“ Film je ok ali knjiga je bolja“, „ne mogu vjerovati što su od knjige napravili“, „skroz su sve skratili, još su mi izbacili i najdraži lik iz filma, „ ovo je trebala bit serija, ne film“ – sve su ovo standardni komentari koje je svaki ljubitelj određenog literarnog uratka izustio vidjevši njihovu voljenu knjigu adaptiranu u najčešće inferioran film. Filmske adaptacije su s razlogom zloglasne, naime na svaki “Gospodar prstenova” ili “Ubiti pticu rugalicu”! postoji bezbroj neuspješnih adaptacija koji ili nisu shvaćali vrijednost i bit knjige, ili nisu razumjeli zakonitosti određenih umjetnosti, točnije da određene komponentne koje funkcioniraju u knjizi ne moraju nužno funkcionirati i na filmu, ili ih zapravo uopće nije bilo niti briga već im je popularnost određene knjige predstavljala priliku za brzom i lakom zaradom.
Međutim postoje i oni endemski primjeri filmova koji su ustvari i bolji od samih književnih predložaka koje adaptiraju. Najčešće je riječ o kratkim pričama ili novelama u kojima vrhunski autori uzmu zanimljiv koncept djela te oplemene i prošire samu priču napravivši od lošeg ili prosječnog komada mesa jelo vrijedno tri michellinove zvjezdice. Uostalom neki od najslavnijih filmova u povijesti su „skuhani“ od jedva prosječnih knjiga a ovu su neki od primjera:
PLANINA BROCKEBACK
Foto: Screenshot
Redatelj: Ang Lee prema kratkoj priči Annie Proulx
Tajvanski majstor Ang Lee je jedan od najpolivalentijih redatelja današnjice koji u svojoj filmografiji potpisuje cijelu plejadu različitih žanrova na nekoliko jezika. Od spektakularnog i senzacionalnog „Tigra i zmaja“ do sve osim impresivnog „Hulka“, od žestoke društvene satire „Ledena oluja „ do političkih intriga u Tajvanu za vrijeme drugog svjetskog rata, od vrlo maštovitog „Pijevog života“ do nimalo maštovitog i sterilnog „Gemini mana“ Lee uglavnom vrlo uspješno žonglira različitim temama i pričama, od malih festivalskih filmova do skupocjenih blockubustera dok mu je jedan od najboljih filmova priča o dva gay kauboja na planini Brockeback. Nastao prema korektnoj ali ni po čemu impresivnoj kratkoj priči film je zahvaljujući finoj i suptilnoj Lee-ovoj režiji kao i vrhunskim izvedbama glumačkog kvarteta (Heath Ledger, Jake Gyllenhaal, Anne Hathaway, Michelle Williams) uzdigao intrigantan koncept na višu razinu te se i danas pobjeda „Crasha“ na Oscarima ispred Brockeback Mountain zbog tadašnjih nakaradnih političko-ideoloških diskursa smatra jednom od najvećih nepravdi u povijesti dodjele američkih filmskih nagrada. Također film označava prvu veliku ulogu Heat Ledgera, pa iako će slavnog Australca svi uvijek pamtiti kao Jokera, ovo je zapravo uloga u kojoj je prerano preminuli glumac prvi puta pokazao svu raskoš svog talenta
RALJE
Foto: Universal Studios
Redatelj Steve Spielberg prema romanu Petera Benchelya
Film kojim možemo „zahvaliti“ Spielbergu na pojavi koncepta blockbustera. Jaws je bio prvi film u povijesti koji je na kino blagajnama zaradio preko 100 milijuna dolara što je 1975 bila nezamisliva pojava dok danas svaki Marvelov uradak košta barem dvostruko više – za te novce danas jedva možete kupiti poštenog nogometaša ako uzmete u obzir da su Mudryk i Antony toliko koštali. Dosta o nogometu vratimo se na morske pse. Nastao prema tada cijenjenom romanu Petera Benchelya koji danas zbog homofobnih i rasističkih elemenata ne uživa preveliki respekt te se čak i sam autor kasnije distancirao od knjige dok se Spielberg s druge strane nema od čega distancirati snimivši jedan od najuzbudljivijih filmova u svojoj karijeri mudro izmijenivši nekoliko segmenata iz književnog predloška. Dok je knjiga bila više fokusirana na čovjekovu pohlepu s obzirom da je morska neman stanovnicima Amity Islanda uništavala njihovu zlatnu koku, što je jasno bio turizam, koncept koji svaki Hrvat itekako dobro razumije, Spielberg se odlučio za puno jednostavniji i efikasniji pristup koncentrirajući se čovjekovu osnovnu potrebu za preživljavanjem, bez obzira na turiste, koncept koji bi svakom Hrvatu bilo itekako dobro razumjeti.
