REDATELJ: Andrew Dominik
GLAVNE ULOGE: Brad Pitt, Casey Affleck, Sam Rockwell, Jeremy Renner, Sam Shepard, Mary-Louise Parker
TRAJANJE: 160 minuta
NAZIV ORIGINALA: The Assassination of Jesse James by the Coward Robert Ford
GODINA PROIZVODNJE: 2007
„Can’t figure it out: do you want to be like me or do you want to BE me?“ Jesse James to Robert Ford
Od trenutka kada je upucao prvu osobu do trenutka kada je dobio metak, Jesse James je stvarao mitologiju koja će se kroz 20. stoljeće razgranati pomoću novonastalih medija nasljednika trivijalne književnosti koja je već tokom 19. stoljeća stvarala Jesse Jamesa za mase. Film Andrewa Dominika iz 2007. godine snimljen prema istoimenom romanu Roba Hansena “Ubojstvo Jessea Jamesa od kukavice Roberta Forda“ predstavlja
jedan od rijetkih pokušaja u američkom društvu koji kroz popularnu kulturu želi razbiti idealiziranu sliku o razbojniku koji u slobodno vrijeme ne igra značajnu ulogu u povijesti. Kada je izašao, kao dio vala probuđenog western žanra sredinom prošlog desetljeća, film Andrewa Dominika prošao je poprilično nezamijećeno. Sa svojih 160 minuta na leđima te izuzetno usporenom radnjom kojom hodamo dvama putevima, s naglaskom na kadriranje kraja života i početka legende Jesse Jamesa, film je očekivano prošao ispod radara. Tek dolaskom na DVD film će početi graditi status koji je imao kod kritičara i manjeg broja filmofila koji su već tada počeli film uspoređivati s “Days of Heaven” Terrencea Malicka, iako će sam Howard istaknuti kako u filma ima više Kubrickova “Barryja Lyndona”.
Odlukom da nam naslovom ispriča radnju filma, Andrew Dominik nastoji kroz film ispričati priču o pobjednicima i gubitnicima društvenih mijena. Jesse James (Brad Pitt) zna da je kraj blizu, i njemu i „divljem zapadu“. Opterećen je legendom koju je stvorio što se i provlači kroz film, ističući kako su sve napisane riječi samo laž na papiru. I sami likovi daju do znanja što Jesse James nije. Zanimljiv aspekt predstavlja
humaniziranje Jessea kroz isticanje njegovih bolesti, njegove psihološke nestabilnosti koja ga čini samo čovjekom kakvim je i dramaturški postavljen prvom sekvencom u filmu.
Photo: Warner Bros & Virtual Studios
S druge strane spektra nalazi se Robert Ford (Cassey Affleck), izgubljeni čitatelj vlastitog djetinjstva koje ga je trebalo pretvoriti u uzora, ali konačan rezultat je najmlađi sin obitelji Ford u borbi s kompleksima prema Jesseu Jamesu koji od uzora postaje prepreka, osoba koja ga dijeli od života koji je zaslužio. Priču zaokružuje sveznajući pripovjedač koji nas na trenutak isključuje iz događanja te vrti kadar po kadar, pripovjedajući nam tijek povijesti. Ostavlja nas same s likovima na punktovima gdje se kroz dijalog i kadriranje grade protagonisti i njihovi odnosi. Da, već spomenute usporedbe s “Days of Heaven” proizlaze iz vizuala zbog kojih je „Ubojstvo Jessea James od kukavice Roberta Forda“ bio često zvan – viktorijanski vestern. Poetski duh koji prati cijeli film, usklađujući se s neminovnim krajem i početkom, stvara sliku jednoga doba. Kako imamo dva pripovjedačka puta, onaj u sadašnjosti (snimljen Super 35 milimetarskim filmom) najviše koristi kadrovima lika fokusirajući se time na protagoniste i njihove konverzacije kroz koje teče poznata radnja.
Ipak, onaj drugi put je intrigantniji. Redatelj odnosno kamermani koriste leće zvane deakinezers koje sveznajućeg pripovjedača odijevaju u štih čitatelja koji je proživio događaje te nakon godina prolazi kroz članke vremena. Kako? Time što zamućuju kadrove, stvarajući kod gledatelja osjećaj gledanja zagubljenih sjećanja pripovjedača. Zastajkivanja produbljuju priču, gotovo kao da čitaju poglavlja iz knjige koja se odigrava pred nama.
Sve navedeno su sredstva kojima Howard pomno izgrađuje film koji rastvara pitanja baštine, pitanje vječne i prolazne slave, pitanje društva spektakla. Završava li film naslovom?
Photo: Warner Bros & Virtual Studios
Ne. Ne završava ni predstavom ni društvom koje želi proživjeti događaj koji je za njih označio život. On završava tek smrću Boba Forda, kukavice koja je ubila Jesse Jamesa. Ili da izmijenim rečenicu i napišem „On završava tek smrću Boba Forda, kukavice koju je ubio Jesse James“. U lovu na slavu, Bob Forda je ubila sjena ubijenog koji je htio biti ubijen. Quijetovsko isušivanje mozga čitanjem o prošlosti koje (više) nema, dovelo je Roberta Forda u poziciju da lovi ono što nikada nije imao u sebi, slavan život, koji je dobio tek onime što nije mogao pročitati u trivijalnoj literaturi na kojoj je odrastao – pucnjem u potiljak. Robert Ford iz dana u dan proživljava taj trenutak kojeg se više ni sam ne sjeća, kao što se više ne sjeća što je u tom trenutku želio biti. Jesse James je znao to, kao što je znao i da je kraj ovdje te da ako mora biti kraj – neka bude njegov kraj. Kraj za teatar. Zato u sceni ubojstva skida pojas, diže se na stolicu te pita nas,
publiku:
„Don’t that picture look dusty?“
Robert Ford“ pati od neznatnih povijesnih netočnosti, ali u ključnim činjenicama ne griješi. Jednom dijelu gledatelja neće odgovarati trajanje filma koje u nekim trenucima i šteti filmu jer dijalog i vizuali gube na moći, ali kada se bude govorilo o vesternima novog stoljeća koji su oživjeli stari žanr, „Ubojstvo Jeeseja Jamesa od kukavice Roberta Forda“ bit će na samome vrhu liste.
Tekst napisao: David Čarapina
Odgovori