REDATELJ: Andrew Davis
GLAVNE ULOGE: Steven Seagal, Tommy Lee Jones, Gary Busey, Erika Eleniak
TRAJANJE: 103 minuta
NAZIV ORIGINALA: Under Siege
GODINA PROIZVODNJE: 1992
Jordan Tate: “So who are you? Are you, you, like, some special forces guy or something?”
Casey Ryback: “Nah. I’m just a cook.”
U redu, priznajte – već ste se zapitali je s tekstom o najboljem i najpopularnijem filmu od jednog i jedinog Stevena Seagala. Niste jedini, pitao sam se i ja. Ipak, u svoju obranu mogu reći samo jedno; draži mi je nastavak. Znam, znam, radi se o inferiornijem filmu, slabijem i ne tako dobro dočekanom (iako je razlika u kritičarsko/financijskom smislu samo dvije stepenice, što je sjajno, ako ćemo biti iskreni), ali imam neki fetiš na vlakove i radnju koja se odigrava u njima i to je to. Što se tiče Pod Opsadom… to je stvarno kvalitetan film. Doduše, nastao je na temeljima Die Hard premise, ali teško da ga se može nazvati baš ono klonom, koji se šlepa na popularnost kamena temeljca (npr. “Pad Olimpa” je doslovce klon filma Umri muški, bilo po strukturi, bilo po samoj priči, bilo čak i po kopiranju scena) jer, usprkos općenitom mišljenju da je Seagal jako, jako… jako ograničen glumac, ovdje je napravljena jedna jako pametna stvar i njega se postavilo gotovo u sporednu ulogu. Kad znaš koji ti dio filma funkcionira najslabije, na njega postavi najmanje težine i dobiješ bolji proizvod. Što se tiče još razloga zašto nisam prije pisao o njemu… pa, postalo je popularno govoriti o Seagalu kao kreaturi (debeloj) pa pisati pozitivno o njemu dođe vam nešto kao provociranje zdravog razuma. I film nisam dugo gledao, da budem iskren, a kako sam u zadnje vrijeme imao mali val akcijašenja koji idu identičnim tračnicama (teroristi vs usamljeni junak) nekako se i brod Missouri našao na udaru (a nije da ga se već nisam nagledao u drugim filmovima) pa već kad sam gledao, šteta da ga i ne spomenem u nekom… ajmo reći, pozitivnijem kontekstu. Da, znam, neki već prekreću očima, ali tako vam to ide s tim čudno uspješnim filmovima; ili ih ne podnosite (kao ja Twilight franšizu) ili ih podnosite. A Pod Opsadom je i dobar film, ako ćemo biti iskreni, pošten, s korektnim scenarijem koji tek sporadično komplicira neke jednostavne stvari.
Dakle, posljednje putovanje vojnog broda Missouri; legendarno plovilo koje ima važno mjesto u američkoj povijesti – na njemu su se Japanci predali nakon što su Amerikanci bacili dvije A-Bombe na njihove gradove. Putovanje kao putovanje, nema nekih posebnih zadataka, mirno more i vjetar u jedra. Doduše, tu je i mala oproštajna zabava za kapetana, ali to je ionako sporedna stvar, nešto da se posada zabavi. Sve dok članovi benda i popratnog osoblja ne otkriju da ih ne zanima torta (kao ni vruća striptizeta u njoj) već nuklearni arsenal koji brod prevozi, pa umjesto žestokih rock ritmova udare žestoku rafalnu paljbu po onima koji se pokažu neposlušnima. Napadači osiguravaju brod dok kažeš keks (imaju i malu inside pomoć) te počinju prepravljati stvari da lakše iznesu nuklearke na gornju palubu i sve što im počne smetati jest dosadna buha zvana Casey Rayback. Ispočetka dečki vjeruju kako je to kuhar (koliko kuhar može napraviti sranja, ne?) ali kad doznaju da je kuhar ustvari bivši specijalac… stvari postaju zanimljive.
Foto: Screenshot
Radnja je napravila zgodno unaprjeđivanje priče; glavni junak nije kauboj (jedan McClane je sasvim dovoljan) već lik uistinu taktički ide onemogućavati neprijatelja; komunikacije, transportno sredstvo. Nije da je sve to napravljeno baš po udžbeniku Navy Sealsa, ali je lijepo vidjeti da je netko ustvari nešto i pročitao prije nego je išao snimati gerilski način borbe. Film malo komplicira oko motiva negativaca; nuklearke je danas lakše nabaviti na crnom tržištu nego otimati cijeli brod, a ako ga već i otmu, čovjek bi pomislio da već postoji neki način da posada koja radi s njima i ima neki način da ih izvuče na gornju palubu. Pozitivan je i nastup oko cijele stvari; likovi ubijaju samo kad trebaju, ne tek toliko da nekoga ubiju, držeći rulju pod kontrolom s finim; ako zajebeš ili poželiš glumiti heroja… metak dobiva i onaj pokraj tebe. Efikasno. Akcija kao takva dovoljno je raspoređena kroz cijeli film, ali ruku na srce, uopće nije spektakularna već više… bliska, puno pucnjave, jako malo dizanja sranja u zrak. Tu je Seagal još uvijek bio pravo fit dečko koji je mogao bez muke izvoditi majstorije, što mu, htjeli vi to priznati ili ne, daje na potrebnom autoritetu, a i općenito je zabavno gledati kako slaže bombu od maslaca, malo ulja i žlice vegete (ne pokušavajte to kod kuće, mikrovalns stvarno nije dizajnirana za to). Mane…mislim, mane. Nastup Tommy Lee Jonesa je pohvaljen od svih i svakog, ali realno gledajući on je još samo jedan u dugačkom nizu psihopata. U trenucima zabavan, ali se osjeti dosta preglumljivanja (ima on i boljih uloga). Gary Busey jest malo bolji ali bez neke motivacije, pa tako negativci u osnovi ispadaju negativci jer filmu trebaju negativci. Trebao bih spomenuti i… khm, zračno razvijenu Eriku Eleniak, ali ona je toliko u pogrešnom filmu da se baš doslovce osjeti kako je njezin lik ubačen tek toliko da ne budu samo muška lica u kadru. Ne možeš dobiti sve.
Zahvaljujući preglednoj režiji majstora Andrew Davisa (krivca i za Seagalov debitanski film; Abow The Law) nema praznog hoda čak ni onda kad film i jest u praznom hodu (konfederacijski stol i glavešine za njim) te kad se sve zajedno zbroji… nije ni čudo što je publika i kritika objeručke prihvatila ovaj proizvod kao svjež i poprilično originalan. Kako stvari stoje, USS Missouri vidio je više filmske akcije nego stvarne (ili barem blizu) jer su ga iz mirovine izvukli i u filmu “Bojni brod” (ni u ovom filmu više nije bio operativan) ali teško da se mogao požaliti da je bio u lošem društvu. Svima koji film još nisu pogledali… mirno vam more i dobru zabavu.
Tekst napisao: Danijel Špelić
Više tekstova o filmovima i serijama od autora teksta možete pročitati na blogu Deckardov kutak . Osim filma Danijel Špelić je i pisac, autor osam knjiga – o autorovim knjigama više možete saznati na njegovoj Facebook stranici kao i na Goodreads stranicama
Odgovori