Naslovnica Aktualno RECENZIJA: CODA – muzika je put do sreće…

RECENZIJA: CODA – muzika je put do sreće…

1083
0
Foto: Apple TV

REDATELJICA: Sian Heder

GLAVNE ULOGE: Emilia Jones, Marlee Matlin, Troy Kotsur, Daniel Durant, Amy Forsyth

TRAJANJE: 111 minuta

 

CODA – Child of Deaf Adults (Dijete gluhih roditelja)

 

Jedno od najvećih prošlogodišnjih iznenađenja kada je o nominacijama za “Oscara” riječ, bio je Zvuk metala – film redatelja Dariusa Mardera. Priča o glazbeniku, bubnjaru Rubenu koji je iznenada suočen s naglim gubitkom sluha nominirana je u šest kategorija (uključujući one za najbolji film i glavnu mušku ulogu – film je potvrdio dvije nominacije). “Zvuk metala” na neobičan je, ali uvjerljiv i životan način spojio glazbu i gubitak sluha odnosno gluhoću. Godinu kasnije ponovo je u igri za glavnu nagradu film koji spaja glazbu i gluhoću – iako ima manje nominacija (tri – najbolji film, sporedna muška uloga i scenarij) “Coda” ima velike šanse za osvajanjem nagrada u kategorijama za koje je nominiran (do pisanja ovih redaka film je osvojio više od pedeset nagrada na filmskim festivalima širom svijeta)…

“Coda” je remake francuskog filma “Glas obitelji Belier” (“La Famille Belier”) kojeg je režirala i scenarij za njega napisala američka filmašica Sian Heder. Film je eksplodirao na svetištu nezavisnog filma, festivalu u Sundanceu. Tamo je film odnio četiri nagrade – “Coda” je, između ostalih, osvojio nagradu publike, ali i žirija (već tada je “Coda” podjednako osvojila publiku i struku odnosno kritiku). Nakon uspjeha u Sundanceu, film je otkupio streaming servis “Apple TV” za rekordnih 25 milijuna dolara (“Apple TV” još je jedna platforma koja se snažno uključila u utrku za filmske nagrade). Uslijedio je niz nagrada i nominacija među kojima su i one za zlatni kipić

Coda iz naslova filma je sedamnaestogodišnja Ruby Rossi. Ruby živi s roditeljima Frankom i Jackie te bratom Leom koji su…gluhi. Obitelj Rossi živi u mjestu Gloucester, država Massachusetts, bavi se ribolovom. Ruby je, ponekad, poveznica između članova obitelji i ostalih stanovnika ribarskog gradića. Svakodnevica mlađahne Ruby nije jednostavna – osim redovitog tinejdžerskog problema (ljubav), Ruby ustaje usred noći kako bi pomogla u ribolovu, školuje se i ima (još jednu) tajnu ljubav. Riječ je o pjevanju – Ruby ima glas koji osvaja, ali mora pobijediti vlastite strahove kako bi svijet (prije svih profesor Villalobos) upoznao njezin talent….

 

Foto: Apple TV

Odmah nakon gledanja “Code” potražio sam izvrstan soundtrack filma – slušajući glazbu i sjajne pjevačke dionice Ruby Rossi krenulo je razmišljanje o trenutku kada je “Coda” osvojio pisca ovih redaka. U redu, film od prvog trenutka privlači pažnju gledatelja, ali onaj ključni detalj za pisca ovih redaka bila je audicija za školski zbor na koji Ruby odlazi. Okovana nelagodom, tremom – neodlučna će Ruby istrčati iz učionice i otići, zapravo pobjeći daleko od svih. Na svoje tajno mjesto – tamo će Ruby pustiti glas, zapjevati i pokazati koliko je talenta i moći u njenom glasu. Snažna i opipljivo životna scena koja je, na neki način, uvod u mali/veliki film…

