RECENZIJA: DUHOVI OTOKA – Prijatelji stari, gdje ste?

REDATELJ: Martin McDonagh

GLAVNE ULOGE: Colin Farrell, Brendan Gleeson, Kerry Condon, Barry Keoghan

NAZIV ORIGINALA: The Banshees of Inisherin

TRAJANJE: 114 minuta 

 

Od nekih je stvari nemoguće pobjeći.” – Padraic Suilleabhain

 

Irac, rođen u Londonu Martin McDonagh jedan je od onih filmaša koji pažljivo odabiru i pripremaju zbog kojih će sjesti u redateljsku stolicu. Ne snima McDonagh često, ali svi se njegovi filmovi često spominju u razgovorima ljubitelja filma. Takav je slučaj s redateljevim prvijencem “In Bruges” iz 2008. godine kod nas nespretno i nepotrebno prevedenim kao “Kriminalci na godišnjem” (spomenuti treba kako je McDonagh i scenarist filmova za koje je potpisao režiju). Crnohumorna kriminalistička drama spojila je redatelja s dinamičnim glumačkim dvojcem Farrell/Gleeson, osvojila brojne nagrade i nominacije te predstavila filmskom svijetu originalnog filmaša koji ima…ideju. Četiri godine kasnije McDonagh snima (ponovo) kriminalističku dramu “Sedam psihopata”. Gleesona u filmu nema, ali je Farrell u filmu kao i Woody Harrelson, Christopher Walken, Harry Dean Stanton, Sam Rockwell te brutalno nasilje, izvrsno napisani dijalozi i crni humor. Iako je riječ o vrlo dobrom filmu teško se oteti dojmu kako je prošao ispod radara i nije dobio onoliko pažnje koliko zaslužuje. Pet godina kasnije, godine 2017. stiže film kompliciranog originalnog naslova kod nas poznat kao Tri plakata izvan grada koji je zacementirao redateljev status filmaša prve lige Hollywooda. Pet godina nakon “Tri plakata…” McDonagh ponovo je u akciji…probuđeni su duhovi otoka.

Svatko od nas čuo je, neki su i doživjeli, iznenadne prekide prijateljstava koja su izgledala kao da će vječno trajati. Trenutak, sitnica ili važniji događaj zauvijek prekida prijateljske niti i ostaju tek uspomene (ponekad za takve stvari i nema racionalnog objašnjenja niti pravog razloga – tek trenutak nerazumijevanja je dovoljan) . Upravo je takav događaj detonator, pokretač priče “Duhova otoka”. Prijatelji čije se prijateljstvo iznenada prekida stanovnici su otoka Inisherin u Irskoj. Colm Doherty, iznenada i, naizgled, bez ikakvog razloga prekida komunikaciju i druženje s Padraicom Suilleabhainom. Colm je glazbenik, stariji i pametniji od Padraica, mljekara koji se nikako ne može pomiriti s gubitkom najboljeg, ali i jedinog prijatelja. Prekid prijateljstva i Padraicovo insistiranje na objašnjenju, ali i pomirenju dovodi do neočekivanih posljedica…

“Duhovi otoka” izvrsno funkcionira na svim razinama, ali prije protagonista, sjajnih glumačkih izvedbi i događanja na malom otoku vrijedi spomenuti lokacije na kojima je film snimljen, scenografiju i impresivan vizualni doživljaj tijekom gledanja. Naselje  zapravo nekoliko kuća rasutih na otoku Inisherin dom su protagonista filma. Predivan izgled filma istodobno i vjerno svjedoči sredini u kojoj se ništa ne događa, mjestu koje netaknutom prirodnom ljepotom oduševljava gledatelja, ali je, istovremeno, životna sredina koja jednostavnošću i rutinom uništava većinu stanovnika Inisherina. Koliko je život na Inisherinu monoton, stravično jednoličan i melankoličan (usamljenost je, također, stalno prisutna) svjedoči i rat koji se događa u susjedstvu. Srećom, ratna stradanja nisu stigla na Inisherin niti dotakle njegove stanovnike, ali i taj detalj svjedoči o kakvom je mjestu riječ – čak su i gospodari rata zaboravili na otok. Mjestu za kakvo obično kažemo da je u njima vrijeme stalo. Možda tako i izgleda na površini, ali vrijeme nikada neće stati, ono prolazi i ne oprašta. Prolaznosti vremena odnosno života svjestan je postao Colm te iznenadnim prekidom prijateljstva pokrenuo lavinu događaja u mjestu gdje se rijetko nešto novo događa….

