RECENZIJA: TENET – Obrnuta stvarnost Christophera Nolana

REDATELJ: Christopher Nolan

GLAVNE ULOGE: John David Washington, Robert Pattinson, Elisabeth Debicki, Kenneth Branagh, Himesh Patel, Michael Caine

TRAJANJE: 150 minuta

 

“Don’t try to understand it, feel it.” – Laura

 

Svijet treba Tenet” govori Priya, jedna od protagonistkinja novog filma Christophera Nolana. Da, svijet doista treba Tenet, ali ne samo svijet iz istoimenog filma već i ovaj naš, filmski i kino svijet trebao je “Tenet”. Za razliku od nekih potencijalnih blockbustera (“Top Gun: Maverick”, “Mjesto tišine II”, “F9″….) čiji je datum premijere odgođen za iduću godinu, “Tenet” je od početka korona krize označen kao film koji bi, nakon otvaranja multipleksa i minipleksa,  trebao vratiti (barem) dio publike u kino dvorane. Mjeseci su prolazili, premijera filma nekoliko puta je odgođena, ali uvijek dovoljno za nekoliko tjedana kako bi Warner i Nolan mogli reagirati na otvaranje kino dvorana. Prije otprilike mjesec dana stigla je konačna odluka – premijera “Teneta” zakazana je za kraj kolovoza (osmog mjeseca). U trenutku objave datuma premijere domaće kino dvorane bile su zatvorene pa se može reći da je “Tenet” bitno utjecao na otvaranja multipleksa. Zanimljivosti radi treba spomenuti kako je premijera u američkim kino dvoranama najavljena tjedan dana kasnije od ostatka svijeta. Nakon mjeseci čekanja, novi, skupi (budžet veći od 200 milijuna dolara) filmski projekt directed by Christopher Nolan može se pogledati na velikom platnu.

Prije osam godina Sam Mendes režirao je SKYFALL – dvadeset i treći po redu film o Jamesu Bondu. Ubrzo nakon premijere redatelj je u nekoliko intervjua spomenuo kako je film inspiraciju, između ostalog, pronašao u trilogiji o “Vitezu tame” Christophera Nolana. Vizualna raskoš, negativac koji vodi igru i ranjeni glavni protagonisti najvažnije su poveznice između Bonda u “Skyfallu” i Brucea Waynea u trilogiji “Vitez tame”. “Tenet” donosi detalje koje imaju poveznice s Bond filmovima i koji, na neki način, pokazuju kako bi izgledala filmska priča o agentu 007 kada bi Christopher Nolan postao redatelj filma (ili filmova) o Jamesu Bondu – špijunska priča, veliki broj lokacija na kojima se odigrava radnja (od Londona i Mumbaija preko Osla sve do Talinna), spašavanje čovječanstva, lik Laure koja je za glavnog lika Teneta poput Q za Bonda te atraktivne i realistične akcijske scene. Nolan, u velikoj mjeri, izbjegava kreirati akcijske scene pomoću računalnih efekata i želi što uvjerljive prikazati pucnjavu, eksplozije i automobilske jurnjave. Takav pristup donio je impresivno, rijetko viđeno korištenje aviona i niz atraktivnih automobilskih jurnjava koje, s obzirom na radnju, u “Tenetu” imaju dodatnu dimenziju. Da, poveznice s Bond filmovima postoje, ali “Tenet” je, očekivano, znatno kompleksniji (može se napisati i kompliciraniji) od običnog špijunskog trilera nabijenog akcijom.

Otprilike negdje na polovici filma Neil postavlja pitanje glavnom Protagonistu (da, glavni je lik Protagonist – njegovo ime se ne spominje, on je Protagonist, pokretač događaja) ima li glavobolju. Ne, ne odnose se bolovi u glavi ne udarce i akcijska iskušenja koja su likovi prošli do tog trenutka već na objašnjenje događaja u filmu. Glavobolja se odnosi i na gledatelja – u filmu se spominju inverzija prostora oko nas, paralelni svjetovi, paradoks djeda, entropija, manevar kliješta i još neki detalji kojima se objašnjava priča filma. Kompleksna i slojevita radnja filma od gledatelja traži koncentraciju i, kao što je slučaj s npr. “Mementom” ili “Početkom”, neki (mnogi ?) će gledatelji “Tenet” gledati više puta zbog više razloga. Filmska slagalica zvana “Tenet” nije jednostavna, ali je otkrivanje njenih detalja vrhunski filmski doživljaj. Kako za Protagonista tako i za gledatelja.

