RECENZIJA: KONCENTRIŠI SE, BABA – nestanak obitelji kao nestanak države

REDATELJ: Pjer Žalica

GLAVNE ULOGE: Jadranka Đokić, Mira Banjac, Vedrana Božinović, Emir Hadžihafizbegović, Jasna Žalica, Branimir Popović, Admir Glamočak

TRAJANJE: 90 minuta

 

“Ništa nije kako treba.” – Muhamed

 

Ovogodišnje, 26. po redu, izdanje Sarajevo film festivala u potpunosti se održava u virtualnom izdanju. Pandemija koronavirusa onemogućila je normalno održavanje festivala i čitava je priča prebačena u virtualne vode. Bez obzira na nemogućnost gledanja filmova u kino dvoranama i na otvorenom, program festivala nudi niz vrlo zanimljivih svjetskih i regionalnih premijera (igranih i dokumentarnih) te epizode nekoliko novih serija. Posebno težinu koda svakog pa tako i filmskog festivala u Sarajevu ima film otvaranja – ove godine to je “Koncentriši se, baba” scenarista i redatelja Pjera Žalice koji je u Sarajevu osvojio glavnu nagradu 2003. godine filmom “Gori vatra”.

Radnja filma vraća nas u proljeće 1992. godine. Mjesto radnje – negdje u Sarajevu. Baba iz naslova filma je starica imenom Marija. Teško bolesnoj Mariji ostalo je, prema procjeni kućnog liječnika Ranka, tek nekoliko dana života. Kraj je blizu i obitelj se okuplja kako bi posljednji puta vidjeli i pozdravili babu – s njom žive kći Kika i njen Muhamed. Iz Zagreba su stigle Kikina sestra Aša i babina unuka Julija (one su stigle drugim poslom i prije nego se saznaje crna prognoza za Mariju). Ubrzo iz Beograda stižu brat Damir i njegova dominantna supruga Stojanka dok iz Crne Gore dolazi treća sestra Suzana i suprug Bane. Obiteljsko okupljanje na površinu će donijeti skrivene namjere prisutnih i otkrivanje obiteljskih tajni….

“Koncentriši se, baba” jedan je od onih filmova u kojima se radnja filma odigrava na jednoj lokaciji i uvjerljivost priče o obitelji koja nestaje ovisi o glumačkim izvedbama. Za redatelja problema nema – manje je, u slučaju ovog filma, više i “Koncentriši se, baba” dobro funkcionira čitavim trajanjem. Iako je čitava radnja smještena u neobično lijepoj, pravoj obiteljskoj kući problema nema – sva ona mjesta koje protagonisti spominju gledatelji s ovih prostora poznaju. U nekima su živjeli, u nekima živimo – neke smo posjetili. Neka su mjesta ostala u kolektivnom pamćenju, svijesti i zbog ratnih godina devedesetih godina prošlog stoljeća. Obiteljska priča o jednoj babi i njenim nasljednicima zapravo je priča o nestanku bivše države. Raspad bivše države, raspad je i obitelji. Onu koju gledamo u filmu “Koncentriši se, baba” samo je jedna od tisuća obitelji koje su nestale u vihoru rata.

Dvije su razine na kojima redatelj secira obitelj – prvi su obiteljske tajne i laži i ljudska pohlepa koja pokazuje pravo lice u posljednjim danima stare Marije. Baba je daleko od idealne majke, ali njen život nije bio jednostavan zbog suprugove odnosno očeve sudbine – tako česte i tragične kada je bivša država u pitanju. Priča o otimanju za nasljedstvo (iako Marija još diše), nadmudrivanje oko oporuke mogla bi biti ispričana u bilo kojem kutku svijeta. Većina članova obitelji ima skrivene namjere i želi što veći dio kolača. Priča koja se često može vidjeti. Doživjeti. Međutim, u slučaju Marije i njenih nasljednika kontekst vremena je iznimno važan – čitava priča je smještena u dane prije početka rata. Ovdje dolazimo do druge razine….

Fizička udaljenost i interesi za imovinom (koja će zbog događaja koji dolaze postati bezvrijedna ili će nestati) tek su sporedni razlozi zbog kojih će obiteljske veze nestati. Članovi nacionalno heterogene obitelji imaju različite poglede i uvjerenja na događaje koji dolaze (ali i na ratna događanja koja su se dogodila) i raspad odnosno razlaz je neizbježan. Jedino što čitavu obitelj držati na okupu je tanka nit babine nekretnine koja bi mogla donijeti nešto novca. Bolesna starica i njena imovina održava obitelj na okupu. Sve do trenutka kada će prva granata pasti na kuću…

Iako su teme koje film obrađuje ozbiljne, “Koncentriši se, baba” nije smrtno ozbiljan film. Humora ima u pristojnim količinama (duhoviti trenuci mogu se pronaći već u uvodnim trenucima filma npr. telefonski razgovor Kike i Suzane u kojima Kika umirući od smijeha govori kako su se oni odcijepili dok Suzana odgovara kako ne zna jer njena država Crna il’ Gorja), prati radnju čitavim trajanjem, ali nikada nije dominantan. On postoji kako bi film mogli staviti u okvire tragikomedije. Jer on to doista jest. Grupa ljudi se bori za imovinu, materijalno tek nekoliko dana prije nego će materijalno izgubiti svaku vrijednost. Trenuci kada će i mnogi ljudski životi vrijediti malo, premalo.

Protagonisti filma nisu površno prikazani, nisu jednodimenzionalni već su zanimljivi sa svim manama i vrlinama (sporedni, isprva nebitni protagonisti poput obiteljskog doktora važni su za čitavu priču). Za oslikavanje likova i prikaz odnosa između članova obitelji, redatelj je trebao prave glumačke izvedba. Glumačka ekipa je izvrsna – iako je riječ o više likova unutar jedne lokacije (glavna je uloga, zapravo, čitava obitelj) svaki je član ekipe dobio dovoljnu minutažu i iskoristio je na pravi način.

“Koncentriši se, baba” prikazuje posljednje okupljanje jedne obitelji u bivšoj državi. Članovi se okupljaju zbog majčine bolesti – riječ je o ljudima koji su do zadnjeg trenutka govorili (neki od njih mislili) kako rata biti neće, ali duboko u sebi znali su da će zlo koje dolazi zakucati i na njihova vrata. Film redatelja Pjera Žalice je spoj tragedije i komedije koji, između ostalog, sadrži vrlo dobre glumačke izvedbe.

Share

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)