KUM
Foto: Paramount Pictures
Redatelj : Francis Ford Coppola prema romanu Maria Puza
Ono što je obilježilo život književnika i scenarista Maria Puza je u dobru i zlu bila kocka. Što se onog lošeg dijela tiče to je jasno samo po sebi međutim ono što je dobro u svemu tome jest činjenica da Puzo nije bio okorjeli kockar koji je proćerdao sve što je ikada zaradio vjerojatno bi bili lišeni možebitno najboljeg filma u povijesti. Nakon što su mu prva dva romana prošla nezapaženo Puzo je gotovo u histeriji napisao „The Godfathera“ pokušavajući time otplatiti svoje kockarske dugove uzimajući za inspiraciju sve one mutne tipove koje je susreo tijekom svojih kockarskih eskapada po Las Vegasu premda mu gotovo nevjerojatno za lik Don Vita Corleonea za inspiraciju nije poslužio neki od zloglasnih mafijaških bosseva negoli vjerovali ili ne, njegova vlastita majka. Jedna fina obitelj.
Ta užurbanost i histerija se donekle i osjete u knjizi posebice u pompoznim dramskim dijelovima dok je Coppola od svega toga zahvaljujući svojoj vrsnoj režiji, antologijskim glumačkim ostvarenjima te bezvremenskoj glazbi Nina Rote stvorio ako ne najbolji onda svakako najupečatljiviji film u povijesti.
ISKUPLJENJE U SHAWSHANKU
Foto: Screenshot
Redatelj: Frank Darabont prema noveli Rita Hayworth and Shawshank Redemption Stephena Kinga
Čisto po zakonu velikih brojeva jedna se Kingova ekranizacija morala naći na listi s obzirom na preko 60 filmova i 50 serija napravljenih prema djelima slavnog majstora horora. Iako bi se komotno tu mogao naći i „Stand by me“ koji je do danas najdraža adaptacija samog autora ili „Misery“ film koji je izrazito profitirao ulogom karijere Kathy Bates remek-djelo Franka Darabonta ipak simbolizira etalon među Kingovim adaptacijama. Film koji nakon svih ovih godina i dalje zauzima prvo mjesto na IMDB-u je nastao prema jednoj od četiriju novela iz kolekcije“ Different Seasons“. Kao i kod nekolicine drugih filmova na listi osnovna premisa i fabula oplemenjena je proširenjem same priče, sitnim ali logičnim izmjenama kao i vrhunski odrađenom poslu ispred i iza kamere pa iako ne smatram da je riječ o najboljem filmu svih vremena riječ je svakako o najboljem zatvorskom filmu svih vremena.
DJEVOJKA OD MILIJUN DOLARA
Foto: Warner Bros. Studios
Redatelj: Clint Eastwood prema kratkoj priči F.X. Toolea
Među žanrom sportskih filmova niti jedan sport nije servirao toliko fantastičnih ostvarenja kao što je boks koji je izrazito zahvalan sport za filmske adaptacije s obzirom na njegovu samu filmičnost s kojom se mogu režirati sjajne sekvence borbe, njegovu simboličnost gdje se olako mogu povlačiti paralele sa stvarnim životom a služi i kao izvrsna podloga za briljantne glumačke interpretacije. „Rocky“, „Razjareni bik“, „The Fighter“ i „Cinderella man“ su sve od reda sjajna ostvarenja a na toj listi svakako pripada i „Million Dolar Baby“. Nastao prema jednoj od kratkih priča iz zbirke „Rope Burns: Stories from the Corner“ F.X Tollea, boksačkog trenera pravog imena Jerry Boyd, u svom pisanom obliku Million Dollar Baby je ni po čemu impresivna štorija na manje od 40 stranica od koje su dobri stari Clint i njegov scenarist Paul Haggis ( onaj isti koji je drpio Oscara „Brockeback Mountain“) stvorili jedan od ne samo najboljih boksačkih nego i sportskih filmova uopće.
