DVOBOJ: IDENTITET vs TEŠKA VREMENU U HOTELU EL ROYALE

Oba filma prikazuju skupinu likova koji se nalaze u ugostiteljskom objektu i kojima se događa nešto traumatično, oba filma prikazuju protagonista u borbi s mentalnom bolesti, oba filma prikazuju dijete u ulozi ubojice, oba filma se igraju s idejom lažnog predstavljanja likova, oba filma prikazuju iste događaje iz perspektive različitih likova.

Razlike? “Identitet” je više fokusiran na priču, dok “Teška vremena u motelu El Royale” prednost daju likovima. Iako se može raspravljati o tome kako se “Identitet” najviše bavi traumatičnom pričom Malcolma Riversa i fragmentacijom njegove svijesti u više ličnosti, ali u 80% trajanja filma upoznajemo likove, pratimo njihovo sukobljavanje i suradnju pa je zbog toga ulog gledatelja maksimalno podignut kad shvatimo da je finalni okršaj u glavi ubojice.

Goddardov El Royale je više vizualno zanimljiv, glazba je iznimno bitan i prisutan element filma koji puno daje radnji, čak i karakterizaciji likova. Mnoge su scene ispunjene živim bojama i estetikom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. U mračnoj atmosferi “Identiteta”, većina boja je prigušena -motel u Identitetu ostavlja puno više klaustrofobičan dojam. Kinematografija prednost daje Goddardu, ali previše nepotrebne ekspozicije razvlači priču u nezgodnim trenucima, primjerice kada se završni obračun prekine prikazom recepcionista. Zbog strukture priče , tranzicija tijekom trajanja filma i završnog obrata Mangold je, u ovom slučaju, obavio bolji posao.

Iako se u filmu pojavljuju otprilike jednaku količinu vremena, u ovom se slučaju čini da su “Teška vremena” potratila ulogu Johna Hamma, dok je Liottin lik u “Identitetu” konstantno izazivao reakcije ostalih likova, ali i gledatelja – postupci Hammovog lika nam odaju da postoje sasvim druge namjere i saznanja lika, ali ih taj lik nikad ne realizira. Jesu li ga poslali da pronađe inkriminirajuće snimke bitnog političkog čelnika za koje saznajemo  u zadnjem činu filma?

Recepcija protiv recepcije. U ovom slučaju, pošto puno više vremena provedemo s njegovim likom u “Teškim vremenima” i kompleksnosti njegove uloge pobjednik je Miles Miller. Njegov govor o situacijama koje je vidio u sobama dovoljan je da probudi sugestiju i zamislimo spomenute sadističke scene – puno intenzivniji učinak nego što bi bio da smo scene vidjeli na ekranu.

Pomračen um protiv ispranog uma u sadističkom kultu. Zbog zahtjevnosti uloge i same glume, pobjedu nosi Spaeny, no Timmy je vrlo učinkovito poslužio svrsi u završnici filma.

Posrnula glumica protiv pjevačice u usponu. Obje upoznajemo na početku filmova – s jednom od njih suosjećamo. Slavna Broadwayska glumica Erivo uvjerljivija je do DeMornay, ali dobila je i više materijala. Pored Bridgesovog oca Flynna, Darlene odnosno Erivo najzastupljeniji je lik u filmu.

Buseyjev lik je u “Identitetu” odbjegli pomahnitali ubojica, koji u motelu može biti iza svakog ugla no nije glavni antagonist, odglumljen je poprilično stereotipno i nema razvoja lika. S druge strane Hemsworth, u svojoj prvoj pravoj ulozi negativca je karizmatičan i sadističan vođa kulta ubojica koji uči podanike da ne postoji dobro ili loše, vreba nevine i izgubljene duše i formira od njih vjerne podanike. Ovdje je Hemsworth ponudio znatno više od Buseyja.

Obojica u ulogama glavnih likova filmova – Cusackov bivši policajac blago blijedi u usporedbi s bivšim pljačkašem kojeg tumači Bridges. Iako se likovi nose sa sličnim situacijama, Bridgesova gluma je zahtjevnija i učinkovitija, iako je cilj Cusackovog lika u “Identitetu” plemenitiji. Postupno povezivanje između Darlene i oca Flynna gledatelja će natjerati da odabere stranu – njihovo suprotstavljanje sadističkom Billyju Leeju uvjerljivo je najbolji aspekt završnice filma. Pored kriminalne prošlosti simboličko ispovijedanje i oprost grijeha osobi na samrti je katarzično i za onog koji ispovijeda.

“Identitet” izgleda kao cjelovitiji film dok “Teška vremena u motelu El Royale” ostavljaju više nedosljednosti i priča je pretjerano rastegnuta zbog previše nepotrebne pozadinske ekspozicije likova te gubitka fokusa. Nažalost, ponovnim gledanjem ne mogu reći da “Teška vremena” opravdavaju  trajanje duže od dva sata. “Identitet” je vrlo dobro razrađen i realiziran, uz gotovo sat vremena kraće trajanje. Kao sredstvo koje služi likovima “Teška vremena” im omogućuju više, ali održavanje pažnje gledatelja, složenost priče, nagrada gledateljima u obliku završnog obrata i cjelovitost radnje pripadaju “Identitetu”.