REDATELJ: Richard Donner
GLAVNE ULOGE: Mel Gibson, Danny Glover, Gary Busey, Tom Atkins, Mitchell Ryan, Darlene Love
TRAJANJE: 109 minuta
NAZIV ORIGINALA: Lethal Weapon
GODINA PROIZVODNJE: 1987
“Looks like we both been fucked” – Roger Murtaugh
Ponekad (često?) se u filmofilskim razgovorima spominju prošla vremena i čuju se žalopojke poput onih kako su se nekada snimali bolji filmovi ili kako danas više nema odličnih filmova. Redovito se u takvim raspravama kao argument navode najbolji filmovi u povijesti sedme umjetnosti – da, vremena su drugačija, ponuda je drugačija, ali nije baš sasvim točno kako se u ponudi posljednjih godina (ili desetljeća) ne može naći odličnih filmova…Nostalgija je posebno izražena kada je o akcijskom žanru riječ. Vremenima kada su akcijski junaci bili samo ljudi bez dodatka super i posebnih moći..
Ovaj je uvod, prije svega, napisan kako čitatelji ovog teksta ne pomisle kako priču o “Smrtonosnom oružju” piše netko tko je nepovratno i neizlječivo zamrznut u filmskim vremenima koja su iza nas. Akcija na filmskom platnu, većinom, se može pronaći u superjunačkim filmovima. John Wick ili Ethan Hunt rijetki su (ne i jedini) akcijski junaci koji podsjećaju na neka prošla, akcijska vremena.
Pisac ovih redaka nedavno je posegnuo za akcijskim biserom iz osamdesetih godina prošlog stoljeća. Ponovno gledanja “Smrtonosnog oružja” bilo je planirano duže vrijeme, ali do njega je došlo nakon gledanja nove akcijske ludorije Michaela Baya pod naslovom Hitna pomoć – film koji je, već sada se može napisati, istaknuo kandidaturu za najgoru kino premijeru godine. Nakon “Hitne pomoći” potrebna je bila detoksikacija i terapija s akcijom kakva je nekada bila – jednim od najboljih akcijskih filmova osamdesetih godina prošlog stoljeća. Nakon desetak godina bilo je vrijeme za novo druženje s Riggsom i Murtaghom…
Zasluge za uspjeh “Smrtonosnog oružja” (prije svega prvog filma – snimljeno je tri nastavka) idu izvrsnoj ekipi koja se okupila na snimanju filma. O glumačkim adutima nešto kasnije – prije svih vrijedi spomenuti moćnu ekipu iza kamere. Kao producent filma potpisan je Joel Silver kojem je 1987. godina bila iznimno uspješna (iste je godine izašao i “Predator” na kojem je Silver odradio isti posao). Uz spomenute filmove iz 1987, Silver je producent, između ostalih slijedećih filmova: “Matrix”, “Umri muški”, “Komandos”, “Prljavi igraju prljavo”, “Richochet”…i mnogih, mnogih drugih. Za redatelja je odabran pokojni Richard Donner (“Superman”, “Pretkazanje”, “Goonies”…), scenarij je napisao tada debitant Shane Black (“Posljednji akcijski junak”, “Prljavi igraju prljavo”, “Dobri momci”…) – treba spomenuti i montažu Stuarta Bairda koji je kasnije poznate akcijske atrakcije “Konačna odluka” i “Čuvari zakona”. Da, ekipa “Smrtonosnog oružja”, obećavala je vrhunske filmske trenutke. Tako nešto se i dogodilo…
Smrtonosno oružje iz naslova filma je detektiv u kasnim tridesetima Martin Riggs. Riggs razmišlja o samoubojstvu, utapa se u alkoholu – na poslu je nepredvidljiv i donosi odluke koje nisu prema policijskim pravilima. Jedini Riggsov prijatelj je pas Sam, detektiv živi u kamp kućici i nema partnera. Razlog za takav način života je tragedija, prometna nesreća u kojoj je stradala Riggsova žena. Riggs je postao vuk samotnjak i nema partnera na poslu. Sve do trenutka kada preuzima slučaj samoubojstva mlađahne Amande Hunsacker…
“Hey, look, friend, let’s just cut the shit. Now, we both know why I was transferred. Everybody thinks I’m suicidal, in which case, I’m fucked and nobody wants to work with me; or they think I’m faking to draw a psycho pension, in which case, I’m fucked and nobody wants to work with me. Basically, I’m fucked.” – Martin Riggs
Riggsov partner postaje Roger Murtaugh koji je sve ono što Riggs nije – obiteljski čovjek koji je proslavio pedeseti rođendan (upravo je Riggs njegov rođendanski poklon). Murtaugh je, prema vlastitom priznanju, prestar za ova sranja (misli na policijski posao) i divlji Riggs nije partner kojeg je želio. Međutim, slučaj smrti mlade Amande spojio je nespojivo i jedan od najpoznatijih buddy filmskih parova kreće u potragu za istinom…
S obzirom na to da je “Smrtonosno oružje” akcijski film najprije nekoliko rečenica o…akciji. Akcijske scene su izvrsno orkestrirane i snimljene i danas, trideset i pet godina od premijere, izgledaju atraktivno i uvjerljivo. Svaka akcija koja se u filmu dogodi, svaka pucnjava ili bilo kakav drugi obračun (nekako se najviše pamti Riggsova kupnja droge te finale filma – obračun na ulicama Los Angelesa i Riggsov obračun s glavnim negativcem) dio su priče, radnje filma. Akcijske minute nisu na silu ugurane u priču ili su (pre)duge s ciljem da produže film. Ne, “Smrtonosno oružje” nije takav film…
Često se filmovima akcijskog žanra prigovara siromašna i nezanimljiva radnja. Prigovori su na mjestu kada je u pitanju film poput nesretne “Hitne pomoći” no “Smrtonosno oružje” ima iznimno intrigantnu i provokativnu priču s dozom subverzivnosti. Rat u Vijetnamu snažno je utjecao na scenarij filma – Riggs i Murtaugh veterani su rata, ali puno je provokativniji onaj dio priče koji se odnosi na negativce filma. Oni su veterani istog rata (dakle, kolege Riggsa i Murthaugha), pripadnici postrojbe “Shadow Company” zaduženi za specijalne operacije koji nakon završetka rata postaju krijumčari heroina. Novac zarađen od prodaje droge treba i oprati – da, i taj dio operacije spominje se u filmu. “Smrtonosno oružje”, osim akcije i humora, ima vrlo zanimljivu radnju…
Redatelj filma, pokojni Richard Donner bio je veliki obožavatelj glumačkog izričaja Mela Gibsona. Inzistirao je na njegovom odabiru za ulogu Riggsa i pogodio – Gibson je vrlo uvjerljiv u ulozi psihotičnog detektiva, policajca na rubu, čovjeka slomljenog tragedijom (u nastavku se dodatno objašnjava smrt gospođe Riggs). Jednako je dobro pogođen izbor Dannyja Glovera za ulogu Murtaugha – Glover izgovara jednu od najpoznatijih i najpopularnijih rečenica u povijesti filma (“I’m too old for this shit”) i sjajno funkcionira u interakciji s Gibsonom. Njihov odnos razvija se i napreduje tijekom čitavog filma – od početnog nepovjerenja do razumijevanja i prijateljstva…
Iako je od premijere “Smrtonosnog oružja” prošlo više od tri desetljeća, film je izvrsno ostario. Akcijske scene i dalje izgledaju izvrsno i uvjerljivo, Gibson i Glover zabavni su i raspoloženi u glavnim ulogama – film je smrtonosan, ali i zabavan te ispunjen filmskom energijom i dinamikom tako potrebnima za stvaranje pravog akcijskog filma. Riječ je o jednom od najboljih akcijskih filmova (ne samo osamdesetih kako je u početku teksta spomenuto) kojima se vrijedi (često) vratiti. I da, riječ je o jednom od kandidata za listu najboljih božićnih filmova. Dinamični duo Riggs/Murtaugh zaslužuju mjesto na spomenutoj listi u dobro nam poznatom društvu. Društvu detektiva Johna McClanea…
Odgovori