REZULTATI: Francis Lawrence
GLAVNE ULOGE: Rachel Zegler, Tom Blyth, Viola Davis, Hunter Schafer, Peter Dinklage
TRAJANJE: 157 minuta
NAZIV ORIGINALA: The Hunger Games: The Ballad of Songbirds and Snakes
“Vaša je zadaća pretvoriti djecu u spektakl, ne u preživjele.” – Dean Casca Highbottom
Godine 2012. premijerno je prikazan prvi film serijala “Igre gladi”. Inspiriran književnim predloškom Suzanne Collins, prvi je film postao veliki hit i započeo komercijlno iznimno uspješan serijal. Priča o svijetu budućnosti u kojem se svake godine održavaju igre gladi – show u kojem se sudionici, većinom tinejdžeri ubijaju, postao je veliki kino hit i potvrdio Jennifer Lawrence kao glumicu koja može snažno i uvjerljivo nositi čitav serijal. Iako priča nije originalna (davno je Schwarzenegger rušio totalitarni režim u “Bjeguncu” – godine 2000. godine japanski je “Battle Royale” brutalnije i žešće prikazao svijet budućnosti u kojem se mladi ubijaju) te su filmovi serijala neujednačeni kada je o napetosti i zanimljivosti riječ (prvi i posebno drugi film su bitno intrigantniji i dinamičniji od trojke i četvroke), serijal “Igre gladi” zaradio je na svjetskim kino blagajnama gotovo tri milijarde dolara. Razlog više za adaptaciju prednastavka napisanog iz pera iste spisateljice u režiji Francisa Lawrencea koji je potpisao tri od četiri “Igre gladi” filmskog serijala…
Radnja filma vraća nas u prošlost – uoči desetih “Igara gladi” mladi Coriolanus Snow (stariju verziju Snowa interpretira Donald Sutherland) na početku je karijere. Stigao je dan koji bi Snowu i članovima njegove obitelji mogao osigurati bolji život. Snow je kandidat za dobivanje nagrade, ali stvari se dramatično mijenjaju u trenutku kada stiže odluka prema kojoj će svi nominirani postati mentori u desetom izdanju gladnih igara. Razlog iznenadnog obrata je slabija gledanost prethodnih godina – brutalna igra na život i smrt mora imati veliku gledanost jer…znamo svi – kruha i igara. Snow postaje mentor djevojci iz Okruga 12 – njeno ime je Lucy Gray Baird…
Dugih, predugih dva i pol sata filma (točnije 157 minuta) počinje 64 godine prije događaja koje smo gledali u filmu iz 2012. godine. Vrijeme u kojem nema Katniss Everdeen, ali mladi Snow započinje put prema najmoćnijem čovjeku Panema. Film je, zapravo, podijeljen na dva dijela – prvi je prikaz jubilarnih, desetih po redu Igra gladi” i događaja u areni dok se drugi fokusira na Snowa i Lucy Gray Baird te prelaskom mladog Coriolanusa na Tamnu stranu…
Prvi dio filma otkriva najveći, ne i jedini, problem odnosno slabost “Balade pjevica i zmija”. Nova verzija Katniss Everdeen (dakle, snažna ženska figura spremna na žrtvu koja postaje simbol otpora totalitarnom sustavu) trebala je postati Lucy Gray Baird. No, protagonistkinja koju interpretira sveprisutna Rachel Zegler (“Priča sa zapadne strane”, “Shazam! Bijes bogova – uskoro Zegler gledamo u novoj verziji “Snjeguljice”) bitno je nezanimljivija i daleko je od snage i zanimljivosti Katniss Everdeen – baš onoliko koliko je Jennifer Lawrence glumački superiornija Rachel Zegler.
Lucy Gray Baird je hipijevka iz Panema, slobodoumna djevojka koja voli pjevati (još pjesma-dvije u interpretaciji Rachel Zegler i nove bi igre gladi mogle imati i mjuzikl kao žanrovsku odrednicu) i to je, otprilike sve što glavni ženski lik filma nudi. Rachel Zegler je prilično bezlična i neuvjerljiva u glavnoj ženskoj ulozi – većinom je u sjeni mladog Snowa, ali i ostalih protagonista i protagonistkinja filma…
Foto: Lionsgate
Događaji, odnosno obračun u areni potpuno su nezanimljivi i, većinom, lišeni veće dramatike i(li) napetosti. Nakon arene i završetka jubilarnog izdanja smrtonosne igre preživljavanja radnja filma seli u Okrug 12…
Drugi dio filma nešto je zanimljiviji – ne pretjerano, ali ipak zanimljiviji. Upoznajemo način života Lucy Gray Baird, Snow je spletom okolnosti također završio u Okrugu 12 – tu je i njegov bogati, hm, prijatelj rastrgan moralnim dilemama. Redatelj pokušava produbiti odnos između Snowa i Lucy – njihovi su svjetonazori nepomirljivi (nekoliko trenutaka i detalja razgovora između njih podsjećaju na Anakina i Padme iz druge epizode “Zvjezdanih ratova”). Redatelj pokušava, očekivano i opravdano, zaigrati na kartu suprotnosti koje se privlače, ali je problem tanka i neuvjerljiva kemija između Snowa i Lucy odnosno Toma Blytha i Rachel Zegler. Najzanimljiviji i najintrigantniji dio filma stiže prekasno – odnosi se na posljednjih 15-20 minuta u kojima je Snow razotkriven – Coriolanus postaje onakav Snow kakvim ga pamtimo iz prethodnih filmova. Beskrupulozan, opak i nemilosrdan prema neprijateljima i vješt manipulator. Problem za gledatelja je dočekati finale filma jer dug je put i puno je praznina do posljednjih dvadesetak minuta “Balade pijevice i zmije”.
Iako glumačka ekipa ne nudi ništa senzacionalno Tom Blyth dobro se snašao u ulozi mladog Snowa. Tijekom filma lik Snowa se mijenja odnosno razvija i Blyth uvjerljivo prikazuje promjene koje Coriolanus živi. Peter Dinklage gotovo ponavlja ulogu iz “Igre prijestolja” dok je Viola Davis odnosno Volumnia Gaul ipak pretjerano zaigrana da bi bila uvjerljiva…
Iako je (filmska) priča o “Igrama gladi” završena još 2015. godine ogroman (prije svega komercijalni) uspjeh serijala donio je i prednastavak. Koliko će “Balada pijevica i zmija” zaraditi na svjetskim kino blagajnama saznat ćemo u idućim danima i tjednima no riječ je o prilično mlakom i nezanimljivom filmu koji potencijale otkriva tek u posljednjih dvadesetak (možda i manje) minuta. Premalo za dugih 157 minuta koliko je puno trajanje filma..
OCJENA: 5