PAKLENA NARANČA
Foto: Warner Bros. Entertainment
Redatelj Stanley Kubrick prema romanu Antony Burgesa
Iako bi bilo olako uvrstiti cijelu filmografiju Stanleya Kubricka s obzirom da je sve svoje filmove snimio prema književnim predlošcima, bilo bi odveć lijeno ne zagledati malo dublje u karijeru slavnog perfekcionista.“ Lolita“ i „2001: A Space Odyssey“ su same po sebi briljantne knjige dok adaptacija „The Shininga“ do dan danas još uvijek ostavlja gorak okus u Kingovim ustima s obzirom da je on zamislio priču kao metaforu ovisnosti, točnije alkoholizma, zla s kojim se i sam autor dugo borio dok je Kubrick to zamislio kao pitaj Boga što dok je „Clocwork Orange“ jedan od najboljih filmova u povijesti napravljen prema krajnje suspektnom romanu. Tko god se ikada susreo sa djelom Antony Burgesa naletio je na izrazito hermetično i teško prohodno ostvarenje. Pisan Nadsatom, onim čudnovatim cockney/slavenskim hibridom, istim onim slengom kojim u filmu pričaju Alex i njegovi droogsi. I dok je zanimljivo slušati likove dok pričaju bizarnim jezikom istovremeno se diveći Kubrickovoj genijalnosti, pročitati 192 takvog literarnog stila je napor koji ne bih nikome poželio. Zanimljivo Kubrick je ekranizirao američku verziju knjige, jedinu koja uz jugoslavensku izdana bez zadnjeg poglavlja te pročitavši to poglavlje u kojem Alex u šoping centru nakon mnogo godina susreće svoje stare znance, mogu mirne duše ustvrditi da je sreća što je Kubrick bio Amerikanac, kad već nije bio Jugoslaven.
PSIHO
Foto: Universal Studios/Paramount Pictures
Redatelj: Alfred Hitchcock prema romanu Roberta Blocha
Najslavniji film najslavnijeg redatelja u povijesti sedme umjetnosti nastao je u vrlo turbulentnim vremenima omiljenog majstora napetosti. Njegov prethodni film“ Vertigo“, iako ga se danas zasluženo smatra klasikom, je u vrijeme prikazivanja dočekan na nož dok mu je na privatnom planu brak bio pred raspadom. Dok je Hitch bario svaku plavušu koju je susreo njegova žena Alma Reville se okolo vucarala sa stanovitim Whitfieldom Cookom i kada se činilo da sve ide nizbrdo jedan od najbolesnijih serijskih ubojica u povijesti će spasiti kako karijeru tako i brak sirotom Alfredu. Roman Roberta Blocha napisan je 1959 godine, inspiriran zloglasnim Ed Geinom, doista krasnim ljudskim primjerkom koji je uz Psiha poslužio kao i inspiracija za Leatherface i Buffalo Billa iz „The silnece of the lambs“(također film koji se skoro našao na ovoj listi) . Pročitavši knjigu Hitchcock je momentalno uvidio potencijal koju priča nudi na velikom platnu jer iako smo danas svakodnevno bombardirani svim mogućim morbidnostima na malim i velikim ekranima treba uzeti u obzir vremenski okvir kada je film nastao. „Psycho „je 1960 predstavljao pravu revoluciju u svijetu filma s obzirom na cenzuru koja je u to vrijeme vladala, Hitchcock i Alma, koja mu je ujedno i bila montažerka ponovno su se zbližili pokušavajući izmontirati možda i najpoznatiju scenu u povijesti, naravno onu sa Janet Leigh u tušu, pošto su morali snimiti šokantnu scenu bez da zapravo pokažu i jedan ubod na ekranu. Također danas više ne postoji twist u film koji nije iskorišten, točnije obrat u radnji je danas u svakom trileru ili hororu koji drži do sebe gotovo pa mandatoran dok je u to vrijeme predstavljalo pravi raritet te je Hitchcock bivajući svjestan šokantnosti završnice svog filmova pokupovao sve primjerke knjige samo kako nitko ne bi doznao kraj.
