REDATELJI: Pete Docter, Kemp Powers
GLASOVI: Jamie Foxx, Tina Fey, Graham Norton, Rachel House, Angela Bassett
SINKRONIZACIJA: Filip Juričić, Judita Franković Brdar, Dražen Čuček, Igor Mešin
TRAJANJE: 107 minuta
NAZIV ORIGINALA: Soul
“You can’t crush a soul here. That’s what life on Earth is for.” – 22
Glavna tema filmski rasprava i razgovora posljednjih dana je Wonder Woman 1984 . Ništa neobično – nastavak komercijalnog i kreativnog DC superjunačkog hita iz 2017. godine jedan je od rijetkih blockbustera koji je doživio premijeru u 2020. godini. U prvom vikendu prikazivanja film je ostvario slabe rezultate na domaćim kino blagajnama – mnogi obožavatelji nisu oduševljeni nastavkom. Dokaz tome je i iznimno skromna ocjena na IMDBU-u (5.5 prosječna ocjena na osnovu dojmova više od 100 tisuća čitatelja portala). Iako se pisac ovih redaka ne slaže s takvim ocjenama kada je o “WW 1984” riječ, treba spomenuti da je medijska i svaka druga pažnja koja se stvorila oko filma u drugi plan bacila vjerojatno i najbolje što je koronom oštećena kino godina donijela. Riječ je o još jednoj animiranoj čaroliji studija “Pixar” pod naslovom “Duša”.
U svojoj je biografiji Clint Eastwood spomenuo kako su jedini pravi američki originalni proizvodi – vestern filmovi i jazz glazba. Za “Dušu” vesterni nisu važni, ali jazz je posao, strast i ljubav glavnog protagonista filma Joea, profesora glazbenog. Joe predaje glazbeni klincima, osnovnoškolcima. Profesor ili možda učitelj je upravo dobio stalan posao koji mu omogućuje sigurniju budućnost. Njegova majka je oduševljena, ali Joeova sreća nije potpuna – on i dalje sanja o nastupu s vrhunskim jazz glazbenicima. U nekom – Joe čeka svojih petnaest minuta slave, ali ne zbog slave već zbog strasti prema glazbi. Čini se kako je profesoru osmjehnula sreća – bivši učenik poziva Joea na nastup u bendu koji vodi jazz zvijezda Dorothea. Joe prolazi na audiciji, nastup je dogovoren, ali presretan i rastresen doživi nesreću i padne u komu. Njegova duša određena je za odlazak u Život poslije, ali profesor ne želi otići prije nego ostvari san na ovom svijetu…
Nevjerojatna je i impresivna lakoća kojom ekipa iz “Pixara” od 1995. godine i “Priče o igračkama” stvara originalne i zabavne animirane filmove. Zapravo, kako vrijeme odmiče i unatoč činjenici da je “Pixar” danas vlasništvo “Disneyja” ideje ekipe iz “Pixara” postaju sve radikalnije, otkačenije i zabavnije. Ne tako davno, točnije 2015. godine, gledali smo Izvrnuto obrnuto u kojem se redatelj Docter (isti onaj koji je realizirao i “Dušu”) pozabavio načinom na koji funkcioniraju ljudski osjećaji. Tri godine kasnije “Pixar” nas je odveo na neodoljivo privlačno i emotivno putovanje u svijet mrtvih (“Coco i velika tajna”). “Duša”, pak, ponovo odlazi s one strane, ali film duboko secira egzistencijalna pitanja o životu i smrti, smislu života i iskrama koje pokreću naše živote….
Photo: Pixar
Kada je o animaciji riječ, izgledu filma “Pixar” je ponovo na visini zadatka. Zarazno simpatični likovi, maštovit i raskošan izgled onog svijeta, razigran prikaz New Yorka i šareni ugođaj (možda je za opis raskoši boja u “Duši” najbolja engleska riječ colorful). Visoki vizualni standardi koje je “Pixar” davno postavio potvrđeni su i nadograđeni u “Duši”. Film osvaja i šarmira od prvih kadrova New Yorka, preko susreta Joea i njegove štićenicom Duši 22 (koja je vrlo komplicirana – s njom nisu uspjeli izaći na kraj mentori poput Majke Tereze, Muhammada Alija i Georgea Orwella) do emotivnog finala filma koje šalje snažnu poruku. “Duša” nema praznih, nebitnih minuta.
