REDATELJ: Ognjen Glavonić
GLAVNE ULOGE: Leon Lučev, Ivan Lučev, Pavle Čemerikić, Tamara Krčunović
TRAJANJE: 98 minuta
Spontani se aplauz prolomio od većeg dijela publike nakon popodnevne novinarske projekcije “Tereta” na ovogodišnjem Zagreb film festivalu. Aplauz koji je, na neki način, bio uvod u pobjedu filma na ovogodišnjem festivalu – debitantsko, dugometražno i igrano ostvarenje srpskog redatelja i scenarista Ognjena Glavonića osvojilo je “Zlatna kolica” za najbolji film ZFF-a. “Teret” je, mjesecima prije osvajanja glavne nagrade u Zagrebu, privlačio pažnju i doživio hvalospjeve kritika. Zapaženu ulogu odigrao je film na festivalu u Cannesu – nakon premijere filma inozemni su kritičari, većinom, pisali pohvale filmu. Možda i najveće priznanje “Teret” je doživio od kritičara “Variety-a” koji je film usporedio s briljantnom “Nadnicom za strah” francuskog redatelja Henrija-Georgesa Clouzota. Nakon Cannesa “Teret” je stigao u Sarajevo gdje je na tamošnjem festivalu Leon Lučev osvojio “Srce Sarajeva” u kategoriji najboljeg glumca. Cannes, Sarajevo, Zagreb…. gdje god se “Teret” pojavi izaziva reakcije, većinom pozitivne.
Priča filma inspirirana je istinitim događajima o kojima je Glavonić progovorio u dokumentarcu “Dubina dva”. Radnja nas vraća u 1999 godinu, vrijeme je završnog ratnog poglavlja na prostoru bivše Jugoslavije. Intervencija NATO-a u Srbiji i na Kosovu u punom je jeku, bombardiranja su svakodnevna. Vlada je vozač kamiona koji nastoji preživjeti u nenormalnoj, ratnoj situaciji. Živi u Beogradu, tamo je i njegova bolesna supruga i sin. Kako bi zaradio za život Vlada prihvaća posao prijevoza tereta od Kosova do Beograda. Vlada preuzima kamion na Kosovu i kreće prema Beogradu – nekoliko je pravila igre kojih se mora pridržavati. Bez zaustavljanja, bez otvaranja i pregledavanja tereta te na odredištu mora biti u 21 sat….
Malo je filmova koji imaju toliko dobro pogođen naslov kao što je slučaj sa “Teretom”. Teret, onaj u kamionu kojeg Vlada prevozi, jednako je važan za priču točnije povezan je s teretom kojeg Vlada nosi na savjesti zbog posla koji radi. Jednostavno i jasno objašnjenje na pitanje zašto se bavi ovim poslom (jer nešto se mora raditi i od nečega se mora živjeti) u potpunoj je suprotnosti s Vladinim izgledom i postupcima. Bez riječi, gestama i izrazima lica Leon Lučev u ulozi karijere interpretirao je lom i nemir glavnog protagonista filma. Ogroman je i ključan glumčev doprinos filmu – Vlada je centralni, najvažniji lik filma kroz kojeg redatelj prikazuje sudbinu običnog čovjeka u ratnoj svakodnevici. Obiteljski je čovjek Vlada – pokušava bolesnoj ženi i sinu donijeti nešto dobro u lošem okruženju. Raditi, gledati svoja posla. No, u ratnim vremenima i prijevoz tereta daleko je od tek rutinskog, jednostavnog posla.
Radnja filma događa se u ratnom okruženju, impresivnu je atmosferu filma stvorio redatelj. Tmurno vrijeme i teške boje (svjetlo odnosno sunce djelomično se probija tek u finalu filma) prate Vladin put i dodatno pojačavaju neizvjesnost ratnog okruženja. U pozadini, nekada bliže, nekada u daljini čuju se detonacije – kada Vlada stigne u grad nebo je prepuno svjetlećih metaka, raketama i ostalim vrstama streljiva i(li) naoružanja. Vizualni izgled filma pojačava neizvjesnost ratnog okruženja i Vladine borbe s prijevozom tereta i teretom kojeg nosi na savjesti. Svakodnevica noćne more iz koje buđenja nema.
Iako se radnja filma odigrava u ratnom okruženju “Teret” nije ratni film – riječ je o kombinaciji filma ceste i drame uz zrnce trilera. Dvije su razine “Tereta” – prva je psihološko seciranje glavnog protagonista, Vladine moralne dvojbe. Druga je način funkcionira društva tijekom ratnog stanja.
Motivi koji se nadopunjuju, isprepliću i daju sliku jednog vremena.
Vladina je priča običnog čovjeka i gledatelj se vrlo brzo može povezati s njegovom sudbinom. K vragu, on samo radi posao i to ne bi trebalo biti ništa loše. Sporno. Međutim, iako se pitanje tereta ne postavlja u prvoj trećini filma (možda i duže) gledatelj zna da Vlada nije ravnodušan prema poslu. Teretu.
Redatelj je iznimno vješt u indirektnom i simboličnom prikazu, opisu okruženja u kojem putuje. Mnoge stvari ne vidimo ili se ne spominju, ali se mogu pročitati kroz simboliku ili detalje. Zapravo niti teret nije direktno prikazan, ali gledatelj može, i bez prethodnog znanja o filmu, zaključiti o čemu je riječ. Najbolji je dokaz vrlo naturalistički prikaz Vladinog pranja utrobe kamiona nakon iskrcavanja tereta. Film je ispunjen sugestivnim detaljima i Glavonić gledatelju prepušta interpretaciju dijelova radnje kao i završetak filma.
Leon Lučev kao glavna glumačka snaga spomenut je u recenziji – vrlo dobar je i mladi Pavle Čemerkić kao Vladin slučajni suputnik.
Tjeskoban, siv i tmuran “Teret” je film o normalnom čovjeku u nenormalnim vremenima. Festivalski hit, film o kojem se govori i o kojem će se pričati u mjesecima koji dolaze. Pažnja koju je prvijenac Ognjena Glavonića izazvao opravdana je i zaslužena. Teška filmska priča istovremeno je moralno preispitivanje glavnog protagonista i dokument vremena u kojem se radnja odvija.
OCJENA: 8
Odgovori