DISTOPIJSKI FILMOVI
Foto: Screenshot
Ovdje nije riječ o jednom uratku već o samom pod žanru filmova koji je puno prigodniji za celuloidnu vrpcu negoli za komad papira. Distopijski filmovi su mračna i turobna vizija budućnosti ( u nekim slučajevima nažalost već i sadašnjosti) kroz koje redateljski korifeji mogu kroz vizualni prosede pokazati svu raskoš svog talenta. Ostvarenja kao što su Blade Runner, Children of men ili Farenheit 451 su ingeniozno snimljeni filmovi kroz koje su majstori kao što su Scott, Cuaron ili Truffaut stvorili zapanjujuće premda uznemirujuće svjetove što ne znači da su književni predlošci Phillip K. Dicka, P.D. James ili Ray Bradburya nekvalitetne knjige, naprotiv, već su zahvaljujući kreativnim konceptima poslužili kao poligon za prigodniji medij, jer jedno je nešto zamišljati i vizualizirati a drugo je zapravo to i vidjeti.
KLUB BORACA
Foto: 20th Century Studios
Redatelj: David Fincher premda romanu Chucka Palahniuka
Prekršit ću prvo pravilo Kluba Boraca i pričati o njemu ali samo na kratko. Iako je Fincherov dragulj ustvari vrlo vjerna ekranizacija debitantskog romana Chucka Palahniuka ono po čemu se oni razlikuju je sami završetak. Dok je kraj filma jedan od najpoznatijih u povijesti dok Narator i Marla uz zvuke Pixiesa i „ Where is my mind“ gledaju kako se svijet pred njima ruši u knjizi se Narator nakon što se upuca probudi u psihijatrijskoj bolnici vjerujući kako je u raju. Uostalom i sam Palahniuk je rekao da je završetak u filmu bolji negoli u njegovoj knjizi tako da što ja imam onda više za reći o tome ?
MOSTOVI OKRUGA MADISON
Redatelj: Clint Eastwood prema romanu Roberta Jamesa Wallera
Jedini redatelj koji se dvaput našao na popisu je stari lisac Clint Eastwood koji se izgleda specijalizirao za od mediokritetnih književnih predložaka stvoriti remek-djela. Kao što je slučaj i sa gore spomenutim Million Dollar Baby i ovdje je Eastwood od sumnjivog materijala, ovog puta surađujući sa scenaristom Richardom LaGravenesom snimio meni osobno najljepši ljubavni film ikada, jedno od onih ostvarenja koja mogu dirnuti i cinike poput mene. Doista, pronađite mi nekoga tko se ne raznježi dok Francesa razmišlja dali izaći iz svog auta dok je pokisli Rober Kincaid čeka na kiši i ja ću Vam ukazati na psihopata.
Čitajući bestseler Roberta Jamesa Wallera dobijete dojam kako bi se od toga mogao napraviti tek jedva probavljivi kanadski tv film koji se prikazuje nedjeljom u pet popodne na HRT-u dok je Eastwood u paru sa Meryl Streep od vrlo bazične premise, neinventivne fabule i plošnatih likova uradio nešto toliko kompleksno a opet nevjerojatno jednostavno, srcedrapajuću melodramu o dvoje ljudi na pravom mjestu ali nažalost u krivo vrijeme.
Tekst napisao: Luka Kesić