U vrijeme kada mnogi autori iz Hollywooda pokušavaju u svoje filmove ugraditi detalje (ili više od detalja) političke korektnosti i poštovanja različitosti na svim razinama (često takav pristup izgleda umjetno i strši kao strano tijelo filma), Pete Docter je stvari postavio na pravi način. Kao jedan od motiva filma je jazz glazba koja je proizvod Afroameričke zajednica u SAD-u. Tako je Docter odao počast glazbenom pravcu i njegovim utemeljiteljima koji stvaranjem jazza nisu zadužili samo SAD nego i čitav svijet…
Odlična cjelina “Duše”, vrhove dotiče u trenutku kada se bavi najkompleksnijim i najizazovnijim detaljima priče. Pitanjima koji su ljudska svakodnevica, pitanja na koja neki od nas svakodnevno traže odgovore, neki su ih pronašli, neki će ih pronaći, a neki…Pitanje koja se, kada je “Duša” u pitanju”, mogu sažeti u nekoliko riječi – ISKRA, SMISAO POSTOJANJA i DRUGA PRILIKA.
Iskra života je prema genijalnoj zamisli redatelja Doctera onaj dio naše duše koji nas pokreće, ali kojeg moramo sami pronaći. Strast za životom pretočena u umjetnost, znanost, neki posao (koji, naravno, u tom slučaju nije samo posao). Duša luta i nije potpuna dok ne pronađemo iskru koja je motivacija da postanemo bolji, motivacija da ostvarimo ciljeve, budni dotaknemo snove. Ne, iskra nije rezervirana isključivo za umjetnike i znanstvenike – jedan od likova filma svoju je iskru pronašao na radnom mjestu. U brijačnici gdje svakodnevno razgovara s klijentima i stvara odnos koji je puno više od obične usluge. Premisa o iskri kao detalju koja je ključna za naše postojanje je genijalna. Koliko puta ste doživjeli konobara koji Vam iz dana u dan donosi kavu nasmijan i raspoložen? Prodavačicu na tržnici koja uvijek s istim smiješkom i trudom prodaje svoje proizvode? Pisce koji svakodnevno pišu bez obzira na zaradu? Slikare koji crtaju ili slikaju u svakoj prilici? Da, to su ljudi koji su pronašli svoju iskru i ona će biti pokretač njihova života…. Do kraja…
Iskra odnosno potpunost duše povezana je sa smislom našeg postojanja. Godinama i desetljećima koje živimo i pitanjima koje sami sebi (ali i drugima) ponekad (često?) postavljamo? Koji je zapravo smisao svega? Odgovori i razmišljanja su u nama i našim ambicijama odnosno iskri koja život znače. Iskri koja će ostaviti naš trag u beskraju vremena.
Glavni junak filma Joe, na kraju će priče dobiti ono što nitko od nas neće – drugu priliku. Priliku da životnu priču završi na način koji želi. Druga prilika u filmu važna je zbog čvrste odluke glavnog protagonista kako će živjeti svaku minutu svojeg života. Bolju poruku za vrijeme u kojem živimo, zapravo za svako vrijeme redatelj nije mogao poslati.
“Duša” je nezaboravno emotivan i originalan film u kojem se na optimističan i razigran način progovara o vječnim ljudskim temama. “Duša” je iskra koja će razbuktati optimizam gledatelja tako potreban u trenutku kojem živimo. Riječ je o, vjerojatno, najboljem što su kina ponudila u 2020. godini. Filmu za pamćenje i dugo sjećanje.
OCJENA: 10
Odgovori