Photo: Warner Bros

Kroz film se diskretno provlači prikaz svijeta u kojem živimo. Ako je Dunkirk izazivao posttraumatski stres sindrom zbog trodimenzionalnog prikaza (zemlja, zrak, voda) ratnih događanja, Interstellar izazivao emocije gledatelja zbog poruke kako je ljubav jedina vrijednost koja nadilazi granice svemira i vremena onda je “Tenet” odraz vremena u kojem živimo. Dijelovi radnje, zapravo većina “Teneta” je nervozna i neizvjesna (dojam snažno pojačava soundtrack filma), prijetnja je sveprisutna i vodi prema potpunom uništenju. U redu, naša stvarnost još uvijek nije suočena s prijetnjom koja bi čitavu civilizaciju mogla uskoro izbrisati (ili se možda čitavo vrijeme bori s različitim prijetnjama kako film sugerira?), ali nesigurnost i nervoza može se osjetiti na svakodnevnom životu.

S obzirom na to da je na kocki sudbina čovječanstva zanimljivo je otkriti motive negativci za brisanjem ljudske vrste. Motiv je potpuno neočekivan, jednostavan, ali potpuno pogađa u sridu s obzirom na glavnog negativca. Zapravo, motiv nije jedan – Nolan nije propustio spomenuti razloge (oni se mogu pronaći u njegovim prethodnim filmovima) zbog kojih je potrebno resetiranje ponašanja ljudske vrste. Ponovni početak ili put prema (samo)uništenju – izbor je na nama. Ljudima.

Za interpretaciju glavnih likova Nolan je odabrao glumce s kojima, do “Teneta”, nije surađivao. John David Washington izbor je za ulogu Protagonista – čovjeka bez imena i prezimena koji je preživio pokolj u Kijevu. Njegova je uloga gotovo mesijanska, posvećen je isključivo poslu (drugog izbora zapravo i nema), ali njegovi su prioriteti na ozbiljnom iskušenju nakon što upozna Kat (Elisabeth Debicki). Washington Junior uvjerljiv je u ulozi čovjeka za kojeg izgleda kao da nema prošlost i budućnost no njegova je uloga puno veća nego što se isprva čini. Za drugu polovicu špijunskog buddy dvojca odabran je Robert Pattinson. Glumac kojeg ćemo iduće godine gledati u kostimu Batmana vrlo dobro se nadopunjuje s Washingtonom. Pattinson koracima od sedam milja napreduje u karijeri i postaje jedan od najvažnijih mlađih glumaca Hollywooda. Nolan nije zaboravio na senatore koji su nastupili u njegovim prethodnim filmovima – Kenneth Branagh glavni je negativac dok je kratku, ali efektnu i, za priču filma, važnu epizodu odradio Michael Caine.

Dežurni kritičari Nolana, ali i većine kino naslova koji dolaze iz Hollywooda “Tenetu” će, vjerojatno, prigovoriti pretencioznost, pretjerano kompliciranu priču i određenu hladnoću u odnosu između likovima. Spomenuti se detalji mogu pronaći u pojedinim, rijetkim, trenucima filma, ali oni su potpuno nevažni kada se pojave prvi trenuci odjave. Nevažni zato što je “Tenet” film koji traži (i dobiva) pažnju, angažman i koncentraciju gledatelja. Christopher Nolan ne nudi gledatelju eksploziju efekata svih vrsta i površnu, banalnu priču već je (ponovo) stvorio film koji kod gledatelja ne nestaje trenutkom izlaska iz kino dvorane nego gledatelja tjera na razmišljanje i komunikaciju. I ponovno gledanje. U današnjoj situaciji i vremenu koje živimo, bez obzira kakvo god mišljenje o “Tenetu” imali, nije mala stvar i jednostavno postignuće. Da, “Tenet” je ispunio očekivanja – riječ je o film koji je prava pozivnica za posjet kino dvoranama nakon višemjesečne, prisilne apstinencije.

OCJENA: 8

 

 

Share

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)