RAMBO: DO ZADNJE KAPI KRVI

REDATELJ: Adrian Grunberg
GLAVNE ULOGE: Sylvester Stallone, Paz Vega, Oscar Janeada
NAZIV ORIGINALA: Rambo: Last Blood
TRAJANJE: 89 minuta 

“Oni ne znaju da smrt dolazi.” – John Rambo

Rocky je otvorio vrata, Rambo je vrata i zidove razvalio – tako je izgledao put ka filmskom vrhu Sylvestera Stallonea. Šest godina nakon prvog filma o Talijanskom pastuhu Rockyju Balboi Stallone je snimio prvi film “Rambo” serijala. Priča o veteranu rata o Vijetnamu koji nakon povratka u SAD ponovo mora ratovati protiv bahatog šerifa Teaslea ostvarila je odlične rezultate na kino blagajnama (15 milijuna dolara budžeta donijelo je zaradu od 125 milijuna) i promovirala je Stallonea u prvu akcijsku ligu. Osim akcije prvi je film o Rambu imao i snažnu priču ratnim veteranima koji nakon prestanka ratova dolaze kući i postaju teret društvu često zaboravljeni i obespravljeni. Ljudi u koje se država i društvo kune preko noći postaju izgubljeni u okolnostima kada rata više nema. Ostaju traume i razni šerifi koji pokušavaju trenirati strogoću. Uspjeh prvog filma donio je nastavke u kojima je glavni (anti)junak ostao akcijska ikona, ali se priklonio hladnoratovskim prilikama i Americi Ronalda Reagana. Dvadeset godina nakon trećeg filma Sovjeti i Hladni rat su prošlost – 2008 godine snimio je Stallone četvrti film serijala. Činilo se i posljednji, ali Stallone je odlučio drugačije i još jednom se vratio Rambu. Navodno posljednji puta. Do zadnje kapi krvi.

Umoran od života i traumatičnih sjećanja Rambo je pobjegao na farmu. Farma se nalazi negdje u Arizoni, daleko od ljudi i modernog načina života. Prošlost i dalje proganja Ramba, ali uspijeva je kontrolirati. Manjim dijelom pomoću tableta, većim zbog prisustva prijateljice Marije i njene unuke Gabrielle. Nakon majčine smrti otac je ostavio Gabrielle – baka i Rambo odgojili su djevojčicu, sada tinejdžericu. Iako se bliži trenutak njenog odlaska na fakultet Gabrielle je svjetlo u život ratnog veterana. Svjetlo koje bi se moglo ugasiti nakon Gabriellinog odlaska u Meksiko….

Žestoko su i histerično mnogi američki kritičari sasjekli Ramba – pojedini tekstovi izgledaju kao osobni obračuni sa Stalloneom. Najveći su prigovori oko pretjeranog nasilja i prikaza Meksikanaca u filmu. Kao da film pogledali nisu, prigovori kojima se koriste kako bi potopili Ramba odnosno Stallonea u mnogim su detaljima promašeni.
Peti film o Rambu traje manje od devedeset minuta. S obzirom na filmove u recentnoj kino ponudi (malo ih je ispod 120 minuta) mnogi su sumnjali kako je manja minutaža određena nedostatkom ideja. Priča filma nije revolucionarna ili neviđena no “Rambo: Do zadnje kapi krvi” niti jednog trenutka ne želi biti više (ali ni manje) od onog što stvarno jest. Priča o osveti uz nekoliko iznimno snažnih emotivnih trenutaka (o kojim je trenucima riječ napisati neću jer previše bi otkrili o radnji filma) i posveta, istovremeno i kraj priče o jednoj od najpoznatijih akcijskih figura Hollywooda u povijesti.

Nasilje kojeg možemo vidjeti u posljednjoj krvi iznimno je brutalno. Pucaju kosti, lete udovi dok će neki protagonisti ostati obezglavljeni. Posljednja Rambova žrtva završit će na način koji se rijetko može vidjeti u kino dvoranama. Čak i kada je riječ o horor žanru.

Koliko god bilo brutalno i žestoko nasilje ima smisla. Čovjek koji je čitav život ubijao, rastrgan i izmučen traumama i stravičnim događanjima iz prošlosti pronašao je malo mira na farmi gledajući Gabrielle kako raste. Ona je donijela dašak optimizma i vedrine u teške dane Johna Ramba. Kada se Gabrielle nađe u opasnosti divlja i agresivna Rambova reakcija potpuno je očekivana. Istodobno kada djevojka nestaje Rambo prestaje uzimati lijekove pomoću kojih uspijeva duhove iz prošlosti držati pod kontrolom. Nema Gabrielle, nema lijekova – masakr je neizbježan.

Negativci filma dolaze iz Meksika. S obzirom na najave gradnje meksičkog zida neki posljednju Rambo priču proglasili produženom rukom Donalda Trumpa. Još jedno pretjerivanje i skretanje u slijepu ulicu. – u redu, Meksikanci nisu slučajno odabrani za negativce, ali Rambo iz vremena Hladnog rata bio je puno oštriji i propagandno agresivniji nego što je posljednja krv prema Meksikancima. Kroz likove filma  Redatelj Grunberg izbjegao je generaliziranje i crno-bijelu karakterizaciju. Da, negativci su iz Meksika, ali nisu svi Meksikanci negativci…

Zakoračio je Stallone u osmo desetljeće života i jedan od najvažnijih detalja filma je bilo koliko će uvjerljivo Rambo izgledati u obračunu s dvostruko (ili više) mlađim negativcima. Akcijske scene mudro su prilagođene ratniku u mirovini – nećemo gledati scene poput one iz trećeg filma kada glavni protagonist u društvu talibana juriša na mrske Sovjete. Glavni obračun događa se u prirodnom okruženju Johna Ramba. Podzemnoj utvrdi gdje je Rambo, bez obzira na godine, u prednosti.

Nakon završetka snimanja Stallone je objavio kako je “Do zadnje kapi krvi” posljednji film serijala o Rambu. Ostaje nada da se glumac neće predomisliti – peti film o Rambu dostojan je oproštaj od jednog od najvažnijih i najpopularnijih akcijskih junaka. Posljednji trenuci filma u kojem Rambo poput junaka vestern filmova zaokružuje svoju osvetničku, ali i privatnu priču emotivan je oproštaj od lika koji je obilježio akcijske trenutke velikog broja ljubitelja filma.

OCJENA: 6