REDATELJ: Everardo Gout
GLAVNE ULOGE: Ana de la Reguera, Tenoch Huerta, Josh Lucas, Alejandro Edda, Will Patton, Cassidy Freeman
TRAJANJE: 103 minute
NAZIV ORIGINALA: The Forever Purge
“It’s the real Purge. The Forever Purge.”
Prvo je “Pročišćenje” u kino dvorane stiglo 2013. godine. Film producenta Michaela Baya u kojem su nastupili Ethan Hawke i Lena Headey koštao je manje od tri milijuna dolara – zarada je bila višestruko veća (nešto manje od 90. milijuna). Takva razlika između uloženog i zarađenog donijela je nastavke od kojih su neki zanimljiviji i provokativniji od jedinice. Popularnost “Pročišćenje” serijala leži upravo u Pročišćenju – u bliskoj je budućnosti Amerika postala zemlja blagostanja. Kriminal je rekordno nizak, nezaposlenost gotovo da i ne postoji – takvi se rezultati prema ideji očeva utemeljitelja proslavljaju jednom godišnje. Jedna noć, dvanaest sati u kojima je zločin, kriminal dopušten. Hitne službe ne rade i sve što se tijekom noći dogodi proći će nekažnjeno. Čak i ako je o ubojstvima riječ.
Prvi film iz 2013. možda je i najslabiji u čitavom serijalu – riječ je o triler, hororu koji je u drugi plan stavio društveni komentar, kritiku i prikaz aktualnog političkog trenutka u SAD-u. Nakon prvog filma spomenuti detalji postaju sve važniji i dobivaju veći prostor – kako broj nastavaka raste tako raste i provokativnost te subverzija. Kulminacija je stigla petim, navodno, posljednjim filmom serijala koji se nalazi na programu domaćih kino dvorana.
U prvim minutama filma pratimo ulazak točnije dolazak Adele i Juana u SAD. Oni su ilegalni imigranti, ljudi koji u potrazi za boljim životom (i bijegom od terora narko kartela?) dolaze pokušati dosegnuti američki san. Ili tek običan san koji se zove normalan život. Deset mjeseci kasnije Adele i Juan pronašli su posao i uspijevaju (pre)živjeti u novom okruženju iako je SAD zagušena ozbiljnim problemima. Zbog rastućih tenzija i problema očevi utemeljitelji ponovo uvode dvanaest sati pročišćenja. Vjerojatno zbog relaksacije stanovništva opterećenog svakodnevnim životom. Pročišćenje završava, Adele i Juan su preživjeli, ali ubijanje ne prestaje…jer noć pročišćenja bila je tek okidač za još veće sukobe i krvoproliće nacije nagrizene mržnjom i podjelama…
Malo je filmova snimljenih posljednjih godina i desetljeća (s potpisom američke major kompanije) koji toliko žestoko i direktno kritizira američki društveno-politički trenutak, društvo u cjelini pa i američku povijest kao “Pročišćenje: Zauvijek”. Rasizam, imigranti, socijalne razlike… detalji su koji govore o Americi kao tempiranoj bombi koja svakog trenutka može eksplodirati. Noć pročišćenja je trenutak kada je nasilje legalizirano (dobro organizirane skupine koje žele dezinficirati naciju jedva će dočekati taj trenutak kako bi se obračunali sa svim koji su drugačiji od njih – jer Amerika mora opet biti Amerika), ali zvijer se otrgnula kontroli. Nasilje se ne može kontrolirati i nastavlja se nakon planiranih dvanaest sati. Amerika postaje bojno polje. Mjesto građanskog rata. Država iz koje stanovnici jedino šansu mogu pronaći u, pazite sad, Meksiku i Kanadi, državama koje će na nekoliko sati otvoriti granice kako bi primili izbjeglice. Ljude koji bježe pred sukobom…
Žestina kojom su se autori filma (redatelj Gout kao i glavni glumci su Meksikanci – odabir koji nije slučajan) okomili na SAD današnjice, ali i na povijest najveće svjetske demokracije može se vidjeti na simbolički način, ali i na konkretnim primjerima. Američka premijera filma bila je u vikendu Dana nezavisnosti (provokacija za sve koji ne mogu podnijeti ono što “Pročišćenje” spominje). Ipak, film je najprovokativniji i najdirektniji tijekom dijaloga glavnih i ne baš tako glavnih protagonista – u trenutku kada se pročišćenje nastavlja saznajemo da rasizam i ksenofobija nisu jedini razlozi zbog kojih različite skupine nastavljaju ubijati. Razlog je i velike, nepremostive razlike između bogatih i siromašnih – na optužbe kako se bogata manjina sve više i bezobzirnije bogati dok većina nema za normalan život bogati će Caleb Tucker (Will Paton) odgovoriti da je to točno sve od vremena kada smo Indijancima (domorocima) oteli njihovu zemlju. “Pročišćenje: Zauvijek” dotaknut će se i masovnih pucnjava u SAD-u koje svake godine odnose živote. Neonacist iz policijskog vozila detektira oružje po zvuku odnosno pucnjavi i zaključuje kako je riječ o pucnjavi kao jedinoj pravoj američkoj glazbi.
Da, doista je nevjerojatno koliko je radnja filma temeljenog na fiktivnoj priči (pročišćenje, srećom,ne postoji) i recentne američke političko- društvene stvarnosti. Ipak, provokativnost i subverzivnost filma nije stvorila od petog filma iz pročišćenje serijala vrhunski film. Riječ o dobrom uratku koji treba gledati, ali najvišu klasu film nije dosegnuo zbog (pre)velikih propusta kada je o akcijskim trenucima filma riječ (pobunjenici, anarhisti nevjerojatno podsjećaju na modernu verziju ekipe iz “Mad Maxa”) kao i neuspjelom koketiranju s hororom (kao da radnja filma ionako nije dovoljno stravična). Također, redatelj je, ponekad, sklon pretjeranom objašnjavanju stvari koje objašnjavati ne treba. Neke od njih su ionako neobjašnjive…
Peti i, navodno, posljednji film serijala “Pročišćenje” najprovokativniji je u čitavom serijalu. Rijetko je koji film u tolikoj mjeri i toliko direktno razgolitio recentan društveno-politički trenutak SAD-a. Film koji šalje nekoliko poruka, ali njih ionako mora otkriti gledatelj….
OCJENA: 7
Odgovori