Nije spomenuta scena jedina za pamćenje – “Coda” ih ima više i one su pažljivo i vješto utkane u cjelinu filma. Redateljica nevjerojatnom lakoćom i uvjerljivošću gradi priču filma, oblikuje likove i stvara cjelinu prošaranu emotivnim trenucima prema kojima je nemoguće ostati ravnodušan. Teško je na pravi način, bez emocija i empatije doživjeti scenu na školskoj priredbi kada redateljica isključi zvuk kako bi gledatelju približila doživljaj oca, majke i brata Rossi u trenucima dok Ruby nastupa. Ili scenu na prijemnom ispitu? Možda trenutke kada Frank, otac shvaća kako, unatoč problemima i neizvjesnoj sudbini posla od kojeg obitelj živi, mora podržati Ruby kako bi razvila krila i pokušala ostvariti snove… Neki filmu prigovaraju previše sentimentalnosti, pretjeran filmski populizam čak i patetiku, ali takvi i slični prigovori većinom su promašeni. Jedan od razloga je iznimno uvjerljiv prikaz obitelji Rossi…

Osim Ruby ostali članovi obitelji su gluhi. Međutim, nedostatak sluha ne čini obitelj Rossi disfunkcionalnom ili predmetom sažaljenja te izopćenosti iz društva. Upravo suprotno – podrška i ljubav između članova obitelji je beskrajna i nema alternativu. U redu, kao i unutar svake obitelji postoje nesuglasice i nesporazumi, ali temelji obitelji Rossi su snažni i otporni na sve nevere

Foto: Apple TV

Veliki dio filma protagonisti komuniciraju znakovnim jezikom – opravdano i logično s obzirom na priču filma. Uvjerljivosti filma svakako pridonosi i činjenica kako su tri (od četiri) glavna glumca angažirana za “Codu” …gluhi. Najpoznatija među njima je Marlee Matlin (mama Jackie) koja je 1987. godine osvojila “Oscara” za nastup u filmu “Djeca manjeg Boga”. Otac Frank je Troy Kotsur dok u ulozi sina/brata Lea gledamo Daniela Duranta. Koliko je glumačka ekipa uvjerljiva svjedoči i nagrada udruženja glumaca za najbolju glumačku ekipu filma (uz glumce koji interpretiraju članove obitelji Rossi nagradu su dobili i Eugenio Derbez za ulogu učitelja Villalobosa te Ferdia Walsh-Peelo kao Miles te sjajna Emilia Jones za interpretaciju Ruby). Nagrada za čitavu glumačku ekipu zaslužena je i izvrsno pogođena – obitelj doista izgleda kao obitelj. Sa svim usponima i padovima. Lijepim i manje lijepim trenucima.

Iako se bavi ozbiljnim temama, “Coda” nije smrtno ozbiljan film – sadrži više duhovitih, zabavnih trenutaka. Teško se sjetiti kada je očinsko objašnjavanje nužnosti kontracepcije bilo urnebesnije od onog kako ga je objasnio Frank Rossi.

U tekstu se spominju neke od nagrada koje je “Coda” osvojio. Nagrade su zaslužene, ali one nisu najvažnije, presudne kada je o filmu redateljice Sian Heder riječ. “Coda” je film ispunjen iskrenim emocijama, film poslije kojeg se gledatelj osjeća bolje i zadovoljnije. Priča o obitelji Rossi progovara o odnosima u obitelji, tinejdžerici koja pokušava slijediti snove i ljudima koji se, unatoč poteškoćama, ne predaju. Životnu energiju i motivaciju pronalaze u ljubavi podršci prema članovima obitelji (dakle, bližnjem). “Coda” je emotivna filmska priča tako potrebna u histeričnim i nesigurnim vremenima koje živimo. Film koji, između ostalog, šalje poruku kako su sreća i zadovoljstvo u ljudima oko nas, ljudima koje volimo i cijenimo, ljude koji ljubav i podršku redovito i nesebično pružaju. Samo ih, možda, ponekad ne primjećujemo i ne cijenimo dovoljno….

 

OCJENA: 9

 

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime