REDATELJ: Peter Farrelly
GLAVNE ULOGE: Mahershala Ali, Viggo Mortensen, Linda Cardellini
TRAJANJE: 130 minuta
NAZIV ORIGINALA: Green Book
“Svijet je prepun usamljenih ljudi koji se boje učiniti prvi korak.” – Tony Lip
Početak nove serijsko-filmske godine protiče u znaku Mahershale Alija. Nije Ali nepoznanica za ljubitelje filma i serija- osvojio je glumac zlatnog kipića za sporednu ulogu u “Mjesečini”, nastupio je u “Kući od karata” i “Luke Cageu”, ali početak godine donosi nam Alija u nekoliko najboljih glumačkih izdanja. Zagrijavanje je počelo glumčevim glasom kojeg je posudio Aaronu jednom od likova u animiranoj čaroliji “Spider-Man: Novi svijet”. Uslijedila je glavna, kompleksna i zahtjevna uloga u trećoj sezoni televizijske serije “Pravi detektiv” da bi vrhunac stigao, točnije stiže za desetak dana u domaće kino dvorane (sa zakašnjenjem, ali bolje ikad nego nikad). Riječ je o jednom od favorita za ovogodišnje nagrade “Oscar” u glavnim kategorijama, filmu koji je do trenutka pisanja ovog teksta osvojio brojne nagrade, zaradio kritičarske pohvale i simpatije publike. “Zelena knjiga: Vodič za život” vrlo lako bi mogao osvojiti glavnu nagradu (kategorija najbolji film), ali i donijeti novu, drugu po redu nagradu za Mahershalu Alija.
Radnja filma vraća nas u šezdesete godine prošlog stoljeća. Tony Lip (skraćeno od Tony Vallelonga) redar je u noćnom klubu. Zapravo bivši redar – klub je zatvoren i Tony traži posao. S obzirom da prežderavanje hranom nije trajan izvor prihoda posao, Tony je prisiljen tražiti nešto stalno i(li) dobro plaćeno. Potraga za poslom Tonya odvede do doktora Dona Shirleyja. Shirley nije liječnik, ali njegova interpretacija klasične glazbe liječi ljude – on je sjajan američki umjetnik doktor psihologije, glazbe nik koji je nastupao u Bijeloj kući. Shirley, zajedno sa pratećim bendom, kreće na turneju i treba vozača. S obzirom na mjesto gostovanja, Shirley treba i više od vozača – nakon početnih nesuglasica Tony i Shirley dogovaraju suradnju i kreću na put koji će promijeniti njihove živote…
Film redatelja Petera Farrellyja (da, to je onaj Farrelly koji je zajedno s bratom Bobbyem odgovoran za komedije “Glup i gluplji”, “Svi su ludi za Mary”, “Zauvijek zajedno” i “Kingpin”) inspiriran je istinitom pričom. Inspiriran, ali nije rekonstrukcija događaja. Priča filma podsjeća na “Vozeći gospođicu Daisy”, dobitnika Oscara za najbolji film 1990 godine. Međutim, uloge su što se boje kože tiče promijenjene – bogatu židovsku udovicu gospođicu Daisy (Jesica Tandy) vozio je neobrazovan, slabijeg imovinskog stanja, ali životnih mudrosti prepun Afroamerikanac kojeg glumi Morgan Freeman. U “Zelenoj knjizi” situacija je drugačija – vozač je sirovi razbijač, proždrljivi Talijan u financijskim problemima koji je, sugerira početak filma rasist. Njegov poslodavac je obrazovan, umjetnik, genijalac na klaviru, ekscentričan (jer koji to genijalac nije) i bogat. Tony rješava probleme šakama, Shirley je mirotvorac koji uvijek želi ostati dostojanstven. Nisu ovo jedine razlike između glavnih protagonista, ali ostalo ostavljam gledateljima da otkriju sami.
