REDATELJI: Scott Beck, Bryan Woods
GLAVNE ULOGE: Adam Driver, Chloe Colman, Nika King, Ariana Greenblatt
TRAJANJE: 93 minute
Znanstveno-fantastični akcijski triler “65” posljednji je u nizu filmova u kojima gledamo okršaj čovjeka i dinosaura. Premda ove veličanstvene životinje već nekoliko desetljeća viđamo na filmskom platnu, teško se oteti dojmu kako je kvantiteta uvelike nadjačala kvalitetu. Skromnu listu dobrih ostvarenja s dinosaurima svakako predvode Spielbergov “Jurski Park” (1993.) i animirani film “Zemlja daleke prošlosti” (1988.), no riječ je o iznimkama. Unatoč tome što je većina naslova s dinosaurima nemaštovita i ispodprosječne kvalitete, publika im uvijek iznova poklanja povjerenje. Kulturološka popularnost dinosaura siguran je mamac za zaradu, što je nedavno potvrdila financijski jako uspješna, ali istovremeno ne pretjerano zanimljiva trilogija Jurskog Svijeta. Uzimajući u obzir veliku ljubav publike za ove reptile i moć suvremene tehnologije, pomalo je ironično da najbolju zabavu s ovim stvorenjima i dandanas pronalazimo u dokumentarnim filmovima. Nažalost, „65“ također je podcijenio gledatelje i sve karte bacio na dinosaure i to se, po tko zna koji put, ponovno pokazalo nedovoljnim.
U „65“ pratimo Millsa (Adam Driver), svemirskog pilota u nepoznatoj galaksiji. Kako bi zaradio dovoljno novaca i tako spasio svoju teško bolesnu kćer, Mills preuzima dugu i napornu rutu u dalek dio svemira. Za vrijeme putovanja njegov transportni brod se urušava na nepoznat planet (riječ je o planetu Zemlji prije 65 milijuna godina). Nakon kratkog istraživanja, Mills otkriva kako je uz njega preživjela i djevojčica Koa (Ariana Greenblatt). Kako bi opstali, dvojac će morati naučiti surađivati i savladati mnoge prepreke negostoljubivog planeta na kojem se nalaze, a pravi šok uslijedit će jednom kada se upoznaju s njegovim opasnim i zubatim stanovnicima.
Otvaranje filma krajnje je banalno i prvoloptaški. Bez imalo suptilnosti i(li) potrebe za dubljim scenarijem, gledatelju se motivi i pokretači radnje izlažu bez ikakve zadrške, do te mjere da sam očekivao kako će glumci razbiti četvrti zid i namignuti kameri. Primjerice, Mills će pričati sa svojom kćeri i niotkuda spomenuti kako je ona teško bolesna, a ona će to popratiti tužnjikavim pogledom i suhim kašljem. Očito je kako se scenaristi Scott Beck i Bryan Woods (Mjesto tišine) pretjerano potrudili oko narativnog dijela.
Foto: Screenshot
Na sreću, nakon slabog i bezličnog otvaranja film postaje nešto bolji, a glave zasluge za to svakako idu glumcima. Sve popularniji Adam Driver (Posljednji dvoboj, Ratovi zvijezda) i mlađahna Ariana Greenblatt izvukli su maksimum iz lijenog scenarija. Osim dinosaura, njihov odnos gradit će se kroz zajedničko prelaženje opasnog i nepristupačnog okoliša, ali i savladavanjem međusobne jezične barijere. Millsovo zaštitničko ponašanje prema Koi i njena pobjeda nad strahom zaslužni su za rijetke emotivne mrvice koje film uspijeva iscijediti.
Druga pohvala na račun filma pripala je antagonistima. Dinosauri su, većim dijelom, solidno napravljeni i djeluju uvjerljivo. Kroz film su korištene razne vrste, a zanimljivo je i kako „65“ uzima kreativnu slobodu i pomalo kombinira dizajn nekoliko različitih dinosaura kako bi proizveo nove životinje. I dalje sam mišljenja kako je najbolji prikaz dinosaura na filmu stigao u vidu animatronike u prvom Jurskom Parku, no daleko od toga da su ovdje izgledali loše. Sukobi s reptilima bili su prolazni, premda puno klišeja i pomalo predvidljivi. „65“ svim silama pokušava proizvesti draž akcijskih filmova 80-ih i 90-ih, no u tome nikada ne uspijeva, zbog čega djeluje isprano i bez jasnog kreativnog smjera.
Štoviše, tijekom gledanja može se primijetiti kako (pre)često dolazi do izrazitog tematskog nesklada u određenim scenama. Na primjer, nakon prikaza intenzivne akcije dolazi do nagle izmjene u kojoj u kratkim razmacima imamo nelogičan koktel smijeha, drame i jump scare sekvenci. Dio problema leži u činjenici da je „65“ sa snimanjem započeo krajem 2020. godine, u samom jeku pandemije. Premijera filma nekoliko je puta odgađana, a navodno je doživio i značajnih promjena u scenariju. Teško se oteti dojmu kako Beck i Woods nikako nisu mogli odlučiti kakvu priču zapravo žele ispričati. „65“ me podsjetio na nekoliko filmova istovremeno, s time da sličnosti nikada ne povlači u potpunosti već ostaje sramežljivo i bolno nedorečen. „65“ je film koji nikako ne opravdava nemalu cijenu kino ulaznice. Ako ste veliki ljubitelj žanra koji naprosto mora pogledati baš svaki film s dinosaurima, strpite se i pričekajte da „65“ stigne na streaming platforme. Unatoč brojnim zubima, kinodvorane ipak su se pokazale kao preveliki zalogaj.
Ocjena: 5
Tekst napisao: Dominik Vadas
Odgovori