REDATELJ: Aaron Schneider
GLAVNE ULOGE: Tom Hanks, Stephen Graham, Elisabeth Shue, Matt Helm
TRAJANJE: 90 minuta
Tijekom 1942. godine nacistička je Njemačka kontrolirala većinu Europe. Velika Britanija nije bila okupirana, ali je trebala pomoć. Pomoć koja je dolazila iz SAD-a konvojima brodova koji su prevozili sve što je bilo potrebno savezničkim snagama za otpor Hitleru. Kretanje konvoja bilo je najrizičnije na u području nazvanom black pit – riječ je o brisanom prostoru na Atlantskom oceanu gdje konvoje nisu mogli štiti američki i britanski zrakoplovi. Jedina zaštita brodovima u toj dionici putovanja bili su razarači – konvoji su u tim, otprilike, pedeset sati, bili na meti njemačkih podmornica. Vučjeg čopora koji je stalna prijetnja konvojima…
Spomenuti dio Drugog svjetskog rata inspirirao je američkog pisca C.S. Forestera koji je u romanu “The Good Shepard” opisao doživljaje jednog savezničkog konvoja. Za dio povijesti koja i nije pretjerano često prikazana na filmu zainteresirao se Tom Hanks. Filmaš koji je dio karijere posvetio događajima u Drugom svjetskom ratu (“Spašavanje vojnika Ryana”, “Pacifik”, “Združena braća…) napisao je scenarij i preuzeo glavnu ulogu u filmu redatelja Aarona Schneidera.
U neka druga, koronavirusom neopterećena, vremena “Greyhound” postao bi kino film. S kojim uspjehom teško je reći, ali zapovjednika Hanksa sigurno bi gledali na velikom platnu. Međutim, “Sony” je nakon širenja virusa i zatvaranja kino dvorana film prodao i “Greyhound” je postao jedan od najvećih dosadašnjih projekata koji se može pogledati na Apple TV platformi. Iako se ne može svrstati u red najboljih ratnih filmova, može se reći kako bi “Greyhound” ostavio bolji dojam gledanjem na velikom platnu.
“Greyhound” je jednostavan film u kojem je prikazan dio povijesne priče. Jedan konvoj, put od SAD-a do Europe. Put koji je za mnoge bio posljednji (tijekom rata saveznički gubici na Atlantiku bili su više od 3600 različitih brodova – poginulo je više od 70 000 ljudi). Hanks ne ide u širinu već prikazuje, rekonstruira jedno putovanje sa svim rizicima i gubicima za savezničke strane. Tijekom plovidbe prijetnja nacističkih podmornica je stalna i sveprisutna – sudeći prema filmu, ali i spomenutim savezničkim gubicima vučji čopor napadača bio je nemilosrdan i efikasan.
Iako sadrži više tehničkih i povijesnih netočnosti (ili grešaka?), “Greyhound” pristojno rekonstruira stanje na brodu, način funkcioniranja razarača i hijerarhiju među vojnicima. Solidno su napravljene scene obračuna brodova i podmornica, napetosti ne nedostaje i gledatelj niti jednog trenutka nije siguran hoće li zapovjednik Krause i njegova posada stići na cilj. Upravo su obračuni na moru, napadi podmornica na konvoj najveći razlog zbog čega bi “Greyhound” impresivnije izgledao u kino dvoranama nego kućnim kinima. Koliko god ona tehnički impresivna bila.
Scenarist Hanks i redatelj Schneider većinom su fokusirani na obračune na moru. Odnosi između protagonista, većinom, su službeni, pravi vojnički (izuzetak su tek flashback podsjećanja Krausea na voljenu mu Evelyn). Produbljivanje odnosa između protagonista u slučaju “Greyhounda” i nije mana – napadi odnosno pritisak neprijatelja stalan je i nemilosrdan. Nema vremena za (pre)velike priče. Više redateljske pažnje i nerva zaslužila su (barem) dva trenutka filma – prvi se odnosi na trenutak kada Krause mora izabrati između spašavanja vojnika potopljenog broda ili zaštite ostatka konvoja te pogreb ubijenih vojnika. No, “Greyhound” je jednostavan film u kojem je najvažnije prikazati opasan i smrtonosan put konvoja. Većih ambicija nema što dokazuje i relativno kratko trajanja filma (nategnutih 90 minuta).
Glumački, filmom dominira Tom Hanks. Glavni i najvažniji protagonist filma izdaje zapovijedi i odlučuje o vlastitoj sudbini, ali i sudbini vojnika, časnika i čitavog konvoja. Koliko je Krause dominantan i važan za konvoj toliko je Hanks glumački dominantan mlađim kolegama. On zapovijeda, ostali slušaju.
“Greyhound” tematizira dio Drugog svjetskog rata kojeg nismo često gledali na filmu. Riječ je o jednostavnom projektu, male minutaže kojem je najveća ambicija prikazati brutalnost i žestinu pomorskih obračuna na Atlantskom oceanu. U tome je, unatoč nekoliko tehničkih i povijesnih netočnosti, uspio. “Greyhound” ne pripada najboljim ratnim filmovima, ali riječ je o zanimljivom projektu kojeg, nažalost, nećemo gledati na velikom platnu.
OCJENA: 7
Odgovori