REDATELJ & REDATELJICA: Chris Buck, Fawn Veerassunthorn
GLASOVI (original): Chris Pine, Ariana DeBose, Alan Tudyk – sinkronizacija: Franka Batelić, Dražen Batulić, Vanda Winter, Goran Grgić
TRAJANJE: 95 minuta
Godine 1923. Walt i Roy Disney osnovali su, pod snažnim utjecajem svojih dječačkih snova, omaleno poduzeće naziva Disney Brothers Cartoon Studio. Kako je kompanija od svojih skromnih početaka došla do laskave titule “najveće tvornice snova” i usput postala razlogom zavade dvojice braće, priča je za neku drugu priliku. Iako se pod okriljem najpoznatijeg miša na svijetu nalaze različiti proizvodi i kompanije, Disney je u srcima ljudi postao sinonim za animirane filmove. Golema kreativnost, raznolikost i odvažnost odgovorni su za brojna animiranih remek-djela tijekom desetljeća, a siguran sam da ne postoji čitatelj koji barem jednom u životu nije pustio suzu gledajući animiranu magiju koja proizlazi iz Disneyja.
Poznato je da svaka dobra priča, uz junaka, obavezno mora imati i negativca. U analizi stogodišnje bajke zvane Disney, primjećujemo da obje uloge pripadaju upravo njemu. Naime, čak i ako zanemarimo megalomansku želju kompanije da postane apsolutni monopol zabavne industrije, neosporno je da njihovi filmovi pate od zloglasnog sindroma kreativne blokade. Manjak originalnosti nije kratkotrajan već zabrinjavajuće dug, a da stvari budu gore, ne postoje naznake da će se čarolija u skorijoj budućnosti ponovno rasplamsati. U moru superjunaka, svemirskih ratova i bezdušnih prerada voljenih klasika, najgore su prošli upravo animirani filmovi, a izuzetak od te mračna formule nije ni ovogodišnja Želja.
Pozornica za Wish nije mogla biti bolja; osim što je film prikazan krajem godine u predblagdansko vrijeme, Želja je simbolični poklon publici uoči Disneyjevog 100. rođendana. S obzirom na raskošnu prigodu, rezultat je krajnje razočaravajuć, gotovo podmukao – kao da mi je netko na božićno jutro uvalio čarape zamotane u kutiju od novog mobitela. Nažalost, Wish je još jedan prosječan i ni po čemu pamtljiv naslov koji samo produbljuje krizu u koju je zapao Disney. Ironično, kroz cijeli film razbacane su brojne reference na starije naslove poput Bambija ili Snjeguljice, no umjesto da me razvesele, samo su me grubo prizemljile i prisjetile koliko se naš Mickey pogubio pod stare dane.
U Želji pratimo priču Ashe (Franka Batelić), mlade djevojke koja, poput svih ljudi oko nje, istinski voli svoj život u pitoresknom gradu Rosasu. Rosas je mistično kraljevstvo na Mediteranu koje je stvorio moćan čarobnjak Magnifico (Dražen Bratulić). Magnifico je poštovan i voljen kralj, a jedan od najvećih razloga za to leži u njegovoj magičnoj sposobnosti da ispunjava najveće želje svojih građana. Asha više od svega želi postati osobna pomoćnica kralja kako bi ga zamolila da ispuni životnu želju njezinom djedu. Kada Magnifico naprasno i hladno odbije ispuniti želju uoči stotog rođendana njena djeda, Asha naglo počinje shvaćati kako štovani kralj možda i nije onakav kakvim se prikazuje. Ubrzo nakon otkrića mlada će djevojka upasti u otvoren sukob s čarobnjakom, a nepremostivu razliku u snazi Asha će nadoknaditi uz pomoć svojih vjernih prijatelja, pričajućeg kozleta Valentina (Goran Grgić) i jedne neobične zvijezde.
Narativna struktura Želje pokušava ostati jednostavna i istovremeno veoma nalik starim klasicima, što na papiru zvuči kao idealna kombinacija, no nešto je ovdje grdno pošlo po krivu. Najveći problem Želje je potpuni izostanak progresije i razvitka likova, što postaje bolno očito kako radnja napreduje. Glavni negativac, čarobnjak Magnifico, imao je potencijala postati jedan od boljih Disneyjevih zlikovaca u posljednjih nekoliko godina. Premda se vrlo rano u filmu otkrivaju njegova taština i narcizam, Magnifico ne odaje dojam potpunog zlikovca, a sama radnja strukturirana je tako da nam sugerira kako čarobnjak voli svoje kraljevstvo i ljude u njemu, iako naravno najviše voli sebe. Početni sukob Ashe i Magnifica otvarao je brojna zanimljiva račvanja radnje koja bi u drugoj polovici rezultirala onim klasičnim sukobom dobra i zla; borba iskompleksiranog kralja koji ne može podnijeti da sreća njegovih podanika ne ovisi o njemu i mlade djevojke neopterećene egom koja želi širiti apsolutnu radost.
