REDATELJ: Taika Waititi
GLAVNE ULOGE: Roman Griffin Davis, Taika Waititi, Thomasin Mckenzie, Sam Rockwell, Scarlett Johansson
TRAJANJE: 108 minuta
“Ništa više nema smisla.” – Joj
Voljeli njegove filmove ili ne možete ne priznati njegovu originalnost – najbolja je rečenica kojom se može opisati filmografija novozelandskog filmaša Taike Waititija. Iako je i prije 2014. godine bio aktivan (serije “Super City”, “Novozelanđani u New Yorku”, filmovi “Boy” i “Eagle vs Shark”) Waititi je zainteresirao filmsku javnost vampirskom zafrkancijom “What we do in Shadows” (kratki film istog naslova Waititi je režirao 2005. godine). Dvije godine kasnije Waititi snima izvrsnu pustolovinu/komediju/ dramu Lov na divljake . Spomenuti filmovi pokazali su kako Waititi, između ostalog, vješto kombinira žanrove – dovoljno je nekoliko sekundi da se film iz drame pretvori u komediju. Uspjeh vampira i “Lova na divljake” osigurao je Waititiju poziv u Hollywood – šareni i zabavni “Thor: Ragnarok” potvrdio je kako redatelj nema problema s velikim budžetima. U redu, “Ragnarok” je manje otkačeniji od ostalih Waititijevih filmova, ali i pristojan prvijenac u tvornici snova. Prije nego se vrati superjunacima i realizira dogovoreni “Thor: Love and Thunder” Waititi je snimio film inspiriran romanom “Nebo u kavezu” autorice Christine Leunens. Waititi je napisao scenarij, prihvatio se režije, ali odlučio i odigrati jednu od uloga u filmu. Ne bilo kakvu ulogu već Waititi glumi Adolfa Hitlera.
Johannes Betzler desetogodišnjak je koji djetinjstvo živi u Njemačkoj. Vrijeme je Drugog svjetskog rata i Jojo (tako je nadimak malom Johannesu) duboko je indoktriniran nacističkom ideologijom. Jojo živi s majkom, otac je, navodno, negdje na ratištu. Redovito Jojo sluša o nacistima, superiornosti svoje vrste, ali nema previše prijatelja. Jedan od malobrojnih dječakovih prijatelja je imaginaran i plod je Jojove mašte. Riječ je o Adolfu Hitleru kojem dječak redovito povjerava tajne. Dječakova se svakodnevica mijenja kada otkrije uljeza u vlastitom domu. Rosie, dječakova majka, skriva djevojčicu Elsu od tajne policije. Elsa je porijeklom Židovka i unosi potpuno zbrku u dječakov život i njegova uvjerenja….
Veliki je izazov prikazati odrastanje njemačkog dječaka u doba nacizma. Posebno kada film ima ambiciju, između ostalog, nasmijati gledatelje i kada je jedan do likova filma Adolf Hitler kojeg tumači isti taj redatelj porijeklom Židov. Zahtjevan filmski zadatak kojeg mnogi filmaši ne bi uspjeli realizirati na pravi način. Waititi nije jedan od takvih – “Jojo Rabbit” ponovo potvrđuje kako Waititi uspješno i vješto kombinira žanrove čak i kada su u pitanju vrlo zahtjevne teme.
“Jojo Rabbit” je priča o odrastanju. Jojo je, zapravo, običan desetogodišnjak koji odrasta u nenormalnim uvjetima. Bajke za laku noć zamijenile su priče o superiornosti naroda – Jojo je opsjednut Hitlerom, njegovim razmišljanjima (koja mu prenose odgojitelji) i prestravljen je Židovima koji mogu čitati misli te u svakoj prilici dobivaju neku novu mračnu i(li) stravičnu osobinu kako bi ih se što više demoniziralo. Dječakova majka nemoćna je pred žestokom propagandom i indoktrinacijom dječaka – ona je drugačija, ali biti drugačiji u okolnostima u kojima živi je opasna stvar. Susret s Elsom potpuno mijenja dječakov život – djevojčicu ne smije prijaviti i silom prilika je mora bolje upoznati. Mržnju najčešće rađa strah i neznanje – obje stvari sustav je usadio u Jojov odgoj. Međutim, strah polako nestaje (jer Elsa nema rogove) i neznanje postaje stvar prošlosti jer Jojo istražuje Elsu.
Jojo ima još jedan problem – bez obzira na obuku on nije sposoban ubijati. Ne može Jojo ubiti zeca pa će se pokušati dokazati bacanjem granata. I taj pokušaj neće sretno završiti – dječak će zaraditi ožiljke za čitav život.
Waititi humor koristi najviše u početku filma. Najčešće kada prikazuje kapetana Klenzendorfa (vrlo dobri Sam Rockwell) koji nema pojma što ovdje radi kada klincima priča o ratu i Trećem Reichu te Fraulein Rahm koja je sedamnaest puta rodila za Njemačku. Duhovitih trenutaka ima u interakciji Jojoa i Hitlera, ali kako minute filma odmiču tako humor, većinom, nestaje. Ništa čudno i slučajno – saveznici se približavaju, Treći Reich je pred uništenjem i sudbine Jojoa te njemu dragih ljudi je neizvjesna. Film dobiva snažniji dramski ton i Waititi s puno redateljskog nerva i razumijevanja te empatije za događaje i ljude koje gledatelj prati opisuje tragične događaje u životu desetogodišnjaka, ali i čitavog mjesta u kojem Jojo provodi dane djetinjstva (film sadrži nekoliko iznimno potresnih i emotivnih scena koje opisati na ovom mjestu neću jer bi otkrio previše o radnji).
“Jojo Rabbit” sadrži detaljima koji imaju simbolično značenje. Ples je simbol slobode – najveća je simbolika u trenutku kada Jojo udara imaginarnog prijatelja koji nestaje iz njegovog života. Simboličan obračun s mržnjom i strahom desetogodišnjeg dječaka.
Odabrao je Waititi za ulogu Jojoa Romana Griffina Davisa, dječaka kojem je ovo prvi nastup u filmu. Odabrao i pogodio – Griffin Davis je izvrstan u zahtjevnoj ulozi. Waititi je Waititi u ulozi Hitlera, Scarlett Johansson kao Rosie dašak optimizma u strašnim vremenima – Sam Rockwell je spomenut u tekstu. Da, treba spomenuti i Thomasin McKenzie u ulozi Else.
“Jojo Rabbit” pokazuje kako se o temama koje su puno puta filmski obrađene i dalje ima što reći odnosno snimiti. Film u kojem se mogu pronaći potresne scene, ali i duhoviti trenuci priča je o odrastanju u nenormalnim vremenima i okolnostima. Filmska priča koja, između ostalog, šalje poruku kako mržnju i strah treba zauvijek udariti u trbuh, otjerati iz života i zaplesati. Biti slobodan. Voljeti. Živjeti.
OCJENA: 8
Odgovori