marka simbol je manipulatora, ali i toksičnog patrijahata iz čijeg čeličnog stiska ne može pobjeći supruga Ana (u potrazi za nadom ona se okreće vjeri gotovo do fanatičnosti, ali molitve nisu dovoljne ili neće biti uslišene) i sin Iva (on će svoje frustracije pokušati ublažiti alkoholom). Posljednja žrtva je i lijepa Janja kojoj životna sreća nije bila suđena…
“Sveta obitelj” scenografski i kostimografski je dotjeran film (iako u trenucima izgleda umjetno), ugođaj slavonskog sela uvjerljivo je oslikan (iako i taj dio pati od neuvjerljivih detalja, ali treba spomenuti veliki broj životinja, tako važnih sudionika seoskog života). Nekoliko scenarističkih rješenja u finalu filma diskutabilna su kao i uvjerljivost sporednih likova.
Glumačku ekipu predvodi Nikola Đuričko. On je ključna glumačka figura filma baš kao što je gazda Marko najvažniji protagonist filma. Uvjerljiva je Luna Pilić u ulozi Janje te vrlo dobra Anita Matić Delić kao Ana.
“Sve sretne obitelji nalik su jedna drugoj, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način.” – napisao je Tolstoj u “Ani Karenjinoj”. Rečenica koja odgovara radnji filma “Sveta obitelj” – u središtu priče je obitelj koja je nesretna na svoj način, njena nesreća traje godinama, ali i protokom vremena postaje sve veća i snažnija. “Sveta obitelj” je priča o ljudima koji žive u obiteljskoj zajednici, ali njihovi su odnosi (nastali zbog postupaka oca obitelji, gazde Marka) odavno narušeni i ne mogu drugačije završiti nego tragedijom. Tragedijom i nestankom obitelji koja to zapravo i nikada nije bila…
OCJENA: 7