RECENZIJA: KRUNA (sezona peta): Prokletstvo i privilegija

AUTOR: Peter Morgan

GLAVNE ULOGE: Elisabeth Debicki, Jonathan Pryce, Dominic West, Imelda Staunton

TRAJANJE: 10 epizoda

NAZIV ORIGINALA: The Crown 

 

Od 9. studenog 2022. godine na Netflixu je dostupna peta sezona povijesne drame o kraljevskoj obitelji, Kruna. Od same najave sezone, pa sve do njezinoga streaminga, mnogo se toga promijenilo. Peta je sezona, naime, prva koja se emitirala nakon smrti kraljice Elizabete II. (8. rujna 2022.), ali i smrti princa Phillipa (9. travnja 2021.). 

Iako je tvorac serije Peter Morgan, nakon kraljičine smrti, izjavio da će peta sezona ujedno biti i posljednja, iz poštovanja prema preminuloj kraljici, na internetu se može pronaći podatak kako bi šesta sezona, ujedno i posljednja, na Netflix trebala stići tijekom 2023.  

Kao što je i slučaj sa svakom neparnom sezonom, i ova donosi novu postavu, a opisuje događaje od 1991. do 1997. Morgan se nažalost uvjerio u činjenicu da je povijest neprijatelj pripovijedanju, pa stoga ova sezona, nakon četiri izvanredne sezone, djeluje kao da se o kraljevskoj obitelji ispričalo sve što se moglo, a da će jedini motiv posljednje, šeste sezone biti prikaz smrti kraljice Diane. Unatoč činjenici da se radi o događajima koji su gotovo uništili kraljevsku obitelj – razvodi, požari, inflacija – koji bi mogli služiti kao zvijezda vodilja dramatičnom narativu, premisa je poprilično promašena, dijalozi na trenutke plitki, a osobnosti likova karikirani do toga da djeluju kao parodija, a ne kao jedna od najnagrađivanijih povijesnih drama. U karikiranju prednjače centralni likovi ove sezone – princ (sada kralj) Charles i princeza Diana koje tumače Dominic West i Elizabeth Debicki. Stariji i iskusniji glumci nisu, nažalost, uspjeli u onome što su uspjeli njihovi mlađi prethodnici, Josh O`Connor i Emma Corrin u istim ulogama, a to se ljudi zaista sažale nad njihovom pričom uz snažne emocije koje vrište da svaka priča ima dvije strane. Josh O`Connor je toliko maestralno odigrao ulogu princa Charlesa u trećoj i četvrtoj sezoni, da se nekoliko puta činilo da je Charles jedini pozitivac u cijeloj priči. Inače karizmatičnom i šarmantnom Westu to nije uspjelo. U većini je scena djelovao izgubljeno, misleći valjda kako je ruka u džepu sakoa dovoljna kako bi odigrao uvjerljivog Charlesa i uvjerio pučanstvo da razvod stoljeća nije njegova krivica. Elizabeth Debicki kao princeza Diana stoji uz bok Westu kada je riječ o karikiranju svakog pokreta koji je imala princeza Diana. Iako je za portretiranje Diane u nekim dijelovima, osobito u intervjuu s M. Bashirom, zapravo odradila pristojan posao, ostatak se njezinih scena sveo na Dianin tik s vratom. Svjedocima Dianinog vremena ta je gesta jako dobro poznata, ali  koristiti ju u gotovo svakoj sceni djelovalo je pretenciozno jer osobu ne čine samo njene geste, već cijela osobnost i ponašanje, barem je Diana imala šarolike obrasce ponašanja. Lik Diane opet je sveden na mentalno bolesnu osobu koja je svojim problemima najviše opterećivala svoju maloljetnu djecu. 

