RECENZIJA: PAS – o psima i ljudima, ratnim veteranima

REDATELJI: Reid Carolin, Channing Tatum

GLAVNE ULOGE: Channing Tatum, Ryder McLaughlin, Devin White, Luke Forbes

TRAJANJE: 101 minuta

NAZIV ORIGINALA: Dog

 

“Me and you are going to go on a little road trip. Fifteen hundred miles. Just to act like your daddy’s looking down on us from above” – Jackson Briggs

 

Nije česta pojava da se u kratko vrijeme (tjedan dana) u domaćim kino dvoranama pojave dva filma u kojima glavnu ulogu ima isti glumac. Nije često, ali ipak se dogodi – prije otprilike mjesec dana premijerno je prikazan “Pas” dok je tjedan dana kasnije u kino dvorane stigao “Izgubljeni otok”. Poveznica između spomenutih filmova (osim činjenice da su filmovi ostvarili pristojan rezultata na domaćim i svjetskim kino blagajnama) je glumac Channing Tatum. Uloga u spomenutim filmovima novi je zalet u, iz različitih razlika, usporenoj karijeri mladog glumca (osim glavne uloge u “Psu”, Tatum je potpisan i kao redatelj). O “Izgubljenom otoku” čitajte za nekoliko dana – prije toga nekoliko rečenica o filmu jednostavnog, a opet razumljivog i efektnog naslova – “Pas”.

Jackson Briggs ratni je veteran, narušenog zdravlja koji ponovo želi u akciju. Ne, Briggs nije lud za ratovanjem, ali odlazak na još jednu vojnu misiju uvjetuje financijska situacija kao i činjenica kako je vojni poziv jedini posao kojeg Jackson zna raditi. Kako bi dobio dozvolu za odlazak u Pakistan, Briggsu je potreban potpis zapovjednika. Iako je njegovo zdravstveno stanje daleko od idealnog, Briggs može dobiti potpis ako izvrši specijalnu misiju. Njegov kolega, vojnik Rodriguez je preminuo i Briggs mora na sahranu dovesti njegovu ratnu suputnicu s kojom je sedam godina Rodriguez dijelio vojnički život. Njeno ime je Lulu – ona je prelijepa, ali traumatizirana i divlja belgijska ovčarica….

Iako traileri i najave filma sugeriraju kako je “Pas” (još jedna) komedija u kojoj su glavni protagonisti čovjek i njegov najbolji prijatelj (ovdje je riječ o najboljoj čovjekovoj prijateljici), film redateljskog dvojca Tatum/Carolin, žanrovski je znatno bliži drami – zapravo je “Pas” kombinacija drame i filma ceste. U redu, “Pas” ima trenutaka u kojima želi nasmijati gledatelja, ali priča filma, sudbine glavnih protagonista filma daleko je od smiješnog i duhovitog…

Doživljaj filmova u kojima se tematizira neraskidiva povezanost čovjeka i psa djelomično određuje i gledateljev odnos prema psima. Ljubitelji i vlasnici pasa doživjet će takve filmove s više empatije, razumijevanja – vjerojatno i emocije. Priča o Lulu i Briggsu jedna je od onih filmskih priča koja će, bez obzira na iskustva s psima, gledateljima ponuditi intrigantnu i emotivnu priču…

Foto: MGM

Lulu kao glavna pseća uloga filma nije svedena tek na simpatičnog psa koji bi trebao uveseljavati publiku. Ona je ravnopravan protagonist filma – pas koji dijeli sudbinu svojeg novog partnera. Lulu je, poput Briggsa, nakon višegodišnje vojne službe, traumatizirana ratnim događajima koje je proživjela. Njen pratitelj iz ratnih dana je preminuo i Lulu ostaje sama. Prestara i traumatizirana za nove vojne misije ostaje tek odlazak na sahranu vojnika koji je bio njen partner i nakon povratka u bazu Lulu bi trebala biti…uspavana…

Briggs je slične sudbine. U redu, Briggsa nitko neće uspavati, ali njegova je psihofizičko stanje razoreno (potpunu psihičku dimenziju njegova stradanja u potpunosti saznajemo u posljednjim minutama filma), ali unatoč tome Briggs treba novu vojnu misiju. Kako zbog novca tako i zbog činjenice kako jedino tamo, u vojsci njegovo postojanje ima smisao. Briggs je imao i obitelj, ali i ona je nestala, dio je prošlosti. Lulu i Briggs su usamljeni, nemaju nikoga i njihovo je zbližavanje (unatoč problemima i preprekama) uvjerljivo prikazano i životno. Ratni veterani koji više nikome nisu potrebni i koji otkrivaju da postoji život izvan vojnih misija – to su Briggs i Lulu, ravnopravni partneri filma…

Tijekom puta na sahranu slučajni partneri naći će se u različitim prilikama i neprilikama. Neke od njih su zabavne, neke od njih nepotrebne dok su neke od njih izuzetno snažne i pogađaju u bit stvari. Lulu će u predvorju hotela napasti Arapa zbog njegove odjeće. Lulu je, naime, trenirana za napad na takve ljude – poput bijelog psa iz istoimenog filma Samuela Fullera iz 1982. godine Lulu je trenirana za napad na druge i drugačije. Takva sudbina nije njen izbor…

Interakcija između Tatuma i glumica koje interpretiraju Lulu (njihova su imena Britta, Lana i Zuzu) funkcionira na pravi način i zapravo je snaga čitavog filma. Filma koji pokazuje kako čovjek i pas mogu dijeliti iste traume i strahove te utjehu, ali i snagu za nastavak životne priče pronaći jedno u drugom.

“Pas” je film iskrene emocije i pripada među (naj)bolje filmove koji tematiziraju odnos čovjeka i njegovog najboljeg prijatelja (prijateljice). Uvjerljivosti čitave priče pridonosi posveta koju možemo pročitati na odjavnoj špici filma. Ona je posvećena uginuloj kujici Channinga Tatuma. Zvala se Lulu…

 

OCJENA: 7

 

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)