Foto: Disney
Štoviše, pri odbijanju Ashine zamolbe, Magnifico pokazuje i naznake nekih kompleksnijih tema koje Asha u svojoj mladosti ne može ni razumjeti, što je bila izvrsna prilika za ubacivanje složenijih poruka za nešto zrelije gledatelje– kako neiskvarenoj mladoj osobi objasniti koliko opasne i dalekosežne posljedice mogu nastati ispunjavanjem svačije želje, bez obzira o njenoj nakani. Sve ovo samo su moja naklapanja jer sav taj potencijal Želja je jednostavno otpuhala u drugoj polovici filma. Naime, Magnifico u nekom trenutku iznenadno postane iskonski zao i ostaje bez ikakvih simpatija. Naravno, motiv čistokrvnog zlikovca ukorijenjen je duboko u bajke, no takav antagonist mora se graditi od početka, upravo da se izbjegne banalnost kakvu vidimo u Želji – ovako ispada da se kralj nenadano probudio i odlučio gaziti cvijeće i urlati na psiće.
Manjak progresije vidljiv je i u glavnoj junakinji Ashi. Bez daška originalnosti, Asha je tipičan primjer pomalo izlizane moderne protagonistice Disneyjevih filmova, popularno nazvan adorkable. Šeprtljava, neurotična i beskrajno draga, naša junakinja kroz čitavu radnju se radnju ne mijenja i ne napreduje, što na neki način pobija čitavu poantu njene avanture. Važan element pouke priče je putovanje likova, a ono nije samo fizičko već i duhovno: potrebno je da gledatelj vidi nemoćnog i slomljenog Bambija kako bi kasnije mogao cijeniti njegovu transformaciju u hrabrog i plemenitog jelena.
Kako smo već spomenuli, slična stvar dogodila se i Magnificu. Zlo uvijek mora biti kažnjeno, no ovdje praktički izostaje ikakav osjećaj katarze za imalo zrelije gledatelje. Dobri Disneyjevi negativci imali su vlastite motive koji su itekako imali smisla i upravo su nam oni omogućavali da ih bolje razumijemo i samim time jače mrzimo. Primjerice, Scar nije mogao na pošten način naslijediti prijestolje od Mufase, a slično se može reći za Ursulu i Ariel u Maloj Sireni. Kako je Magnifico na početku filma u položajima apsolutnih vlasti, moći i štovanja, opravdano je postaviti si pitanje što je uopće njegova motivacija? Kada je već razbila mnoge kompleksnije narative, priča u Želji ovdje je također morala ostati jednostavna jer tema borbe za slobodu protiv opresivnog i častohlepnog pojedinca na vlasti nije baš tema koju će mališani najlakše shvatiti. Želja sadržava pozamašan broj moralnih poruka za najmlađe, ali najveća misao vodilja mogla bi im izbjeći pa na kraju svi ostaju dobrano zakinuti; mlađi za jednostavnost, stariji za kompleksnost.
U svoj toj zamršenoj kaši treba izdvojiti prekrasnu animaciju koja naizmjence miješa izvorni stil vodenih boja i modernu računalnu animaciju, ali takvo što i očekujemo od jednog Disney filma. Od Disneyjevog čuda očekujemo i vrhunsku te pamtljivu glazbu, ali ona je ovdje izostala. Uz izuzetak početne pjesme, koja besramno podsjeća na Encanto i obitelj Madrigal, ostatak dionica previše nalikuje generičnim pop pjesmicama s radija. Osim glazbe za brzi zaborav, prilično zaboravni su i ostali likovi. Uvjeravam vas da pola sata nakon izlaska iz dvorane neće znati njihova imena, a jedini izuzetak je kozlić Valentino, čija je jedina uloga da spominjanjem stražnjice i beljenjem nasmijava djecu.
S obzirom na prethodne rečenice, mogli biste pomisliti kako je Wish jedan od gorih animiranih filmova ikada napravljenih, a to bi svakako bila greška. Vidite, situacija je ovdje puno složenija, ponajviše zato što od ovakvog giganta moramo očekivati najbolje. Dopustite da se slikovito izrazim: najsporija formula na stazi i dalje je moćan stroj, najgora Shakespeareova drama još uvijek je klasik, a loš Disneyjev film i dalje je… Disney!
Ako nemate grandiozna očekivanja i želite pogledati jedan tipičan, ali topao animirani film u kojemu će uživati vaši najmiliji, Želja ima sve za vas. Da iza ovog filma ne stoji nevjerojatno nasljeđe vizionara poput Walta Disneyja i da ne obilježava čitavo stoljeće oblikovanja djetinjstva diljem svijeta, ocjena bi bila nešto veća. Ovako, Wish stoji kao podsjetnik za još jedan neuspješan projekt i neiskorišten potencijal, čime čeznutljiva želja za Željom odlazi u zaborav.
Tekst napisao: Dominik VADAS
Ocjena: 6