Različitost glavnih likova “Zelenu knjigu” karakterizira kao buddy film kombiniran s filmom ceste. Kroz odnos između doktora i Tonija redatelj otvara i preispituje mnoge teme, bavi se ljudskim slabostima, ali i snagom karaktera i dosljednošću u ispunjavanju vlastitih ideja, ciljeva. Iako je radnja smještena u šezdesete godine prošlog stoljeća većina tema kojima se redatelj bavi i način na koji ih preispituje aktualne su i danas. Možda ne toliko snažno i radikalno kao u vrijeme kada se dogodilo neobično putovanje slučajnih partnera, ali i dalje postoje.
Iako je rasizam jedan od ključnih motiva koji se provlači čitavim trajanjem filma redatelj nije nametljiv već kroz detalje prikazuje rasne podjele. Čaše koje završavaju u smeću, lokali u kojima ljudi krive boje kože nisu dobrodošli neki su od detalja kojima Farrelly pokazuje mjesta i vrijeme neobičnog putovanja Tonija i Dona. Jedan od najbizarnijih detalja je trenutak kada je Donu zabranjeno jesti u restoranu u kojem kroz nekoliko sati treba nastupiti. Jesti ne može uz objašnjenje da je to jednostavno tako, ali svirati može.
Nema sumnje da Don Shirley, unatoč genijalnosti i rijetko viđenom talentu kojeg i Tony prepoznaje, trpi poniženja i omalovažavanja te je, bez obzira na zaradu i ugled, žrtva okolnosti i sustava. Međutim, Farrelly nijansira likove i Shirleya ne prikazuje kao besprijekornog čovjeka, bez mane. Shirley je umišljen – tijekom razgovora za posao te početkom putovanja s visina gleda na Tonya, njegove postupke i razmišljanja i prezire svojeg vozača. Međutim, kako minute filma odnosno putovanje odmiče tako i Shirley mijenja razmišljanje i odnos prema Toniju. Jednako kao što Tony mijenja stavove o poslodavcu drugačije boje kože. Redatelj pogađa u srž stvari – netrpeljivost, stereotipi i(li) mržnja često su rezultat neznanja o drugom i drugačijem – Tony je bacio čaše u smeće, ali je ostao razoružan nakon što se uvjerio u glazbenu virtuoznost Dona Shirleya.
Mahershala Ali spomenut je više puta u tekstu i tu dvojbe nema – glumac je odradio izvrstan posao. No, jednako je dobar i za uspjeh filma važan i Viggo Mortensen. Aragorn uživa u jednoj od najboljih uloga karijere – talijanski grubijan, opterećen predrasudama zapravo je jednostavan i prilično pozitivan tip. Njegovu je svijetlu stranu trebalo probuditi – buđenje je stiglo tijkom neobičnog putovanja. Interakcija između Alija i Mortensena izvrsno funkcionira, glumci nose film kroz niz zabavnih i emotivnih scena. Poput one u kojoj Shirley pomaže Toniju napisati pisma….
Vjerojatno postoje gledatelji, ljubitelji filma koji “Zelenu knjigu” smatraju previše utopijskom, zašećerenom i prilagođenom širokoj publici. Možda su u pravu no filmovi poput “Zelene knjige” potrebni su i zaslužuju pažnju upravo zbog optimizma kojim isijavaju. Film koji nas emocijom povezuje s likovima i navija za njihovo prijateljstvo. Prijateljstvo koje konačnu potvrdu dobiva u finalu filma koje podsjeća na svevremenski božićni klasik “Divan život” Franka Capre.
OCJENA: 8
“Vjerojatno će biti gledatelja koji će priču filma smatrati previše utopijskom, zašećerenom prilagođenom širokoj publici.”
Film se zasniva na stvarnim dogadjajima a ne utopiji. Shirley i Tony su postali dozivotni prijatelji kao rezultat svojih putesestvija po americkom Jugu, a Tony je napustio svoje rasisticke predrasude prema crncima.