REDATELJICA: Emerald Fennell
GLAVNE ULOGE: Carey Mulligan, Bo Burnham, Alison Brie, Ray Nicholson
TRAJANJE: 113 minuta
NAZIV ORIGINALA: Promising Young Girl
Mlada i svestrana Emerald Fennell pravo je osvježenje kada je riječ o svijetu filma i serija posljednjih godina. Britanka rođena 1985. godine gradi karijeru koracima od sedam milja – Fennell je potpisala scenarij za vrlo dobru drugu sezonu serije “Ubijanje Eve” te je ostvarila zapaženu glumačku ulogu u seriji Kruna (Fennell glumi Camilu Parker Bowles). Kada je filmovima riječ treba spomenuti Fennelline nastupila u “Dankinji” i Viti & Virginiji (riječ je o manjim, sporednim ulogama). Punu filmsku afirmaciju Fennell je doživjela filmom “Djevojka koja obećava” koji je premijerno prikazan krajem 2020. godine. Film je osvojio četiri nominacije za Zlatni globus od kojih je dvije potpisala Emerald Fennell (najbolja redateljica i scenarij). Niti jedna od četiri nominacije nije potvrđena, ali nije velika mudrost predvidjeti kako će “Djevojka koja obećava” osvojiti nekoliko nominacija za nagradu “Oscara” 2021. godine….
Scenarij je Fennell napisala još 2017. godine, ali je morala pričekati trenutak kada će dobiti priliku (u tom kontekstu treba spomenuti i Margot Robbie koja podržala projekt kao producentica filma) – prilika je došla i priča je mogla biti realizirana, prenesena na filmsko platno. Priča čiji zaplet kaže, otprilike, ovako….
Progonjena duhovima prošlosti, Cassandra Thomas bivša studentica medicine, (fakultet je napustila upravo zbog događaja iz prošlosti koji je ostavio snažan trag na njen život) danas konobarica živi i dalje kod roditelja. Nema prijatelja, nema supruga, dečka ili ljubavnika. Njena jedina misija su izlasci u kafiće, barove i slična mjesta gdje glumi pijanstvo. Teško pijanstvo koje bi potaknulo prisutne muškarce da pomognu nesretnoj djevojci koja je pretjerala s alkoholom. Nije riječ o iskrenoj pomoći već o muškarcima koji žele seksualno iskoristiti pijanu djevojku. Muškarcima koji Cassie vode kući isključivo zbog seksa. Međutim, nakon dolaska, u trenucima kada izgleda da je lak plijen za predatore, slijedi njeno naglo otrežnjenje i lekcija za muškarce koji su pokušali iskoristiti Cassie. Svaki muškarac koji je želio iskoristiti Cassandru zapisan je u njenu knjižicu. Knjižicu koja je ispunjena imenima, ali nedostaje jedan koji je Cassien život nepovratno promijenio tijekom njenog studija medicine…
Iz zapleta se može pročitati kako je “Djevojka koja obećava” feminističke projekt koji pokušava ukazati na iste probleme kojima se bavi MeToo pokret. U slučaju Cassandre riječ je o, između ostalog, seksualnom iskorištavanju djevojaka koje u trenucima pijanstva postaju laka meta za one muškarce koje njihovo trenutno stanje žele iskoristiti. Seksualno iskoristiti. Koliko je Fennell uspješna u namjeri da podsjeti na aktualni društveni problem koji kod često ostane neistražen, nikada prijavljen i zaboravljen od svih osim od žrtve? Rezultat je neriješen, film je u nekim trenucima potresan i originalan u načinu na koji obrađuje temu iskorištenih, silovanih djevojaka i žena. Međutim, postoje i trenuci kada film odlazi postaje pretjerano radikalan dok je scenarij, ponekad, pretjerano nategnut. Gotovo do pucanja. Krenimo redom…
Film izvrsno funkcionira kada je Cassie u akciji odnosno kada gledamo način na koji glavna protagonistica raskrinkava pripadnike muške vrste, predatore željne seksa čija su meta nemoćne, pripite djevojke. Slatkorječivost i tobožnja želja da se pomogne je maska frustriranih ljudi nemoćnih da seksualne potrebe i užitke dožive na pravi način. Riječ o kukavicama što potvrđuju trenuci kada Cassie prestane glumiti – prestrašeni i šokirani pokušavaju se opravdati i uvjeravaju kako oni nisu takvi.