 

„Kad razmišljaš o potencijalnim premijerskim problemima, na pamet ti pada dugo radno vrijeme, gospodarstvo u slobodnom padu, ulazak u rat… ovo ti ne pada na pamet. Kuća Windsor trebala bi povezivati naciju. Postaviti primjer idealnog obiteljskog života. Umjesto toga, stariji članovi obitelji doimaju se opasno odmaknuti od stvarnosti. Mlađi članovi obitelji neodgovorni su, razmaženi i izgubljeni. Najgore je što se čini da sve samo što nije eksplodiralo.“

 

Foto: Netflix

Ostatak ekipe je odradio odličan posao. Gledajući petu sezonu u cjelini, svih deset epizoda, najzanimljivije su bile upravo one koje su iz središta narativa maknule princezu Dianu i princa Charlesa ili one u kojima su sudjelovali oni kao pojedinci. Ulogu kraljice preuzela je Imelda Staunton, a pokojnoj kraljici nalikuje glasom i stasom. Kraljicu kojoj se urušavaju sve vrijednosti za koje živi, Staunton je prenijela britanskim stoicizmom i dostojanstvom. Njezin govor u kojoj je izrekla poznatu rečenicu kako se 1992. godine neće rado prisjećati i da je ta godina njezina annus horrilibis, na trenutak je obrisao jaz između stvarnih događaja i igranih scena. Po prvi puta mogao se naslutiti unutarnji raspad inače dostojanstvene kraljice. Princa Phillipa tumači Jonathan Pryce koji nastavlja šarmerski niz svojih prethodnika, Matta Smitha i Tobiasa Menziesa. 

Najživopisniji likovi su, nažalost, dobili i najmanje prostora. Prvu pojavu u seriji dobila je obitelj Fayed koji će spletom okolnosti biti sudbinski isprepleteni kraljevskom obitelji. Salim Daw kao Mohamed Al- Fayed i Khalid Abdalla kao Dodi Fayed centralni su likovi treće epizode sezone. U njoj se, osim njihovog penjanja po ljestvici britanskog visokog društva, pojavljuje i Alex Jennings koji je tumačio mladog Edwarda VIII. Jennigs je još jednom pokazao s kakvom je lakoćom savladao cijelu kompleksnost osobe koju glumi. Daw i Abdalla svojom su pojavom vjerojatno najavili veću prisutnost u idućoj sezoni, koja će prikazati Dodijevu pogibiju u tragičnoj prometnoj nesreći s princezom Dianom. Gledatelji su još jednom dobili kratak bljesak najzanimljivije i tragične priče kraljevske obitelji: princeze Margaret i Petera Townsenda. Lesley Manville i Timothy Dalton, sa zrelošću su nastavili upravo tamo gdje su njihovi prethodnici, Vanessa Kirby i Ben Miles, stali. U tim se scenama ništa nije promijenilo, osim njih samih. Emotivne scene u kojima plamen stare ljubavi još uvijek gori, jedan su od svjetlijih motiva ove sezone. 

Johnny Lee Miller briljira u ulozi premijera Johna Majora. Major, kojega je povijest upamtila kao jednog od prosječnih premijera, bio je medijator medijski popraćenog razvoda princa i princeze od Walesa. Miller analitično ukrade svaku scenu u kojoj se nalazi, kao da je ušao u dubinu prosječnosti lika kojeg tumači. Tragičnost figura kojima tako povijest sudi, zapravo je u tome što nakon njih uglavnom dolaze karizmatici koje javnost percipira kao popularne. Osobna Majorova tragedija jest u tome što se našao između premijerke Margaret Thatcher i premijera Tonyja Blaira. Sezona završava pobjedom Tonyja Blaira nad Johnom Majorom, kraljičinom tugom za Majorovim odlaskom i Charlesovim oduševljenjem Blairom. Simbolički prikaz stare i nove monarhije, sudar prošlosti i sadašnjosti s neizvjesnom budućnosti. 

Je li Kruna još jedna od onih serija koja je pokazala da što je povijest bliža, teže ju je prikazati? Da je teško ispričati priču koja ima živih svjedoka? Za gotovo sve povijesno relevantne događaje ove sezone postoje snimke stvarnih događaja. Možda je upravo u tome zamka. Naime, širi sloj ljudi upoznat je s događajima, pa sve odmah podliježe i većoj kritici. Osim toga, u vrijeme početka prikazivanja, Britanija se još uvijek oporavljala od smrti svoje voljene kraljice i pred tom je zemljom bila velika promjena kakva se još nije dogodila za života velikog djela njezinog stanovništva, stoga je možda najbolje dati vremenu da odradi svoje i ipak pričekati posljednju sezonu. 

 

Tekst napisala: Dora Ivković

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)