REDATELJ: Romuald Boulanger
GLAVNE ULOGE: Mel Gibson, Alia Seror O’Neill, Wiliam Moseley, Paul Spera
TRAJANJE: 104 minute
NAZIV ORIGINALA: On The Line
“Ja sam uvijek spreman.” – Elvis Cooney
U očekivanju najavljenog petog “Smrtonosnog oružja” i serije “The Continental” (spin-off filmskog “John Wick” serijala), posljednjih nekoliko godina Mel Gibson skuplja čekove i zarađuje honorare bez pretjeranog biranja projekata. U posljednje dvije godine Gibson je nanizao više projekata koji su daleko, daleko od njegovih najboljih dana. “Dangerous”, “Panama”, “Agent Game”, “Hot Seat” naslovi su u kojima je Gibson nastupio u posljednje vrijeme – filmovi koji podsjećaju na projekte kakve je Bruce Willis snimao prije nego se, zbog bolesti, povukao iz svijeta glume. Na programu domaćih kino dvorana stigao je film koji, nažalost, nastavlja niz nabrojanih filmova…
Glavni protagonist “Vruće linije” je Elvis Cooney, iskusni radijski voditelj. Desetljećima Cooney vodi popularnu, noćnu radijsku emisiju u kojima uživo dijeli savjete slušateljima, komentira aktualne događaje… unatoč pritiscima nadređenih Cooney ne koristi društvene mreže. Prema kolegama Cooney baš i nije uvijek ljubazan, ali odavno je stekao status radijske legende i Cooneyju se prašta. I noćas u ponoć Cooney počinje svoj talk-show. Izgleda kao još jedan dan u uredu sve do poziva slušatelja koji se predstavlja kao Gary…
Nema sumnje kako “Vruća linija” prilično dobro funkcionira otprilike…. pola sata. Upoznajemo popularnog, ali ostarjelog (u smislu godina, ali i prilagodbe novim trendovima i novim izazovima kada je o slušanosti riječ) radijskog voditelja. Cooney odbija društvene mreže, ali slušanost emisije je u padu i neophodno je uključiti TikTok, Facebook i ostala pomagala u radijsku priču. Garyjev poziv filmu donosi napetost i neizvjesnost – posebno je zanimljivo pratiti kako je radijski voditelj, medijska ličnost, razotkriva javno pred slušateljima. Prljavo rublje izlazi na površinu, ali ne samo unutar studija već javno – na radijskoj frekvenciji. Uživo.
I baš u trenutku kada je napetost na vrhuncu, radnja izlazi iz studija i “Vruća linija” gubi smisao, ritam i intenzitet uz nekoliko potpuno nejasnih (ili nebitnih) detalja (npr. ukradeni laptopi). Ono što je trebalo biti igra između dominantnog negativca i Cooneyja (u mrežu igre je uhvaćena i ekipa noćne emisije) postaje zamorno putovanje zgradom u kojem Cooney pokušava pronaći rješenje kako igrati po Garyjevim pravilima te zaštiti prijatelje i obitelj.
Elvis bi, prema Garyjevoj zamisli, trebao proći određenu katarzu zbog grijeha iz prošlosti te platiti visoku cijenu za postupke prema suradnicima. Međutim, kako film odmiče gledatelja je sva manje briga za sudbinu likova – razlog je jednostavan. U filmu napetost polako, ali sigurno nestaje…
I tako, u društvu Cooneyja i mlađahnog Dylana stižemo do finala filma koji sadrži obrate nakon kojih se gledatelj osjeća prevareno i prazno. Priča koja je imala solidan potencijal (riječi izgovorene u javnom prostoru mogu imati opake posljedice, odnos nadređenih prema zaposlenicima, umiranje radija koji sve teže podnosi konkurenciju interneta odnosno društvenih mreža….) dobiva čak dva obrata (u samo nekoliko minuta) od kojih se ne zna koji je nezanimljiviji i neuzbudljiviji. Radnja filma koju je gledatelj do posljednjih desetak minuta pratio nevažna je i nebitna – važni su obrati kojima gledatelj poručuje kako “Vruću liniju” ne treba shvatiti ozbiljno. U redu, nije problem…neću…
O glumačkoj ekipi nema se nešto mudro napisati – bez Gibsona, “Vruću liniju” nitko ne bi primijetio. Da, Gibson je solidan u interpretaciji radijskog voditelja, ali nedovoljno za spašavanje filma….
“Vruća linija” počinje obećavajuće – uvodnih, otprilike, tridesetak minuta filma izgleda kao uvod u intrigantan i napet triler. Međutim, kako minute filma odmiču, “Vruća linija” se sve više hladi i film završava u revijalnom tonu koji će, uvjeren sam, znatno više ljubitelja filma razočarati nego oduševiti (ili barem zadovoljiti).
OCJENA: 4
Odgovori