Foto: 20th Century Studios

Uvjerljivost kamere i snaga glumačkih izvedbi od gledatelja stvaraju promatrača događaja u Inisherinu. Niz osebujnih protagonista, osuđenih jedni na druge (jer izbora nemaju – tek je Padraicova sestra Siobhan svjesna kako je odlazak s otoka jedini način za bolji život) žive u prividnom skladu. Sve do prekida prijateljstva koje izaziva velike potrese u kako u životima Padraica i Colma tako i kod njihovih susjeda.

Redatelj i scenarist McDonagh vrlo vješto i uvjerljivo odnos kompleksan odnos (bivših) prijatelja te odnose protagonista zatvorenih unutar male zajednice podiže na višu razinu – “Duhovi otoka” progovaraju, na originalan, crnohumorni, emotivan, ali i tragičan način o vječnim ljudskim promišljanjima i nemirima. Što učiniti s vremenom koje nam je preostalo ? Kako pobjeći od životne rutine i slijediti svoje ciljeve (koliko god oni nevjerojatni bili)? Kako promijeniti životnu sredinu – izaći iz zone dosadnog komfora i krenuti nekim novim putem? Kako? Kako? Kako? Univerzalnog odgovora nema – svaki gledatelj mora odgovoriti. Samome sebi, prije svih – zatim dragim ljudima kojima je okružen, ali i onima manje dragima….

Tijekom čitavog trajanja filma gledatelj prati, sluša sjajno napisane dijaloge. Oni su opako realistični, crnohumorni, ponekad naivni, ali ponekad i žestoko otrovni, pogađaju u dušu i stvaraju emotivne rane. Bez obzira tko ih izgovara…

Izdvojiti nekog iz glumačke ekipe filma nemoguća je misija i zapravo je nepravedno – “Duhovi otoka” je satkan od izvrsnih glumačkih izvedbi. Interakcija između Farrella (glumčeva uloga karijere) i Brendana Gleesona životno je uvjerljiva i bolno snažna. Zatim novi Joker Barry Keoghan u ulozi Dominika, Kerry Condon kao Siobhan…ne, ne..nema smisla nabrajati. Svaka, pa i najmanja glumačka izvedba filma je važan dio priče o neobičnom mjestu na otoku negdje u Irskoj.

Koliko će filmskih nagrada “Duhovi otoka” osvojiti u narednim tjednima ništa neće promijeniti – film redatelja i scenarista Martina McDonagha pripada među najbolja ostvarenja posljednjih godina. Film o ljudima u maloj sredini koji pritisnuti jednoličnom svakodnevicom i vlastitim strahovima čine obične, ali i nevjerojatne, bizarne stvari nije početak niti kraj priče. On je tek dio povijesti, nekoliko istrgnutih stranica iz života stanovnika otoka Inisherina. Otoka koji ostaje nijemi svjedok ljudskih sudbina.

 

OCJENA: 10

 

 

2 Comments

  1. Maja Dukan Reply

    Film , nakon kojeg iz kina izlaziš barem 10 cm niži, film koji te naprosto zdrobi. Sve je to briljantno ; od prekrasne kamere, režije, glumaca, muzike, dijaloga!
    Nije mi jasan jedino lik Colma. Zašto je pribjegao takvom samokažnjavanju ako je sanjao da ostvari trag u svijetu? Zašto prste kojima je svirao violinu. Da li ga je otok toliko promijenio ili baš nije bio sav svoj? Napraviti takav film je stvarno umijeće. Zadnja scena je fenomenalna! Padati će Oscari ta film Scenarij, režiju, glumu…..
    I ja mu dajem 10

  2. Maja Dukan Reply

    Nažalost od Oscara ništa a neka mi neko objasni vrijednost nagrađenog filma. Onak, među nama, meni je to bilo čisto s….!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)