REDATELJ: Anatole Levak
GLAVNE ULOGE: Peter O’Toole, Donald Pleaseance, Omar Sharif, Christopher Plummer, Tom Courtenay
TRAJANJE: 148 minuta
NAZIV ORIGINALA: The Night of the Generals
GODINA PROIZVODNJE: 1967
Rat. Ubojstvo. Zavjera. Atentat. Serijski ubojica. Da krenemo redom. Do prije određenog vremena nisam ni znao da ovaj film postoji, a tako bi vjerojatno i ostalo da “Noć generala” nisam pogledao na preporuku (hvala preporučitelju). Nakon horora i SF-a, dosta mi je bilo novih stvari (kad ne znaš što bi gledao, uzimaj ono provjereno) tako da sam uzeo nešto… drugačije. Sve ono što sam na početku spomenuo, ovaj film ima. Znam, djeluje kao gomila toga, i vjerujte mi, gomila jest. Film traje otprilike dva i pol sata, radnja pokriva skoro tri desetljeć i da je sve sjajno ukomponirano baš i nije (to je onako, fer upozorenje) ali nekako se kockice na kraju poslože i ne mogu reći da je bilo loše iskustvo za gledanje, dapače, uvukao me u radnju, ali da budem iskren, za “Noć generala” treba imati takta. Ne radi se o običnom ratnom filmu i ako niste spremni uložiti vrijeme, ako nemate strpljenja, onda je film možda bolje….preskočiti. Prije nego krenem dalje s tekstom treba spomenuti kako volim ovakve filmova, filmove istraga u vojnom okružju, no takvi su naslovi grozno rijetki. Ukoliko volite usporedbe, recimo to ovako; Noć Generala je spoj Fatherlanda i Valkyrie (da,da riječ je o mnogioma omraženom filmu Toma Cruisea koji je, ako mene pitate, posve korektan uradak). Sličan im je što sadržajno, što po tome što govori priču iz gledišta njemačkih SS časnika. Ovo su bile početne smjernice, pa ‘ajmo na ostalo…
Radnja se otvara ubojstvom prostitutke u Varšavi 1942. godine. Brutalno ubojstvo – poput Jacka Rasparača brutalno. Istraga, koju vodi Major Grau, odmah poveže tri generala s mjestom zločina. I dok Nijemci vode svoj vojni život u okupiranoj Poljskoj, balansirajući stvari od sukoba s pobunjenicima i osobnim stvarima, Grau, u maniri najvećih istražiteljskih umova, slaže slagalicu i želi pronaći ubojicu jer, iako su oni okupatori, pravda se ipak mora poštovati. No, događa se zastoj.
Grau, nagazivši na prste visokog vojnog vrha, dobiva premještaj u okupirani Pariz i sve pada u zaborav – na dvije godine. Tada, igrom slučaja, osumnjičeni i on ponovo dođu na isti prostor i on nastavlja istragu. Samo što neki generali imaju dodatne planove – organizaciju atentata na Hitlera (poznata operacija Valkyrie) te im je do ubojstva prostituke stalo kao do lanjskog snijega. Radnja se zaokružuje u godini 1965. kada francuski inspektor Morand pokušava zaključiti priču staru dvadeset i nešto godina.
Kako rekoh, film ima priču koja bogme traje. Sličnosti s Fatherlandom ste možda i sami uvidjeli (minus ono da se događa u alteranativnoj stvarnosti) policijska istraga gledana iz njemačke perspektive, a Valkyrie… pa, film ima iste scene miniranja kolibe koje ime i novi film, čak i neke dijelove radnje koji su se odigrali nakon toga. Ono što ću odmah naglasiti (kako kasnije ne bi bilo zabune) ovo nije tišični ratni film. Nema ratovanja, pirotehnike i sličnog. U filmu postoje svega tri scene koje se mogu okarakterizirati kao ”ratni materijal”. Razaranje kvarta u Poljskoj (uistinu impresivno napravljeno), napad na Rommela avionom (cameo Christophera Plummera) i dizanje kolibe s Hitlerom. To je to. Ostatak su međusobni razgovori, intrige i tako to. Što znači da je ovo više drama/triler nego akcija/ratni. Što se tiče radnje, tu sad dolazimo do nekih mana. Film je, doslovce, posvuda. Prečesto gubi pravi fokus s glavnih oznaka radnje. Istraga ubojstva, planiranje atentata i zaokruživanje istrage. Tri elementa se smjenjuju s dosta praznog hoda, prikazom drugih junaka koji imaju neku ulogu u radnji, pa treba i prihvatiti spori tempo, kao i neka ponavljanja radnje (posjeta muzeju generala Tanca). Pohvalno je što su se držali originalnog romana u slovo, ali malo kraćenja dobro bi došlo. Ipak, kada “Noć generala” upadne u prave tračnice, film je itekako zanimljiv (mislim da se ovdje prvi puta spominje operacija Valkyrie) a ni istraga ubojstava nije za odbaciti jer tri osumnjičenika su posve korektno zaokružena i gledatelja intrigira odgovor na pitanje: Tko je krivac ? Sve navedeno bilo bi puno lošije da film nije ukrašen vrhom tadašnjih glumačkih zvijezda: Omar Sharif, Peter O’Toole, Phillippe Noiret i Donald Pleasance . Možda današnja publika i nije sklona retro licima, ali jedno je sigurno, spomenuta ekipa znala je glumiti, što film čini boljim od prosjeka (iako njihovi jaki engleski naglasci malo pobijaju autentičnost njemačkih časnika). Kako rekoh na početku, tako ću napisati za kraj. Rat. Ubojstvo. Urota. Istraga. Atentat. Serijski Ubojica. Za svakoga ponešto.
Tekst napisao: Danijel Špelić
Više tekstova o filmovima i serijama od autora teksta možete pročitati na blogu Deckardov kutak . Osim filma Danijel Špelić je i pisac, autor osam knjiga – o autorovim knjigama više možete saznati na njegovoj Facebook stranici kao i na Goodreads stranicama
Odgovori