REDATELJ: David Yates
GLAVNE ULOGE: Eddie Redmayne, Jude Law, Mads Mikkelsen, Ezra Miller, Dan Fogler, Alison Sudol, Callum Turner, Katherine Waterston, Richard Coyle, Victoria Yeates, Jessica Williams
TRAJANJE: 142 minute
NAZIV ORIGINALA: Fantastic Beasts: The Secrets of Dumbledore
Čudesne zvijeri: Dumbledorove tajne treći je film iz franšize Čudesnih zvijeri, prednastavak filma iz svemira Harryja Pottera. Scenarij filma napisala je J.K. Rowling dok je redatelj iskusni David Yates koji je s Rowling surađivao na posljednja tri nastavka Harryja Pottera. Budući da prošli dio franšize, Čudesne zvijeri: Grindewaldovi zločini, nije najbolje prošao kod publike, Yates i Rowling za ovaj su film doveli pojačanje – suradnik na scenariju je Steve Kloves – još jedan veteran Harry Potter svemira. Kloves je napisao scenarij za svih osam filmova o Harryju Potteru. Pametan je ovo potez, budući da su grijesi prošlog nastavka više-manje ispravljeni, a franšizi je napokon dodan dio potterovske čarolije koje je kronično nedostajalo njegovom prethodniku.
Glavni grijeh prethodnika nije gomila nepotrebnih efekata, nedostatak čarolije ili nešto treće, već odmak od ideje koja je desetljećima tkana u svaku poru Harryja Pottera – ne čine nas naše sposobnosti onime što jesmo, to čine naši izbori. Kloves Dumledorove tajne vraća toj ideji i ona je opet, poput bljeska iz prošlosti, opipljiva u gotovo svakoj sceni, a vraćanje na originalni narativ pun je pogodak, pa se tako priča o Albusu Dumbledoreu (J. Law) i Gellertu Grindewaldu (M. Mikkelsen) retrospektivom vraća na premisu da su njihovi izbori odredili njihove sudbine.
Ovo je ekipa koja će se suprotstaviti najopasnijem čarobnjaku na svijetu: magizoolog, njegova neophodna asistentica, potomak stare čarobnjačke obitelji, učiteljica i bezjak.
Jude Law još je jednom školski utjelovio lik najvećeg čarobnjaka svih vremena. Magično, sa svjetlucavim sjajem u očima. Eddie Redmayne ponovno se vratio ulozi Newta Scamandera, njegovog štićenika. Redmayne se drži Newtovog okvira i to radi vrhunski – portretirati tako slojevitog lika, vrlo vjerojatno lika koji ima poremećaj iz spektra autizma, treba biti potvrda njegovih sjajnih glumačkih sposobnosti. Newt i njegove čudesne zvijeri i ovoga puta otvaraju film, pa tako uz poznatu Williamsovu skladbu i WB logo, stvaraju dobar, poznat osjećaj. Redmaynu i Lawu uz bok stoji Jacob Kowalski (D. Fogler), bezjak, nečar, koji je i dalje, u istom ritmu, jedan od najšarmantnijih likova u cijeloj Harry Potter franšizi. U ovom je filmu na humorističan način odgovoreno na vječno pitanje: Dodjeljuje li Dumbledore bodove bilo kojem drugom domu osim Gryfindorima?
Lik Credencea (Ezra Miller) dobio je puno manju minutažu. Njegov rast od uplašenog obscurusa do vjernog Grindewaldovog pratitelja naglo je zaustavljena. Hoće li problematično ponašanje Ezre Millera za posljedicu imati brisanje lika iz franšize, pitanje je koje je ostalo visjeti u zraku. Ezra Miller donosi mlaku interpretaciju Credencea u već ionako ograničenoj minutaži na ekranu. Saznaje se, doduše, njegov identitet, ali bi ta priča trebala imati dostojan kraj u nastavcima.
Svijet kakvog poznajemo – nestaje.
Mads Mikkelsen u ulozi Grindewalda je sjajan – ali… Iz perspektive osobe koja lik Grindewalda vizualizirala prije desetak godina, čitajući Harry Potter i Darovi smrti, Johnny Depp puno je bolje uhvatio Grindewaldovu srž. Mikkelsen je lika portretirao mračnije nego što je Ralph Fiennes portretirao Voldemorta – ključan je to detalj u kojemu se lik Grindewalda stavlja kao karakterna suprotnost Dumledoreu, što je netočno, jer su Dumbledore i Grindewald karakterno slični – ekscentrični genijalci koji za opće dobro opravdavaju svoje izbore. Tek se kasnije njihovi izbori razilaze, što rezultira velikim čarobnjačkim dvobojem u osvit Drugog svjetskog rata. Depp je majstor facijalnih ekspresija, a završna scena drugoga dijela franšize, u trenutku kada Grindewald (J. Depp) svojim sljedbenicima pokazuje njemačke tenkove koji gaze sve pred sobom (time predviđajući Drugi svjetski rat), potom svima okrene leđa, u krupnom je planu njegovo lice na kojemu se u kutu usnama nadzire osmijeh – sažetak je lika Grindewalda kojega sam si prije toliko godina vizualizirala. Mikkelsenu takvih emocija poprilično manjka.
Završetak filma po mnogima je klišej, ali je uvod te scene počeo još 2001. godine, kada se Richard Harris prvi pojavio kao Dumbledore u filmu Harry Potter i kamen mudraca, a završila Dumledoreovom smrću (M. Gambon) u filmu Harry Potter i Princ miješane krvi 2009. godine – svi su njegovi postupci kasnije uporište imali u posljednjim minutama filma Čudesne zvijeri: Dumbledorove tajne. Dumbledore se nije smatrao dostojnim.
Film Čudesne zvijeri: Dumbledorove tajne obiluje alegorijama holokausta, ali i metaforama suvremene politike. Ostaje samo nada da će se snimiti još predviđena dva dijela u kojoj slijedi najveći čarobnjački dvoboj na svijetu i urušavanje čarobnjačkog i bezjačkog svijeta jer, svi se moramo suočiti s izborom između onoga što je lako i onoga što je ispravno.
OCJENA: 7
Tekst napisala: Dora Ivković
Odgovori