Cassandrine metode izvrsno funkcioniraju i prema onima koji šute, ne sjećaju se ili pokušavaju relativizirati stvari. Ona će, kod takvih slučajeva (izvrsna scena razgovora u uredu dekanice fakulteta) osobe s takvim razmišljanjima staviti u poziciju onih koje su doživjela zlostavljanje ili će manipulacijom i umijećem uvjeravanja stvoriti priču kako su njihovi najbliži u opasnosti od zlotavljanja. Tada redateljica i scenaristica poentira i pokazuje koliko je kobno i opasno, ali i prema žrtvi nemilosrdno, šutjeti i banalizirati stvari.
Kroz opisane detalje redateljica je izvrsno i potresno razotkrila predatore, beskompromisno ukazala na problem i upozorila kako za počiniteljima, krivcima za seksualno zlostavljanje nikada ne treba prestati tragati jer neki (mnogi?) krivci ostanu nekažnjeni. Međutim, redateljica i scenaristica je stvari radikalizirala te isticanje spomenutih problema zagušila neuvjerljivim scenarističkim detaljima.
“Djevojka koja obećava” prilično je mizantropski film čija je oštrica usmjerena prema muškarcima. Ništa sporno nema u žestokoj osudi, prikazu problema i razotkrivanju zlostavljača i seksualnih napasnika (kao i onih koji okreću glavu), ali prikaz muškaraca je doista diskutabilan. Ako izuzmemo Cassienog oca koji je tek nijemi promatrač događaja muška je vrsta prikazana na slijedeći način – postoje zlostavljači koji su spremni i na ubojstvo kako bi sakrili svoje zločine, zatim dolaze oni koji nisu zlostavljači, ali ne reagiraju na problem i prešutno ga odobravaju. Na kraju su oni koji će za novac napraviti sve kako bi se zlostavljanje i njegove posljedice sakrile i od žrtve se stvorio krivac (oni su najpozitivniji, jer su se pokajali za počinjene grijehe). Redateljica jasno poručuje da ne treba vjerovati niti onima koji naizgled izgledaju normalno i pristojno – iako nisu nasilni takvo će nasilje prešutno odobravati i neće se buniti. Naravno da se ovakvi predstavnici muške vrste žive oko nas i mogu se sresti u nefilmskom životu, ali…zar je potrebno generalizirati i izbjeći bilo kakvu pozitivnu notu o muškarcima? Ne postoji potreba za barem nekim pozitivnim likom u čitavoj priči? Ovako postavljene figure filma generaliziranje su koje ne odgovara stvarnom stanju stvari i zamagljuje probleme koji se u filmu mogu pronaći. Redateljica je žestoka i prema nekim ženskim likovima, nekada opravdano, ponekad neopravdano….
Hvaljeni scenarij nije bez problema – u njemu se nalazi nekoliko problematičnih trenutaka. Finale filma koliko god bilo brutalno, šokantno i efektno (u smislu osvete) prilično je nategnuto.
Carey Mulligan prvo je glumačko ime filma. Glumica sjajno mijenja lica – od izvrsno odglumljenih pijanstava do osvetnice, Mulligan je sjajna u svakoj sekundi pojavljivanja na velikom platnu. Uloga koja zaslužuje nominaciju za “Oscara”, možda i više…
Ukazivati na probleme, vrištati (u filmskom smislu) zbog zlostavljanja i podsjećati na seksualne (i svake druge) zlostavljače te potrebu za njihovim kažnjavanjem svakako je potreba i obaveza svakog normalnog, civiliziranog društva. Međutim, kada se zagrebe ispod površine “Djevojke koje obećava” mogu se pronaći poruke koje (pre)često u drugi plan stavljaju glavnu ideju filma. Film ispunjen crnim humorom, šokantnim trenucima i sjajnom glumom Carey Mulligan puno više obećava nego što obećanja, u konačnici, ispunjava.
Odgovori