REDATELJ: Fede Alvarez
GLAVNE ULOGE: Clarice Foy, Sylvia Hoeks, Stephan Marchant, Cameron Britton, Sverrir Gudnason
TRAJANJE: 117 minuta
NAZIV ORIGINALA: The Girl in the Spider’ Web
“Kažu da je vrijeme vatra u kojoj gorimo.” – Frans Balder
Deset je knjiga planirao napisati Stieg Larsson o doživljajima jednog od najvažnijih, najkompleksnijih i najzanimljivijih ženskih književnih likova 21 stoljeća te novinaru istražitelju zbog čijih reportaža, novinskih tekstova padaju Vlade. Lisbeth Salander i Michael Blomkvist, nažalost, postali su junaci samo tri Larssonove knjige – iznenadna smrt švedskog pisca onemogućila je nastavke Millenium trilogije. No Lisbeth Salander i Blomkvist nastavili su živjeti i nakon Larssona – pisac je ostavio bilješke s idejama o novim slučajevima hakerice i novinara koje je, uz pristanak Larssonove obitelji, razradio i dopunio David Lagercrantz. Ekranizacija prvog post Larsson književnog predloška s novom glumicom u ulozi Lisbeth Salander od ovog je tjedna na programu kino dvorana.
“Što nas ne ubije”, dakle, osim novog pisca donosi i novu ekipu filma. Nakon Nielsa Ardena Opleva i Daniela Alfredsona koji su 2009 realizirali europsku ekranizaciju Larssonove trilogije i Davida Finchera (na ovom je projektu Fincher potpisan kao izvršni producent) autora prvog filma u holivudskoj verziji, novi čovjek u redateljskoj stolici je urugvajski filmaš Fede Alvarez (“Ne diši”, “Evil Dead” iz 2013 godine). Najveće je zanimanje vladalo oko izbora nasljednice Noomi Rapace i Rooney Mare. Izabrana je Claire Foy, ljubiteljima serija i filmova poznata u nastupim u televizijskoj seriji “Kruna” i recentnom “Prvom čovjeku”.
Drugačiji je film Fede Alvareza od prethodnih Millenium projekata. Dva su detalja u kojima se može vidjeti razlika – prvi je žanrovski, drugi se odnosi na činjenicu da Lisbeth Salander potpuno dominira kao glavna protagonistica. Uz malu, znatno manju pomoć Mikaela Blomkvista.
Stiliziran i vizualno atraktivan “Što nas ne ubije” znatno je više akcijski nego prethodnici. Špijunske igre i nadmudrivanja prate akcijske scene, obračuni i jurnjave u nekim trenucima filma izgledaju kao iz filmova o Jamesu Bondu. Akcija održava dinamiku filma i skriva točnije pokušava sakriti određene propuste i(li) površnosti u priči. Ponekad uspijeva, nekada ne, ali tijekom čitavog trajanja filma akcija film čini zanimljivim i glavna je snaga filma. Posebno se to odnosi na efektno finale, završni obračun u kojem Lisbeth Salander ima snajperski preciznu podršku.
Bez obzira na akciju i činjenicu da je književni predložak Davida Langercrantza slabiji od Larssonove trilogije, “Što nas ne ubije” uspijeva donijeti nove detalje iz prošlosti Lisbeth Salander. Demoni prošlosti i dalje progone Lisbeth – oni ne ostaju u prošlosti nego postaju njena sadašnjost. Slučaj na kojem je angažirana i policijsko-obavještajno-politički kaos koji nastaje (u igri je čvrsto je povezan s prošlošću glavne protagonistice (za sve koji nisu pročitali knjigu preporuka za izbjegavanje trailera – previše otkrivaju). Borba za preživljavanje za Lisbeth Salander znači i suočavanje s bolnom prošlošću.
Od svih dosadašnjih Millenium filmskih iskustava “Što nas ne ubije” najviše je Lisbeth Salander film. Ona je dominantnija nego u prethodnim filmovima, zadržava ulogu zaštitnice i osvetnice prema nasilnicima, sadistima kojima su žene glavna meta (u društvu i od medija prepoznati kao ugledni građani), vrhunske hakerice duha za kojeg se nikada ne zna kada će izaći iz boce. Ili svjetiljke. Lisbeth je pokretač radnje, ona se brani i napada, svi ostali protagonisti su posloženi oko glavne figure. Odnosi se to i na Mikaela Blomkvista koji je u filmu sveden na sporednu ulogu ne pretjerano bitnu za priču i glavnu (anti)junakinju.
Lisbeth Salander dominira filmom, Clarice Foy glumačkom ekipom. Britanska se glumica pokazala kao dobar izbor za ulogu Lisbeth Salander. Snašla se Foy pristojno u akcijskim scenama i vrlo uvjerljivo prikazala tugu i bol koje prate životnu priču glavne protagonistice. Ranjena i traumatizirana, žena koja je pobijedila sustav nastavlja borbu za vlastiti život i protiv nasilnika koji su obilježili njeno odrastanja. Djetinjstvo.
Mikael Blomkvist, kao što je u tekstu spomenuto, nije toliko važna figura kao u prethodnim filmovima – dobra odluka s obzirom na izbor glumca za interpretaciju novinara. Sverrir Gudnason preblag je i neuvjerljiv kao Kalle Blomkvist jednako kako i njegova ljubavnica Vicky Krieps odnosno Maria Berger. Krieps i Gudnason izgledaju kao da su izašli iz neke druge priče, nekog drugog filma. Film u kojem ne postoje likovi poput Lisbeth Salander, Plague ili Maria. U filmu gledamo i Sylviu Hooks Luv iz “Blade Runnera 2049”.
“Što nas ne ubije” novo je poglavlje u filmskoj priči o Lisbeth Salander. Naglasak je na novo – novi je redatelj, nova je glavna glumica, novi je i pisac književnog predloška. Novi je i pristup odnosno prikaz Lisbeth Salander – ona je, u odnosu na prethodne filmove, više akcijska junakinja no redatelj Fede Alvarez nije zanemario njenu prošlost i životnu priču. Unatoč manama “Što nas ne ubije” uspjeli je kino doživljaj – najviše zasluga pripada Claire Foy kao novoj Lisbeth Salander.
OCJENA: 7
Odgovori